0 24 2020.12.04 2024.07.02 2024.07.05 Amenoumamenoum.org general demokracija, komunizam, anarhija, politika https://doi.org/10.5281/zenodo.6926151 /authors/Amenoum.html#credits hr Analiza sistema, s naglaskom na lokalni apsurd Uvod Ja sam se lijevih i desnih zasitio, te kao neutralan čovjek, ne priznajem države niti njihove aktualne sisteme vladanja. No dobar dio ljudi je još uvijek polariziran i nezreo za anarhiju, pa tako i prosječan Hrvat još uvijek treba nekakav sistem koji će ga u miru držati na uzici i instinkte mu zatomljavati, u ratu poticati da iste iskoristi protiv komšije, a inače - između mira i rata, uz obećanje sigurnosti, otkidati mu od imovine i slobode. Dobro bi onda bilo, za takvog, razmotriti najvažnije razlike sistema te odabrati najbolji put do neminovnog raspada sistema. Vladari koji glume, i koji jesu, siledžije Ima li razlike između onog koji glumi siledžiju i onog koji to jest? Ima li razlike između onog koji glumi žrtvu i onoga koji to jest? Razlike postoje ali konvergiraju prema istom efektu. Koliko god loš bio, u komunizmu su ljudi znali na čemu su. U ovoj takozvanoj demokraciji se samo laže, sere, obećaje i stvara privid nečega daleko boljeg, barem za većinu. U komunizmu su naši ljudi radili za nas, gradili su naše ceste i one su se zvale narodnima. Danas se ceste zovu državne, a narod, ako ih i ne gradi, plaća njihovu izgradnju i upotrebu. Sve se to plaća puno više nego treba, jer se za sve takve radove nepotrebno (za narod) zadužuje. U toj lažnoj demokraciji narod robuje industriji i bankama, a koje su uvijek ispred čovjeka pa se tako s vremenom sve više povećava nejednakost, bogatstvo se preraspodjeljuje i centralizira oko određene hrpe ljudskih govana iz kojih stalno nešto niče no rijetko nešto dobro za narod. I u komunizmu ima govana, ali ima i više jednakosti. Većina kojima je sada loše reći će da je u tom prošlom dobu bilo bolje. Reći će da je i tada znalo biti krize, ali kada je i bilo, svi su bili jednaki u krizi. Problem je bio zajednički većini pa je većini bilo u interesu da se ne ponovi. U ovom sistemu ne samo da najmanje ispaštaju oni koji su izazvali krizu nego isti na njoj još i zarađuju. A kad moćni u krizi vide priliku a ne problem, jasno je da će se ona ponavljati dok god može. Potpuno je nebitno tko je formalno na vlasti u demokraciji (tj. demokratskom kapitalizmu) kada su banke i velike korporacije efektivno neregulirane te zapravo vladaju iz sjene. A za bankare i ekonomiste (koji su danas i na čelu velikih korporacija) čovjek i zemlja su tzv. eksternalije, profit i beskonačan rast profita su iznad svega. Koliko god političari glumili brigu i moć - oni nisu ništa drugo nego lutke (barem u pogledu najvažnijih stvari), samo sa nešto više slobode od naroda. Taj sistem neminovno vodi do stvaranja sve veće nejednakosti - bogaćenja bogatih, siromašenja siromašnih i iščeznjavanju tzv. srednjeg sloja.

Komunizam je tu generalno drugačiji, no tu stvari dosta ovise o tome kakav je onaj na vlasti. Generalno, tu su i banke i velike korporacije regulirane, a u ekstremnim slučajevima, kapitalizam niti ne postoji. Treba li određenoj zemlji kapitalizam ovisi o mentalitetu naroda, no neupitno je da će kapitalizam generalno ljude bogatiti materijalnim dobrima, makar i na sve veći dug. Neupitno je i da će u komunističkim sistemima koji su prihvatili kapitalizam to bogatstvo biti ravnomjernije raspodijeljeno (čemu i svjedoči strahovito smanjenje materijalnog siromaštva u Kini zadnjih 20-ak godina, ali smanjilo se i u Rusiji, a i u Sjevernoj Koreji se smanjuje odnedavno). Takav sistem je očito bolji za narod, a jedini razlog zašto komunistički kapitalizam ne prevladava u svijetu je sklonost i navika polariziranih ljudi da valoriziraju obećanja, laži i velike lijepe i rastuće balone - koliko god oni prazni iznutra bili te koliko god rasla vjerojatnost da će puknuti. Siledžije na rastanku plaču za sobom Zbog manjeg stvaranja duga, komunizam bi teoretski trebao biti održiviji sistem (u praksi se čini neodrživijim samo zato što su demokrati više radili na destabilizaciji komunističkih sistema nego obrnuto u zadnje vrijeme), netko bi ga mogao nazvati i pretečom anarhije (precursor of anarchy) zbog slike crowdfunding-a i veće introvertiranosti, no ipak je generalno daleko od toga. No, nijedan sistem dugoročno ne može opstati ako se temelji na beskonačnom rastu odnosno stvaranju dugoročnog i sve većeg duga. A moderni kapitalizam se temelji na dugu i njegovu rastu. Kapitalizam za komunizam predstavlja veliku opasnost - s rastom kapitalizma raste moć korporacija i banaka pa se sve više ugrožava opstanak komunističke vladavine, tj. smanjuje se otpornost na destabilizaciju i instaliranje demokracije. Dakle, demokracija je katastrofalan i dugoročno neodrživ sistem, a da bi komunizam opstao dugoročno u kapitalizmu jednostavno se mora odreći stvaranja dugoročnog duga a to znači i odricanje od beskonačnog rasta. To praktički znači eliminaciju banaka (barem onakvih kakve su danas), što jest moguće u komunizmu ali samo dok ga ne pregazi kapitalizam. Budući da je sve podređeno novcu u svijetu, Kina trenutno ima veliku moć. Bilo bi dobro, ali iznenađujuće da ona sama sebi taj rast ograniči.

Okus kapitalizma (i svih njegovih derivata) u polariziranom čovjeku stvara ovisnost, a države, kao i velike korporacije, s kapitalizmom poprimaju osobine psihopata. Zato će sve države eventualno i propasti, zavladati će anarhija u kojoj će i polarizirani ljudi postati psihopati prije nego se istrijebe. Opstati će oni koji su to zaslužili, oni koji su se osjećali zarobljenima i u komunizmu i u demokraciji - nepolarizirani ljudi, koji ni jedan ni drugi sistem nisu robijanjem istom podržavali.
Anarhija, gdje nema sile i u kojoj se sve rješava dobrom voljom bez dugoročnog stvaranja duga, potencijalno je najodrživiji sistem. No efektivno, održiv je to manje što je više demokracije i komunizma oko njega koji od istinske demokracije i komunizma anarhije prave iluziju.
Svaki političar je u određenoj mjeri maglioničar. Kada bi komunizam bio pravi komunizam a demokracija prava demokracija oboje bi mogli sretno živjeti zajedno - u anarhiji. Ne žive, zato jer je i gotovo svaki čovjek u dobroj mjeri maglioničar. Nezavisnost - put u ovisnost
Divide et impera (zavadi pa vladaj) - reče netko davno, a postade to moto i američke izvozne demokracije. Možda nisu na zastavi američke boje, možda nigdje ne piše da je ovo Amerika, no davno su imperatori shvatili da su riječi i boje nešto što se narodu podvaljuje pod bitno a služi samo tome da zamagli ono što se kuva ispod haube. No izvor svih ratova i njegovih zala zapravo je moderni kapitalizam, a Amerika neće još dugo biti prijestolnica istog.
Da nas čeka deindustrijalizacija i siromašenje poslije nezavisnosti mogli smo i očekivati jer to je tipično za svaku zemlju vođenu pro-Američkom vladom poslije osamostaljenja. Preporučujem pogledati Revealing Ukraine dokumentarac za više detalja o tome. Možda nismo više dio Jugoslavije ali s nezavisnošću je došla ovisnost o uvozu pa uvozimo skoro sve osim nacionalizma.
Europa je projekt u startu osuđen na propast. Ujedinjenje inherentnih različitosti, kojima svjedoče velike razlike u jezicima i kulturi među narodima, ne može ići prirodnim putem, može se samo siliti. Kada tih razlika nema onda ujedinjenje može biti jako - kao što je to slučaj sa SAD-om i kao što je bio slučaj sa Jugoslavijom. Da Jugoslavija nije bila jaka ne bi je toliko htjeli razmontirati oni koji žele monopol - bila je to zemlja s ogromnim potencijalom. Kada velike razlike postoje, ujedinjenje ne može biti efektivno jako - samo formalno. Dakle, da bi Europa bila i ostala jaka različitosti se moraju smanjivati. Njemačkoj je to očito jasno - zato se Hrvati germaniziraju po Njemačkoj a ovdje se zakoni kroje po uzoru na one njemačke. No, da li je to onda ikad bio projekt ujedinjenja ili je od početka efektivno projekt asimilacije? Po svemu sudeći, ujedinjenje je samo veliko U na papiru a naši vladajući efektivno nisu ništa drugo nego ustaše koji to U prave svetim. Ali očito je da se i narod predao.
"Svi smo mi ustaše." - rekao sam jednom. A sad znam i šta to znači.
Putem kojim idu ovce već su prošle divlje svinje Cijeli svijet će s vremenom napustiti prevladavajući model demokracije, a bilo bi dobro napustiti ga što prije jer stvari u ovim sistemima neće postajati bolje. Države će uskoro početi propadati jedna za drugom. Prvo su na redu bankroti, a tu će, vjerujem, Hrvatska biti jedna od prvih, kao najava onog što čeka svijet, iako neće svi bankrotirati iz istih razloga.
Hrvatska će definitivno bankrotirati, no teško je reći točno kada. Ja sam oko 2018. govorio da će to biti za oko 5 godina no to je temeljeno jedino na intuiciji - što opet ne mora značiti da je krivo jer kod nekih ljudi intuicija zna biti prilično precizna.
Bilo bi dobro Hrvatskoj da što prije izađe iz Europe, a Slavoniji da što prije izađe iz Hrvatske i polako da se rješava demokracije i priprema za anarhiju (za početak sa blažom kurom komunizma) ako misli išta dobro za sebe.
Ako ste polarizirani pa vam još uvijek treba vlada, onda treba formirati komunističku vladu koja neće dopustiti bankama i korporacijama da siromaše ljude, uništavaju lokalnu proizvodnju (onu bez stranog novca, tj. stranih vlasnika) i psihopatski pustoše zemlju. Novac nije apsolutno loš, ali treba ga ograničiti - uskladiti sa lokalnim resursima, a ne beskonačno stvarati iz ničega i napuhavati neodržive balone stvaranjem konstantno rastućeg duga. Posljedice pucanja velikih monetarnih balona su kataklizme. Izbjegavanje istih nužno povlači ograničavanje banaka i korporacija. Prema tome, treba stimulirati lokalnu i malu održivu proizvodnju pogonjenu kontribucijama a ne globalnu industrijalizaciju koja neograničeno raste dugoročnim zaduživanjem.
Možda nije loše ni biti Nijemac, barem za sada, netko će reći - Nijemac živi bolje od Hrvata. No svatko tko danas živi materijalno bogato živi neodrživo pa će ga teže i pogoditi kada sve to izgubi. A ako vam nije problem biti Nijemac, bilo bi dobro zapitati se za kog vraga ste se onda borili, u bilo kojem ratu? Zar stvarno smatrate da je ono formirano 1943. bila greška? A šta ste napravili nakon 1943.? Prvo ste, primamljeni lažnom demokracijom i kapitalizmom, dopustili Amerikancima da vas rastroje i zavade, pa ste gledali kako vas europske banke vode u dužničko ropstvo kao da vas Mojsije vodi u obećanu zemlju, ne bi li vas onda, omamljene europskim bogatstvom, njemačka Europa jeftino kupila.
Jednom prilikom sam oblijepio auto računima na koje sam ispisao "NE PLAĆAM", između ostalog napisao sam i da nisam lud da idem u Njemačku te da je BOG Hrvat. Bilo je to vrijeme kad su me ljudi smatrali ludim, smijali mi se i sprdali iza leđa, dok su me se roditelji stidjeli. A pogledajte danas, na primjer, gdje je sjedište i vlasništvo firme koja se zove "A1 Hrvatska" i gdje idu novci kad njihove račune plaćate. Pogledajte i što se desi kada kasnite s plaćanjem jer nemate novca pa vam isključe uslugu. Iako niste pod uvogornom obvezom, za takozvano ponovno uključenje prvo ste plaćali 30-ak kuna, a onda je odjednom skočilo na 70 kuna. Zašto? Između ostalog zato što je sve više ljudi koji imaju problema s plaćanjem i na njima je ova firma odlučila profitirati. No može se slično reći i za FINA-u koja će vas oderati za svaku blokadu računa (iako se doslovno radi, kao i u slučaju isključenja/uključenja telekomunikacijske usluge, o promjeni jednog bita u memoriji računala - 0 u 1 ili obrnuto). Može li se uopće reći i da je agencija FINA "naša" ili takozvana "Republika Hrvatska", ako u većini slučajeva radi protiv nas? Dakle, ljude koji ne plaćaju račune jer nemaju novca (ne da ne žele platiti!) se sustavno vodi do bankrota. To ne samo da je protiv Hrvata, mnogi će reći da to nije ljudski. No kad se sve pogleda u globalu, izgleda da to upravo i jest ljudski način - gaziti i eksploatirati ono što ne pruža otpor. U svakom slučaju, nije lijep način, i sada je valjda jasno značenje onog mog napisa "NE PLAĆAM" na računima koje izdaju poslijeratni profiteri. To nije značilo da ne želim plaćati usluge, i možda nije bilo pružanje otpora, ali bila je najava ili preteča (precursor) pružanja otpora plaćanju izostanka usluge i robijanju za neradnike. Možda vam još nije jasno ono ostalo što sam pisao, no i to će s vremenom postati jasno. U starom jugoslavenskom komunizmu nije vam nitko obećavao da ćete se obogatiti ali niste to ni trebali - moglo se lijepo živjeti od svoga rada, makar bili ograničenog govora. Danas više ne živite ni ne radite za sebe i kad nema krize (tj. krize su proglašene normalnima). Živite na dug i za dug, na isti ste pretplaćeni čak i kad formalna obveza ne postoji, a radite za sadašnje ili buduće vlasnike onoga što mislite da imate. Ali eto, smijete reći da vam onaj na vlasti ne paše pa glasati za neke druge marionete i tako se zavaravati da ćete se i vi s bankama i velikim korporacijama obogatiti. I kao takvi, ovakve poput mene ste pravili ludima. No prošlo je vrijeme da se pitate tko je tu lud, došlo je vrijeme da priznate tko tu zaista jest lud. Ne postoji apsolutno normalno niti ludo, svakog shizofreničara se može interpretirati simptomom ludila koje je proglašeno normalnim. I doći će vrijeme kada će svatko normalan od te normalnosti, bar na moment, izludjeti.
Kako se približava krah sistema može se očekivati i pojava sve više političara koji govore istinu i razotkrivaju prljavo rublje. No dobro je zapitati se da li je uopće ijednom političaru "u krvi" traganje za istinom ili se radi o pukom spašavanju glave i osiguravanju budućnosti uslijed rastućeg nezadovoljstva naroda. Iskorištavaju li moment za vlastitu promociju? Na kraju krajeva, ne iznose oni uglavnom ništa novo što onaj zainteresiran za istinu nije mogao već saznati drugim putem. U polariziranom pak narodu koji se uvelike oslanja na vjeru, potvrda te vjere od strane prominentne figure ima veliku težinu. Dobro je, dakle, zapitati se govore li ti političari istinu zbog istine ili samo govore ono što narod sve više želi čuti a to je trenutno, nakon dugotrajnog zasićenja lažima i lopovlukom, kratkoročno postala istina - barem istina o sistemu ako ne istina o njima samima? Moj dojam je da ti političari nisu zainteresirani za istinu nego jednostavno udovoljavaju željama naroda (koji uglavnom također nije zainteresiran direktno za istinu nego ono što im paše). Možda jest bolji za narod onaj političar koji nije korumpiran te radi za narod nego onaj koji radi za banke i velike ulagače no ni takav sistem nije dugoročno održiv jer dugoročno je uvijek bolje znati istinu nego ono što nam u trenutku paše. Kao primjer naveo bi g. Kolakušića koji, između ostalog, govori o električnim automobilima u negativnom kontekstu jer si narod neće moći priuštiti automobil ako se zabrane automobili na fosilna goriva. Daleko od tog da zamjena konvencionalnih automobila električnim rješava probleme, ali ovo otkriva antropocentrični pristup kod g. Kolakušića, pristup kojim se želi kratkoročno udovoljiti narod (narod efektivno želi jeftine automobile bez obzira na dugoročne posljedice). Istina je da i narod već duže vrijeme živi na dug prema planetu (između ostalog podržavanjem bjesomučnog rudarenja i bušenja Zemljine kore kupovanjem automobila) pa ako je ikom u interesu dugoročna održivost, zbog nakupljanja tolikog duga, realna cijena automobila bi trebala skočiti u nebo bez obzira na pogon ako se narod sam već ne može obuzdati. Čak je i u Hrvatskoj prosjek broja automobila po kućanstvu veći od 1 što je naravno apsurd ozbirom koliko se ljudi u prosjeku vozi u jednom automobilu. Onaj kome je u interesu dugoročna održivost poticao bi javni prijevoz budući da je i automobil koji u prosjeku vozi četiri osobe i dalje neisplativiji i više zagađuje okoliš od javnog prijevoza. Naravno, ponekad se može činiti da političar govori u interesu naroda a moguće je da zapravo govori u interesu industrije koja se opire trendu. Ipak, konkretno, ljudi poput g. Kolakušića znaju otkriti dosta istine što jest osvježenje čuti u svijetu u kojem to još uvijek nije normalno. Zaključak Jasno je da se neki ljudi vole zavaravati a neki ne. Prema tome tvrditi da je jedan sistem apsolutno bolji od drugog je potpuno krivo. Jasno je i da je polariziran čovjek optimiziran za kratkoročnu dobit pa nema smisla ni tjerati ga da napusti ijedan aktualni sistem temeljen na neodrživom beskonačnom rastu. Općenito dakle, budući da više nema sistema bez rastućeg kapitalizma, ovaj članak se može shvatiti kao vodič u odabiru sistema s kojim želite dočekati propast.
Živite u laži i vjerujte u istinu, ali živite u zabludi ako mislite da će vam grijesi biti oprošteni. Kada budete živjeli istinu, uistinu ćete živjeti, onako kako hoćete, a ne kako trebate.
No jedan dio vas doživio je ili će doživjeti transformaciju svijesti i preživjeti propast a takvima preporučujem domaću zadaću ako je već nisu obavili. Članak napisan ispočetka.
Domaća zadaća
Izborna naravno, kakva i svaka treba biti za onog tko izbor želi.
People good for truth are people good enough for anarchy.