2022.05.122024.12.232024.12.24articleAmenoumamenoum.orgIzrada plana sadnje.biologyuzgoj, voće, povrće, drveće, hrana, biljke, plan sadnje/authors/Amenoum.html#credits1hrPlan sadnjeSažetak
Dodatak za Uzgoj hrane. Aplikacija za izradu optimalnog plana sadnje. Detalji o kulturama.
Plan sadnje
Budući da kulture imaju dobre i loše susjede te različite zahtjeve za prostorom, dobro je napraviti plan sadnje, odnosno optimalan raspored. Za to može poslužiti ova aplikacija.
Pri tome se podrazumijeva sadnja u redove (jedna kultura u jednom redu). Jednostavno odaberite kulture za sadnju, a pritiskom na Izradi plan aplikacija će izbaciti
redoslijed sadnje zajedno s oslalim podacima bitnim za sadnju.
Sije se plitko u zemlju (najdublje do 0.5 cm). Vrijeme sijanja je od početka ožujka do početka svibnja. U rupu je dovoljno staviti jednu do tri sjemenke, ali kako je sjeme
vrlo sitno, odvajanje 2-3 sjemenke može biti izazov. Na otvorenom, tj. u vrtnu gredicu, sjeme se može sijati u gnijezda udaljena 30-40 cm, biljka u povoljnim uvjetima naraste do 80 cm visine.
Podnosi nešto gušći sklop, ali ako je pregusto sijana, stabljike će se slabije razvijati. Nije preporučljivo sijati u plitke rovove, ali ako to radite razmak između sjemenki može biti
od 30-40 cm. Može se sijati i gušće, ali će biljke davati manje tanjih stabljika.
Minimalna temperatura klijanja je 3-4 °C, a optimalna temperatura za uzgoj celera je oko 18°C pri čemu je potrebno osigurati dovoljne količine vlage u tlu i zraku. Tijekom ljeta je važna
ravnomjerna opskrba celera vodom. Na sušnom tlu navodnjavati svakih desetak dana ako nema oborina. Može podnijeti slabi mraz.
Grah
Minimalna temperatura za klijanje i nicanje graha je, ovisno o sorti, 7-14 °C, no najbrže niče na 18-23 °C. Optimalna temperatura za
cvatnju i zametanje plodova je oko 23 °C (20 - 28 °C). Kad nikne ne može duže podnijeti niske temperature. Može propasti pri -0.5 - 1 °C. Neke sorte mogu podnijeti do -3 °C ali kraće vrijeme.
Grah je visokokalorična namirnica, sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline pa je i dobra zamjena za meso.
Razlikujemo niski i visoki grah, visoki može narasti i preko 2 m pa je dobro napraviti konstrukciju za
penjanje (to može biti kukuruz, posađen prije na istu gredicu).
Obični grah se, kao i grašak, ostavi da se potpuno osuši na biljci i tek tada kupi za sjeme.
Mahune graha su također jestive no za jelo se beru mlade (dok sjemenke još nisu dozrele). Naravno, nezrele sjemenke se
ne mogu iskoristiti kao sjeme. Najbolji grah za mahune je grah mahunar no i mahune graha zrnaša se mogu jesti ali treba ih
brati dok su jako mlade i meke jer kasnije postanu prežilave.
Osim toga, jestivi su i vrhovi stabljike koji se otkidaju kad biljka dostigne punu veličinu (što navodno pomaže i da mahune prije nabubre), jedu se uvenuli i vrlo su ukusni s ponešto maslaca i
bijelog luka.
Ako imamo velike količine, možemo ga čistiti tako da ga stavimo u velike plahte, izgazimo da se odvoji ljuska i
protresamo na blagom vjetru.
Prema narodnoj predaji, odnosno stoljetnom promatranju vremenskih prilika, zadnji rok kada se može pojaviti mraz su
tzv. smrznuti (ledeni) sveci, 12.,13. i 14 svibnja, ali mogućnost mraza postoji čak i do 19.svibnja. Zato se grah
sije tako kasno, da bi u to vrijeme tek možda počeo nicati i tako ne bi propao od hladnoće. Naravno, to ne znači da
će uvijek u to doba jako zahladiti i da ne možete ranije posijati nešto i tako imati raniji urod, ali i s ranijom
sjetvom riskirate da biljke propadnu uslijed mraza ili hladnih vjetrova. Osim navedenog, grah se ne preporučuje sijati
prije jer ako je zemlja prehladna i prevlažna, sjeme može u takvim uvjetima istrunuti. U toploj zemlji grah će prije
niknuti i biti otporniji na kasnije eventualne pojave bolesti.
Da bi mahunarke prije niknule, mogu se namočiti u vodi noć prije. Grah ne morate namakati ukoliko je zemlja dovoljno
vlažna. Ako je sušno proljeće i ako ne namočite grah noć prije, nicanje se može odužiti. Namočeni grah preko noći
nabubri i prije klije od suhog, a ponekad se desi da već drugi dan tako namočeno zrnje počne klijati. Nakon sjetve
gredice graha ne treba zalijevati. Podnosi pH tla od 5 - 8, no optimalna vrijednost je 6.5 - 7.5.
Prozračnost tla je dosta važna jer teška i pH nepovoljna tla otežavaju stvaranje kvržičnih bakterija a time i fiksaciju
dušika što koči razvoj biljke.
Niski grah ne treba svoje gredice i možemo ga saditi uz biljke koje se polako razvijaju. Tako se najčešće sije među
kupus, kelj, prokulicu ili cvjetaču. Među krumpir se sadi u vrijeme kada se krumpir zadnji put zagrne.
Grah traži bar 8-10 sati direktnog sunca, manje od toga vodi do izduženosti biljaka i smanjenog prinosa.
No, s druge strane, osjetljiv je i na visoke temperature. Grah u cvatnji podnosi najviše 31-32 °C. Pri većim
temperaturama javlja se palež najmlađih i najosjetljivijih biljnih organa (pri čemu su otvoreni cvjetovi manje
osjetljivi od cvjetnih pupoljaka) te biljke često i odbacuju tek oplođene cvjetove. Rezultat visokih temperatura je
tako slab urod, sa najviše 2-3 mahune po biljci, dok je u normalnim uvjetima tipičan urod 10-25 mahuna po
biljci (broj primarno ovisi o tome koliko se vode izgubljene kroz evapotranspiraciju nadomjesti). Da bi se efekt
ublažio poželjno je djelovati preventivno - prije cvatnje osigurati da je tlo oko biljke dobro malčirano suhim
malčom te opskrbljeno hranjivima. Niske vrste tu mogu biti u prednosti jer cvatu prije visokih pa mogu razviti
plodove prije početka velikih vrućina.
Opadanje cvjetova mogu prouzročiti i niske temperature, manje od 13 °C.
Zrele mahune dobro je što prije pokupiti, jer inače smanjuju vjerojatnost razvoja novih mahuna.
Vrijeme vegetacije (od sadnje do zrelih plodova) graha je 60 - 120 dana, ovisno o vrsti i uvjetima.
Čuva se na suhom i prozračnom mjestu uz relativnu vlažnost manju od 50% te optimalnu temperaturu od 5 - 10 °C.
Postoje vrste graha koje su puno otpornije na sušu, no imaju i nešto manje sjemenke. Jedna od takvih je Azuki
grah (Vigna angularis). To je niska vrsta graha a sije se isto kao i klasične vrste. Cvjetovi su žuti a mahune
uske - slično grahorici. Ovaj grah stalno cvate na vrhu stabljike sve do prvih mrazeva tako da na istoj stabljici
tokom cijelog ljeta postoji suhi grah za branje, zelene mahune te žuti cvijet na vrhu. Obilan urod tokom dužeg razdoblja
tako kompenzira nešto sitnije zrnje, naročito u sušnim godinama. Zbog velike otpornosti možemo ga pustiti i da se sam
zasije (naročito ako nema opasnosti od mraza). Ovu i slične vrste iz porodice Vigna nije preporučljivo zagrtati jer
višak vlage može potaknuti širenje gljivičnih bolesti.
Nametnik na kojeg je dobro obratiti pozornost je grahov žižak. Više napada niski grah, a odlaže jajašca u poluzrele
mahune već u vrtu, pa da vas ne bi iznenadili žišci u grahu nekoliko mjeseci nakon berbe, najbolje je suhi grah staviti
na par dana u zamrzivač (pri temperaturi od -18° C ugibaju sve ličinke žiška) ili 30 dana na 0 do -4 °C, zatim posušiti
na suncu i spremiti na suho mjesto. Tako tretirani grah zadržava klijavost i može se saditi bez problema.
Tri/četiri sestre
Tradicionalna kombinacija tri sestre - kukuruza, graha i tikvi, dovela je do nastanka niza sorti posebno dobro
prilagođenih penjanju po stabljikama kukuruza i zovemo ih kuruzari.
U sredinu posijati kukuruz, oko njega grah i oko svega tikve (mogu biti i redovi - jedan pored drugog). Kukuruz je
potporanj visokom grahu, grah gnoji tlo dušikom (iako većinu uzima za sebe), a tikve zasjenjuju tlo velikim lišćem, štite ga od isušivanja (iako će tikve i iskoristiti većinu zadržane vode) i ne
dozvoljavaju rast korovu. Ako i nemamo prostor za tikve, može se posijati kombinacija visokog graha i kukuruza, gdje
je kukuruz odličan za potpornje visokom grahu za penjanje. Jedino imati na umu da je kukuruz potrebno posijati nekih
2 tjedna do mjesec dana prije, kako bi bio dobar potporanj visokom grahu. Uz ovu kombinaciju može se dodati i suncokret koji će
pomoći zaštititi stabljike kukuruza od vjetra, a grah se može i po njemu penjati.
Rana, stara sorta. Sadi se kad prođe opasnost od mraza, obično sredinom svibnja, na dubinu do 3 cm (1-2 sjemenke), razmak oko 30 cm (ili 40 cm ako će se kasnije zagrtati). Stabljike su
visoke 50-60 cm, snažne i izuzetno rodne.
Žute mahune zriju već nakon 50 dana. Kada su zrele, mahune su sočne, mesnate, krte i bez vlakana te bez šupljina među sjemenkama. Zrno bi kod branja trebalo biti još u početku razvoja, obično se
kao mjerilo uzima da ne smije biti veće od zrna pšenice. Pogodne su za svježu potrošnju ali i zamrzavanje.
Grah Zmajev jezik
Niska, rana sorta. Sadi se kad prođe opasnost od mraza, obično sredinom svibnja, na dubinu do 3 cm (1-2 sjemenke), razmak oko 30 cm (ili 40 cm ako će se kasnije zagrtati). Voli svjetlo
ali može dobro rasti i u sjeni.
Zmajevi jezici mogu se jesti u različitim fazama zrelosti. Mladi grah može se jesti s mahunama, toplinski obrađen ili sirov (grah je inače toksičan, ali neke vrste se mogu jesti sirove). Najbolje
ga je brati u ranim jutarnjim satima.
Grašak
Optimalna temperatura za razvoj je 18 °C. Niče već kod 4-6 °C no idealna temperatura je 15-16 °C. Mlade biljke podnose temperature i do -6 °C.
Botanički, grašak spada u voće, ali ga se u kulinarstvu tretira kao povrće. Treba sunčano mjesto i ne uspijeva u hladu.
Klija 8-10 dana (ako su povoljni vremenski uvjeti) i brzo raste.
Ne može samostalno održavati svoju stabljiku uspravno pa ga moramo nekako poduprijeti (osim ako se radi o niskoj sorti). Možemo
koristiti štapove, granje, mreže ili staviti špagu između dva štapa iznad reda pa kako grašak raste tako dodavati nove špage na većoj visini.
Sije se vrlo rano i ima kratko vrijeme vegetacije (može se saditi i više puta u godini) pa mu korov može nanijeti vrlo malo štete, zato ne
treba pretjerivati u čišćenju (stabljika graška je jako osjetljiva, najviše na mjestu gdje izlazi iz zemlje).
U principu, treba računati da se pobere u jednoj berbi. Procijeniti kada je većina mahuna popunjena, a da nije došlo
do prevelikog dozrijevanja donjih mahuna (koje su se prve formirale).
Kad su mahune pune, sjajno zelene, tad su zrna mlada i sočna, mirisna kad se skuhaju. Ako već za par dana propustite
pobrati mahune graška, one već počinju biti svjetlije, hrapave, a plodovi više nisu onako slatki i duže se kuhaju.
Dio biljaka ostavimo da dođe do potpune zrelosti i poberemo za sjeme. Treba jedino paziti da ne dođemo prekasno u berbu
jer kada sazrije, grašak sam otvara mahune i odmah se sam posije.
Grašak okruglog, glatkog zrna (P.s. var. vulgare) najčešće je rani i niski. Optorniji je na hladnoću i dozrijeva malo
ujednačenije. Onaj naboranog zrna (P.s. var. medulare) treba malo više temperature na početku vegetacije ali berba
duže traje.
Kasni kultivari su uglavnom srednje visoki i visoki te se obično podupiru granjem kako bi se viticama hvatali za
grančice.
Za razliku od prva dva obična zelena graška, grašak šećerac ima tamnosmeđa kvrgava zrna i ne stvara tvrdi sloj
unutar mahune. Zbog toga se cijele mahune kuhaju ili jedu sirove.
Grašak niski patuljasti
Ne treba potporanj, raste u visinu do 40 cm. Kad biljke budu visoke oko 20 cm lagano ih nagrnite kako biste usjev učvrstili. Sije se od veljače do svibnja i od listopada do studenog, na dubinu
do 3 cm, razmak oko 20 cm. Bolje uspijeva na jesen.
Za kontinuiranu berbu, sije se u razmaku od 15 dana. Da bi bakterije iz korijena bogatile tlo dušikom, ostaviti podzemni dio u zemlji nakon berbe.
Brati ga valja čim se mahune ispune zrnom i odmah trošiti. Manja količina može u mahunama ostati u hladnjaku za sutra. Veću količinu graška odmah očistite, kratko blanširajte i zamrznite.
Obično se sije na istu površinu tek nakon 4 godine.
Kamilica = Matricaria Chamomilla
Dubina sadnje:
do 0.5 cm
Razmak između biljaka:
oko 20 cm
Razmak između redova:
oko 30 cm
Dobri susjedi:
kupus, krumpir, celer, poriluk
Loši susjedi:
Dobra pretkultura:
Uobičajeno vrijeme sadnje:
3-4 mjesec
Uobičajeno vrijeme berbe:
Klijavost:
60% - 70%
Sije se vrlo plitko (do 0.5 cm) ili na površinu pa prekrije vrlo tankim slojem zemlje, od početka ožujka do početka svibnja. Sadi se mali prstohvat sjemenki, na razmak 10-20 cm.
Invazivna je vrsta - jednom posijanu, teško ju je iskorjeniti.
Kelj
Dvogodišnja biljka.
Uz potrebnu vlažnost tla počinje klijati na 1-5 °C no optimalna temperatura je oko 20 °C, pri čemu biljka niče za 5-6 dana. Za vegatativni rast biljke
optimalna temperatura je 15-20 °C. Rast prestaje na temperaturi većoj od 25 °C, no nastavlja se kad temperatura padne.
U slučaju sušnog razdoblja, odnosno suhog tla, mlada biljka mora se redovito zalijevati (u ekstremnim slučajevima svake večeri) a zalijevanje se smanjuje kako biljka postaje jača i
otpornija. Otporna na mraz.
Kelj Sibirski
Dvogodišnja biljka. Može preživjeti i najžešće zime. Prvi mraz poboljšava okus i može se brati cijele zime.
Sadi se na dubinu do 2 cm, na istu površinu nakon 3-4 godine.
Krastavac
Sadi se kad prođe opasnost od mraza, poželjno na lokaciju koja nije vjetrovita, na 20-30 cm razmaka, u dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke).
Za razvoj je potrebna srednja dnevna temperatura veća od 15 °C, dok je optimalna 25-27 °C. Cvatnja započinje kod 15-17 °C, a optimalno 18-21 °C. Ne podnosi mraz.
Prijedlog sjetve: sjemenka pored sjemenke uzduž sredine gredice, na rubove gredice zasijati salatu.
Odličan susjed krastavcima je kopar.
Voli dosta topline, vlage i bogato pognojeno tlo. Ima vrlo osjetljivo površinsko korijenje i presađuje se samo s grudom tla, a najčešće se sije direktno na gredice. Prostor između biljaka dobro
je malčirati nekim tvrđim slojem kako bi što manje trebalo plijeviti i dirati površinsko korijenje, a i kako bi se površinski sloj tla očuvao vlažnim.
Razlikujemo dva tipa kultivara - salatne krastavce i sitne, namijenjene kiseljenju koji se još zovu kornišoni.
Krastavci se za jelo beru kada nisu potpuno zreli i zato ne možemo uzimati sjeme iz ploda koji planiramo jesti. Zreli krastavac požuti i smežura se, središte omekša i postane sluzavo, a sjemenke
očvrsnu. Najbolje ih je ostavljati da dozore na biljci, ali ako se i uberu prerano mogu se ostaviti nekoliko dana na suncu prije nego ih očistimo. Sjeme vadimo zajedno sa sluzi i pustimo da
profermentira.
Mokro čišćenje
Sočni dio ploda sa sjemenom se izvadi, stavi u posudu i ostavi tjedan dana da fermentira. Može se pokriti tanjurićem ali ne čvrstim poklopcem, da ostane dovoljno zraka.
Nakon toga se sjeme prebaci na cjediljku i ispire pod mlazom vode, te potom osuši.
Kada na vriježi ostavimo jedan ili više plodova da dozriju do kraja, ta vriježa više ne rodi pa obično beremo krastavce sve do kraja sezone i onda s najbujnijih i najrodnijih biljaka ostavljamo
dio plodova da dozori.
Krastavac Delikates
Sadi se kad prođe opasnost od mraza, poželjno na lokaciju koja nije vjetrovita, na 20-30 cm razmaka, u dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke). Voli toplo vrijeme i puno vlage.
Krumpir
Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji mora biti 6-8 °C. Stabljika s lišćem smrzava na -1 do -2 °C. Optimalna temperatura za rast gomolja je 17-20 °C, a na
višoj od 30 °C rast gomolja prestaje.
Prvi sjemenski krumpir (gomolj iz kojeg niče klica) možemo kupiti u sjemenari no i konzumni krumpir će poslužiti (pri čemu je bolje birati one iz organskog uzgoja jer je manja vjerojatnost
da su tretirani inhibitorima klijanja).
Klice znaju izrasti i iz oguljene kore krumpira pa se i one mogu koristiti za sadnju. Nemojte se iznenaditi ako iz komposta koji sadrži odbačene kore izrastu mladice krumpira.
Dobro podnosi kiselije tlo. Tlo mora biti dobro drenirano, dosta rahlo i osunčano (bar 6 h). Preporučuju se pjeskovita tla s dodatkom organske materije, bez previše dušika. Ovisno o sorti i duljini
vegetacije, korijenje seže od 30 - 130 cm u dubinu.
S pijeskom ne treba pretjerivati, optimalna količina je 20 - 50%, ovisno o tlu - jedini razlog dodavanja pijeska je sprječavanje zadržavanja vode zbog slabe otpornosti ove biljke na trulež. Iako
pomaže kod uzgoja krumpira, pijesak smanjuje kapacitet za razmjenu kationa (pozitivnih iona) između biljke i tla te previše pijeska vodi do ispiranja nutrijenata. Pijesak nikako ne treba miješati
isključivo s teškom glinom jer to vodi do još jačeg zbijanja tla. Ako se dodaje pijesak, udio humusa bi trebao biti dosta veći od udjela gline.
Prilikom vađenja krumpira, kada otvorimo rovicu, vidimo da li se radi o biljci sa bogatim ili slabim urodom i
da li je možda neka bolest napala gomolj. Ako su gomolji zdravi i prinos dobar, iz te rovice odaberemo
krumpire čija je veličina primjerena za sadnju (sitniji, od veličine šljive do veličine jajeta) i spremamo za sadnju iduće sezone. Kako bi najduže trajao skladišten, važno je da se nadzemna
stabljika osuši i uvene te da plod stvori tvrđu koricu prije skladištenja.
Potrebno je oko 3 mjeseca da plod dostigne punu veličinu, no može se vaditi i ranije (mladi krumpir, sa tankom koricom).
Da bi se povećao prinos, oko izrasle stabljike se obično nagrne zemlja, do 30 cm visine. To je najbolje raditi postepeno - npr. kada biljka izraste oko 17 cm, zagrne se tako da na vrhu
ostane viriti samo par listova, a za otprilike 2 tjedna, kada naraste još toliko, zagrne se još jednom.
Umjesto zemljom, pak, može se zagrtati slamom i sijenom.
Svaka se sorta vadi u različito vrijeme: rane se vade već krajem travnja, kasnije koncem ljeta dok se one
najkasnije mogu vaditi u rujnu ili listopadu.
Zlatice koje napadaju biljku dovoljno je kupiti 2-3 puta tjedno. No ako one i do kraja pojedu nadzemni dio tokom sezone, ne
znači da nema gomolja, samo neće biti veliki.
No vjerojatnost pojave zlatica se može znatno smanjiti ako se krumpir ne sadi u zemlju nego se prilikom sadnje stavlja na golo tlo pa prekriva malčom - slamom ili sijenom (zlatice inače
prezimljavaju u zemlji a do stabljike biljke znaju hodati, malč ih može sprječiti u tome).
Kod takve sadnje, najbolje je krumpir prekriti već odstajalim malčom (kojeg već imamo na tlu od jeseni) debljine 10 - 15 cm, a kad stabljika izraste 10 - 15 cm dodati još svježeg malča
tako da viri oko 3 cm stabljike. To se ponovi još par puta - svaki put kad stabljika izraste 10 - 15 cm. Tjedan dana nakon što procvate, mladi krumpiri se
mogu vaditi. Ne treba čupati cijelu biljku, samo razgrnuti malč i pokupiti gomolje. Manje možemo ostaviti i ponovno zagrnuti slamom da dalje rastu, a
tjedan dana nakon što se posuši cima, povade se i oni.
Na pokrov od slame/sijena nije loše dodati neki manje transparentan sloj (npr. lišće) kako bi se osigurale niže temperature i više vlage u području gomolja.
Poželjno je da se krumpir ne bere za vrijeme vrućina kada je tlo vruće jer mu se time znatno skraćuje trajnost. Oštećene je nabolje potrošiti odmah jer brzo počnu propadati.
Zahtjevna je biljka ukoliko se prije nje sadi patlidžan, rajčica ili duhan te tada ne donosi obilan plod.
Najbolji predusjevi za krumpir su lucerna, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak i lupina, dok su žitarice nešto nepovoljniji predusjevi.
Dobar je predusjev za ostale usjeve jer korijenom i gomoljima dobro rahli tlo i ostavlja ga bez korova.
Preko zime se može ostaviti u vlažnom podrumu, trapljenje mu ne odgovara. Bitno je da nije izložen svjetlošću jer se u gomoljima počne razvijati
solanin, štetan po zdravlje.
Da bi sprječili prerano klijanje dobro ga je držati vani (u šupi, garaži, ... na vanjskoj temperaturi) do pojave prvih mrazova, prije nego se
skladišti u podrum (u jesen je u podrumu toplije nego vani). Ako počne klijati tokom zime, redovitom kontrolom možemo otkidati klice pa ga tako
koristiti sve do proljeća.
Plamenjača, najčešća bolest krumpira, prenosi se zaraženim gomoljima, pa ih je dobro što prije izdvojiti.
Mogu se prepoznati po tome što trunu i stravično smrde. Krumpiri na dobro (ali ne previše) pognojenim i malčiranim gredicama
bit će otporniji na plamenjaču.
Veličina gomolja
Krumpir je jedna od biljaka od kojih uglavnom koristimo podzemni dio. Može li se onda što učiniti da takva biljka više energije troši na razvoj korijena, odnosno gomolja? Ako to zaista želimo, može.
Neki savjetuju rezanje cvjetova no to nije preporučljivo, između ostalog jer ne donosi vidljivu razliku a može čak i polučiti negativan rezultat ako se energija preusmjeri u razvoj novih
cvjetova. Stara i prokušana metoda je gaženje - stabljika se jednostavno pažljivo nagazi tako da ostane pri zemlji ali da se ne slomi. To neće povećati broj gomolja ali će povećati njihovu veličinu, i to 20-50 %.
Krumpir, kao i ostalo povrće, može (no ne mora) razviti cvjetove i plod koji sadrži sjemenke za razmnožavanje. Plod krumpira koji sadrži sjemenke nije jestiv a po izgledu je sličan manjoj rajčici.
U svakom slučaju, pojava cvjetova je znak da dolje postoje razvijeni jestivi gomolji.
Krumpir se naravno može uzgojiti i iz sjemena koje se dobije iz ploda no to je rizično - dobiveni gomolji bi mogli biti neukusni no postoji vjerojatnost i da budu bolji od
originala. Uzgoj krumpira iz gomolja je zapravo kloniranje genetskog materijala čime osobine originala ostaju sačuvane.
Naklijavanje krumpira
Da bi se povećala vjerojatnost uspješnog uzgoja, krumpir se može prije sadnje naklijavati, tako da se, 3-6 tjedana (ovisno o sorti, kasne se duže naklijavaju) prije sadnje, skladišti u pogodnim
uvjetima za razvoj klica. Duge tanke klice se kidaju (poželjne su debele i čvrste klice), a krumpir se ostavlja u prozračnom i osvjetljenom prostoru na temperaturi od 10 - 15 °C bez puno
vlage. Da bi se ubrzalo naklijavanje među krumpir se može staviti jabuka ili kruška (ispuštaju etilen koji inače potiče sazrijevanje ali i klijanje). Veće gomolje možemo prerezati na više dijelova, najbolje po dužini, oko tjedan dana prije sadnje kako bi se stvorila zaštitna opna, a ako se gomolji režu prije sadnje dobro ih je natrljati
drvenim pepelom (sprečava razvoj bakterija).
Kukuruz slatki
Jednogodišnja biljka.
Minimalna temperatura za klijanje je 8 °C, no klijanje je vrlo sporo pri temperaturi tla manjoj od 10 °C. Temperature niže od -1 redovito vode do propadanja biljke no, uz dobru prehranu (kalijem
i fosforom), može preživjeti i kratkotrajne temperature do -3 °C.
Kukuruz je dosta otporan na visoke temperature no veće od 35 °C mogu smanjiti prinose. Korijen se najbolje razvija od oko 23-25 °C, a nadzemni organi od 20-28 °C ovisno o etapi razvoja.
Kukuruz troši vodu vrlo ekonomično, no dosta je osjetljiv na sušu prilikom cvjetanja, oplodnje i formiranja zrna.
Uzgaja se zbog mladih klipova koji se mogu jesti sirovi, pečeni ili kuhani. Visoko-energetska hrana.
Kupus stara sorta
Dvogodišnja biljka. Sije se na dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke), razmak 50-60 cm, u gušćem sklopu razvijaju se manje biljke ili manje glavice.
Minimalna temperatura klijanja je 1-5 °C. Optimalna temperatura za rast je 15-18 °C. Temperature veće od 25 °C djeluju štetno na rast i razvoj glavice. U fazi rozete može izdržati temperature
od -3 do -5 °C, a neke sorte i do -8 °C.
Starije biljke bolje podnose niske temperature te mogu izdržati i do -12 °C pa čak i niže.
Lubenica
Lubenica zahtijeva dugotrajnije veće temperature za uzgoj (naročito tokom sazrijevanja plodova) te je vrlo osjetljiva na niske temperature. Minimalna temperatura potrebna za klijanje je
oko 15-18 °C, optimalna oko 30 °C, a optimalna temperatura za rast i razvoj je od 21 - 32 °C. Pri temperaturama ispod 10 °C gubi okus, biljka počinje žutjeti i teško se oporavlja, a ako je
temperatura nekoliko dana iznad 32 °C dolazi do opadanja ženskih cvjetova (koji se inače prepoznaju po izbočini na bazi) i propadanja pupova (opadanje muških cvjetova je pak prirodno i ne treba
zabrinjavati). Najbolje uspjeva u bogatim i pomalo pjeskovitim (rastresitim) tlima uz pH tla 5.0 - 5.5 no podnosi i manje kisela tla. Korijen može ići i do 2 m u dubinu. Da bi se osigurale veće
temperature tla poželjno je tlo dobro malčirati. Uz veće temperature traži i dosta hranjiva. Pri visokim temperaturama poželjno je svakodnevno zalijevati a u zadnjem stadiju razvoja (2-3 tjedna
prije zriobe) gotovo prekinuti zalijevanje (da ne bi došlo do pucanja plodova).
Slabije razvijeni ili bolesni plodovi se obično uklanjaju kako bi se biljka potakla da razvija manje većih i sočnijih plodova umjesto više manjih. Period od sadnje do berbe je, ovisno o sorti i
uvjetima, od 80 - 120 dana.
Kao i dinja, lubenica poslije berbe neće dalje sazrijevati pa se za jelo bere potpuno zrela. Zrelost se obično utvrđuje pregledom donje strane lubenice (koja dodiruje tlo). Lubenica je potpuno
zrela kad taj dio (u početku bijele boje) poprimi kremasto žutu boju (što je indikator gubitka klorofila pa tako i zrelosti). Drugi dobar indikator zrelosti je smeđa osušena kovrčava vitica koja
se nalazi najbliže lubenici. A ako se cijela biljka suši, plodovi vjerojatno neće postati ništa zreliji pa ih je najbolje ubrati prije nego propadnu.
Skladišti se na hladnijem mjestu, najbolje pri temperaturi od oko 10 °C.
Sjemenke zadržavaju klijavost 6-8 godina.
Luk
Dosta je otporan na niske temperature. Sjeme niče već na 3-5 °C, no optimalna temperatura za klijanje je oko 15 °C (što se može postići i stajnjakom koji prilikom razgradnje oslobađa toplinu).
Ciklus uzgoja traje tri godine. Prve godine iz sjemena dobijemo lučicu, druge od lučice veliku lukovicu a tek treće ponovno dolazimo
do sjemena.
Manje lučice luka su najbolji sjemenski materijal i iz njih će narasti veće glavice luka.
Sadi se obično u proljeće (od ožujka do svibnja) ili u jesen - ovisno o klimi i tlu. Luk ne voli zadržavanje vode (može doći
do truljenja). Voli puno hranjiva i svjetla (ne podnosi zasjenjivanje) a povoljna pH vrijednost tla je 6-7.
U pripremljenu gredicu dovoljno je samo lagano utisnuti lučice luka. Bitno je dobro okrenuti lučicu luka - plosnati dio koji
će potjerati korijenje prema dolje, vrh gdje će potjerati list prema gore. Razmak između lučica 10 - 20 cm.
Gredice s lukom dobro je prekriti mješavinom drvnog pepela i polurazgrađenog komposta, pa onda još slojem sijena.
Luk i češnjak vole pepeo radi kalija i jer pepeo blago alkalizira tlo. Luk bez problema niče kroz taj sloj malča, a
tako pokriveno tlo ostaje ispod rahlo i raste jako malo korova.
Na rubove gredice može ići salata.
Mrkva je odličan susjed luku - mirisom tjera lukovu muhu, luk tjera mrkvinu muhu.
Tijekom srpnja počinje berba luka posađenog na jesen ili na proljeće. Luk posađen na jesen u kontinentalnom
dijelu dozrijet će malo prije (početkom srpnja) a onaj proljetni malo kasnije (polovicom srpnja).
Da bi znali kad je luk dovršio s vegetacijom i kad je spreman za berbu, treba pratiti promjene na nadzemnom dijelu -
tzv. cimi luka. Tijekom rasta ona je uspravna, a kada luk prestane rasti i počinje dozrijevati - ona se počne
polijegati (kod nekih sorti polijeganje izostaje - zreo je kad vrh cime počne žutiti i sušiti se).
Ponekad dio luka procvate i ode u sjeme, pa tada dio luka ima karakteristične visoke stabljike s cvjetovima koje se
ne poliježu. Razlog cvatnje je najčešće nepovoljan trenutak sadnje ili predebele lučice (sadni materijal).
Luk prije spremanja osušiti na suhom prozračnom mjestu gdje ne dopiru direktne zrake sunca. Ne čuvati u prostorima
gdje preko zime dolazi do smrzavanja.
Luk bijeli = češnjak
Sadi se u jesen (ozimi luk), nakon što je vrt pokriven sijenom, ili u rano proljeće.
Proljetni ima manju glavicu i više sitnijih češnjeva, jesenski ima veću glavicu i manji broj krupnijih češnjeva.
Za sadnju se koriste neoštećeni krupniji češnjevi, odvojeni od glavice. Češanj se okrene petom (plosnatim dijelom) nadolje, utisne malo u zemlju i nagrne zemljom.
Ne podnosi monokulturu pa je preporučjivo izbjegavati sadnju tamo gdje su prethodno sađene biljke iz iste obitelji, barem nekoliko godina.
Zbog karakterističnog mirisa mnoge štetočine ga izbjegavaju pa će poslužiti i kao zaštita bilja u blizini.
Luk crveni
Glavninu crvenog luka sadimo u rano proljeće, ali dio možemo posaditi u jesen (s bijelim lukom) koji će doći
ranije i kojeg ćemo kasnije potrošiti kao mladi luk.
Najbolji je kozjak (nema brige sa lučicama). Svaku lučicu koju odvojimo od busena možemo posaditi za novi luk iz
kojeg se ponovno formira busen.
Lučice se sade utisnute u zemlju, na razmak 10-20 cm. Da se izbjegne napad lukove muhe može se posaditi kasnije (u svibnju).
Kada biljka naraste na oko 10 cm može se potkratiti za 3-4 cm kako bi se ojačao razvoj korijena.
Bere se tokom srpnja.
Luk vlasac = Allium schoenoprasum
Ako želite divlji luk koji će se sam brinuti o sebi te izbjeći sadnju svake godine onda je najbolje posaditi vlasac.
Isto vrijedi i za medvjeđi luk, no on nema klasičan izgled luka i može se zamijeniti s otrovnim biljkama.
A možda ga nećete morati niti zasaditi, to je samonikla biljka i u našim krajevima.
Prve godine rasta, kao i kod ostalih lukova, izraste lučica i dugi plavkastozeleni šiljasti listovi a druge godine se stvara šuplja stabljika na vrhu koje se pojavljuje tučak sa cvjetovima.
Cvjetovi su kod vlasca lila ili blago ljubičaste boje, a cvatnja se odvija tokom svibnja i lipnja.
Lukovica je mala (oko 10 mm) pa je najbolje istu ostaviti u zemlji (u svakom slučaju, poneku treba ostaviti da se razmnožava) a koristiti samo listove.
Listove možemo brati tokom cijelog trajanja vegetacije, a učestalom berbom se potiče novo stvaranje listova i odgađa cvjetanje biljke pa možemo imati kontinuiranu i dugu berbu.
Miriše na češnjak a okus bi trebao biti blag (sličan mladom luku), no može se naići i na primjerke s vrlo jakim okusom češnjaka.
Može se jesti i kad procvjeta (uključujući pupoljke i cvjetove) no stabljike su tada čvrste i tvrde te gube aromu a okus postaje gorak.
Mrkva
Dvogodišnja biljka.
Sjeme klije već na 3-5 °C iako vrlo sporo u takvim uvjetima. Mlada biljka je nakon nicanja dosta otporna na niske temperature te podnosi i mrazeve do -5 °C, no niske temperature kod nekih ranih
sorata mogu uzrokovati prelazak u generativnu (reproduktivnu) fazu već tokom prve godine. Optimalne temperature tokom vegetacije su oko 18 °C. Kod temperatura viših od 30 °C razvoj korijena je usporen.
Prilikom zriobe korijen podnosi temperature do -3 °C pa se mrkva u područjima blage zime za potrošnju u svježem stanju vadi tokom zime do ranog proljeća.
U prvoj godini razvije se slatko zadebljalo korijenje koje se čuva u zemlji do kasne jeseni. Nakon što prezimi utrapljena u pijesak, mrkvu za sjeme sadimo rano u proljeće kako
bi formirala štitaste cvjetove. Cvatnja traje oko mjesec dana.
Odličan susjed je luk.
Paprika
Za normalno klijanje potrebna je temperatura zraka od oko 15 °C dok je optimalna 20-30 °C. Ne podnosi mraz.
Paprike se mogu jesti i kad nisu potpuno zrele, pa ako želimo sjeme, trebamo znati točne karakteristike pojedine sorte, npr. kakve je
boje u punoj zrelosti. Najveći broj sorti prolazi kroz cijeli semafor od zelene preko žute do crvene, ali ima i žutih i žuto
narančastih. Sjeme jednostavno uzmemo iz zrelih plodova i ostavimo nekoliko dana da se prosuši.
Sorte paprike razmaknuti bar 30 m ako želimo sprječiti križanje.
Sadi se kad su temperature zraka veće od 15° C (svibanj), na potpuno osunčano mjesto. Saditi u dubinu do 0.5 cm (1-2 sjemenke), na razmak od oko 50 cm.
Sijanje na otvorenom nije preporučljivo. Presađivanje se obavlja potkraj svibnja ili početkom lipnja, kad je zemlja topla.
U sušnim razdobljima treba često zalijevati.
Paprika Kajenska
Za sjetvu je najbolje razdoblje od ožujka do srpnja, dubina do 0.5 cm (1-2 sjemenke), razmak oko 50 cm.
Sijanje na otvorenom nije preporučljivo. Presađivanje se obavlja potkraj svibnja ili početkom lipnja, kad je zemlja topla.
Berba između rujna i kraja listopada.
Peršin listaš
Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 3-4 °C, optimalna oko 20 °C. Mlade biljke nakon nicanja mogu podnijeti temperature do -4 °C a razvijenije biljke i niže.
Sadi se na dubinu 0.5 cm (2-5 sjemenki), razmak 5-6 cm. U dobrim uvjetima raste oko 40 cm u visinu.
Kao i mrkva, vrlo teško klije i od sjetve do nicanja jako je važno održati vlažnost površinskog sloja tla. Zato se
ponekad uzgaja iz presadnica. Za sjeme se uzgaja slično kao i mrkva. Otporan je na hladnoću pa može prezimiti i u
vrtu iako ga je dobro pokriti slojem slame, a može se i trapiti kao i ostalo korjenasto povrće.
Ako se sjeme ne pokupi na vrijeme može prezimiti u vrtu i zasijati se.
Rajčica
Minimalna temperatura za klijanje je 10 °C a optimalna 22-25 °C. Za rast i razvoj do plodonošenja potrebna je temperatura od 18-22 °C.
Sadi se na dubinu 0.5 - 1 cm u razmacima od 80 - 100 cm.
Sjeme se vadi iz potpuno zrelih i zdravih plodova zajedno sa sluzavim sokom i ostavi nekoliko dana da fermentira (mokro čišćenje).
Najčešća bolest rajčice je plamenjača i ona se prenosi sjemenom kao i neke druge poput koncentrične pjegavosti.
Gljivice mogu biti na površini ili unutar sjemenke. Namakanjem u vodu zagrijanu na 50 °C kroz 20 min. može se suzbiti
plamenjača sa sjemenki iako neće zaštititi mlade biljke od naknadne zaraze iz tla. Biljke možemo preventivno
tretirati čajem od preslice.
Vrlo otporne vrste, pa i na plamenjaču, koje se mogu brati sve do kasne jeseni (do prvog mraza): mali crveni jabučar, velika
crvena koktel rajčica, tamna koktel rajčica, sitna koktel rajčica, Litchi rajčica (Solanum sisymbriifolium).
U prirodi, rajčica je grmolika biljka, grane se šire vodoravno na sve strane te ukorjenjuju pri dodiru s tlom. Tako se može i uzgajati
u krajevima bez puno vlage koja pogoduje širenju gljivičnih bolesti, poput plamenjače.
U protivnom, treba osigurati potpornje (npr. drvene kolce) na koje ćemo vezati rajčicu tokom rasta.
Rajčica Litchi = Solanum sisymbriifolium
Autohtona na tropskim i toplim područjima Južne Amerike no raste kao višegodišnja biljka i sjevernije (npr. u Kaliforniji i Meksiku). Raste do oko 1.5 m u visinu i širinu.
Biljka je dosta bodljikava pa se obično stavlja na rubove sadnog mjesta kao zaštita ostalog povrća.
Vrlo je otporna vrsta (na većinu bolesti i štetnika, iako ju mogu napasti zlatice) i može preživjeti temperature do -4° C pa bi, po trendovima, mogla uskoro rasti kao višegodišnja
biljka i ponegdje u našim kontinentalnim krajevima.
Najbolje raste potpuno osunčana ali može tolerirati i slabiju sjenu. U nekim zemljama smatra se i invazivnom vrstom.
Po okusu je između višnje i obične rajčice.
Plod se može držati u zamrzivaču oko godinu dana ali time mu se mijenja tekstura pa je to inače preporučljivo samo za kasniju izradu umaka i sl.
Rajčica Moneymaker = Solanum lycopersicum "Moneymaker"
Sadi se od veljače do svibnja na dubinu 0.5 - 1 cm, razmak oko 70 cm tipično na zatvorenom, a presađuje na otvoreno kad prođe opasnost od mrazeva - od svibnja do lipnja. Tijekom vegetacije temperatura ne bi
trebala biti ispod 10 °C.
Na istu površinu je preporučljivo saditi tek nakon 2 do 3 godine.
Salata
Sjeme niče na temperaturi od 15-20 °C.
Sijemo obično u hladnije doba godine - na proljeće samo ljetne vrste salata, a krajem ljeta zimske vrste.
Lisnate, poput Hrastovog lista, obično se siju 0.5 - 1 cm u dubinu, razmak oko 30 cm.
Može se sijati u vlastite gredice, no preporučljivo je sijati na rubove postojećih gredica mahunarki, kupusnjača, mrkve, luka i sl.
Ukoliko se na jesen sadi luk ili češnjak, idealna kombinacija je posaditi salatu na rubove tih gredica. Iduće godine se tako može dio salate i ostaviti da
ode u sjeme, a da ne smeta svojim većim rastom češnjaku na toj gredici.
Salata Hrastov list
Može se sijati tokom cijele sezone, nije osjetljiva na vremenske promjene. Sadi se na dubinu 0.5 - 1 cm, razmak oko 30 cm.
Prilikom berbe samo se odrežu listovi, a na istom mjestu će brzo izrasti novi.
Salata Matovilac
Dvogodišnja biljka ali može se uzgajati i kao jednogodišnja kultura.
Otporna je na niske temperature, može podnijeti temperaturu i do -15 °C. Minimalna temperatura klijanja malo iznad 0 °C, rasta 5 °C, a optimalna 10 °C.
Sije se obično na jesen, a na proljeće se pusti da procvate. Sjeme brzo ispada i rasijava se pa se bere dok nije potpuno zrelo, zamota u
plahtu ili vrećicu i ostavi na sjenovitom i prozračnom mjestu pod krovom da dozori do kraja i osuši se.
Šparoga
Minimalna temperatura klijanja je 15 °C a za rast i razvoj povoljne su temperature od 12-26 °C.
Sadi se u rano proljeće.
Najbolje ih je ne brati prvih par sezona (2-3 godine) kako bi se kasnije mogle održivo brati.
Prilikom berbe, biljka se odreže u razini tla a sa berbom se prestaje kada se promjer smanji na promjer olovke.
Bere se kada je debljina stabljike od 1.3-1.9 cm a visina od 20-25 cm, prije nego što odrveni, tj. prije nego se koplje otvori i dobije lišće.
Špinat Matador
66% - 98% (ovisno o temperaturi, najbolje oko 10° C)
Klijanje počinje na nešto iznad 0 °C no vrlo sporo, optimalna temperatura je 20 °C.
Na temperaturi manjoj od 10 °C rast je usporen, a najbrže raste pri temperaturi od 18-20 °C. Niske temperature utječu na kvalitetu lišća no pojedini kultivari špinata mogu podnijeti temperature i do -10 °C.
Prikladan i za proljetnu i jesensku sjetvu. Više voli jesensku sjetvu, od 9. mjeseca na dalje, ovisno o lokaciji, preferira hladnije vrijeme za optimalan rast.
Bere se kada ima najmanje 5 do 8 sasvim razvijenih listova (1.5 mjeseci nakon pojave mladih izdanaka jesenske sjetve, ako je posađen u kasnu jesen, sredinom svibnja), tako da se režu vanjski
listovi ili se režu cijele rozete.
Nakon branja biljka se čuva u hladnjaku 7 dana, a zatim gubi korisna svojstva i okus. Najbolja opcija za čuvanje špinata je suho smrzavanje. Berba se vrši po suhom vremenu, tako da na
lišću nema vlage, špinat se ne pere prije zamrzavanja i skladištenja.
Tikvica
Dosta osjetljiva na niske temperature, sadi se kad prođe opasnost od mraza. Potrebna temperatura tla za klijanje je od 14-20 °C.
Najviše im odgovara humusno i osunčano tlo.
Tikvice imaju malo kalorija no puno nutrijenata, a većina korisnih tvari nalazi se u kori pa ju nije poželjno guliti.
Dodani podaci o temperaturama.