amenoum.org blog blog_entry 0 https://doi.org/10.5281/zenodo.5718446 https://doi.org/10.5281/zenodo.5718446 /authors/Amenoum.html#credits

B . L O G

[ 2022.11.02 ] Fiksacija kao dio fikcije
MESSAGE 0033: BEGIN
Log author: by Amenoum
Log date: 2022.11.02
Sve zgrade u EU bi se do 2050. trebale transformirati u zgrade nultih emisija. Veselo. Ili u današnjem prijevodu - skupo i besmisleno. Bilo da se radi o vozilima ili zgradama, koliko vidim nijedan plan smanjenja emisija ne uključuje smanjenje ukupnog troška energije tokom proizvodnje i životnog vijeka proizvoda te dugoročni utjecaj na okoliš. Npr. kad se uračuna proizvodnja, po nekim studijama, električni automobil tek se nakon 110 000 km (± 40 000 km, ovisno o tome kako se proizvodi struja punjenja) po emisijama izjednačuje s onima na fosilna goriva, tj. tek tada postaje zeleniji od fosila u pogledu emisija. Ako se populacija povećava a s njom i broj automobila na cesti nema tu nikakvog smanjenja emisija pa i da svi voze električne automobile. Uostalom, da svi voze električna vozila, teško da bi se sva ta el. energija mogla dobiti iz obnovljivih izvora (a nitko ne uračunava nove emisije zbog gradnje i održavanja novih elektrana). To vrijedi i za zgrade - nema tu ukupnog smanjenja emisija, sve je to farbanje. Valja napomenuti da materijali najčešće korišteni za izolaciju nisu biorazgradivi i dobivaju se iz fosilnih goriva. Više vječnih materijala, poput plastike i stiropora - više kandidata za vječnu slavu. Nigdje se ovi planovi ne dotiču onog najvažnijeg - nepotrebnog luksuza te neograničenog rasta. Većina onih koji ne žive u stanovima ima kućerine (a svi i automobile) sa gro nepotrebnog ili neiskorištenog prostora tokom uporabe. Povećavamo populaciju (i potičemo to povećanje) a ne smanjujemo prostor po čovjeku (za običan puk se možda kvadratura stanova smanjuje ali se za onih 1% povećava - ukupno, nema smanjenja). Ako se i ne povećava stambeni prostor povećava se industrijski - to smanjuje prostor za biosferu koja regulira temperaturu i osigurava uvjete pogodne za život. Što onda znači da moramo koristiti sve više energije da bi osigurali opstanak a to opet povlači manje prostora za tu biosferu... Začarani krug pozitivne sprege. Sve te mjere potiču sve veću ovisnost i zaduživanje - i prema planetu i bankama, u isto vrijeme osiguravajući rast industrije i nejednakosti. Zavaravamo se CO2 otiskom a problem je zapravo rastući energetski otisak.
U kontekstu opstanka života na površini planeta, emisije stakleničkih plinova, tj. globalno zatopljenje, samo su dio problema. Fiksacija na eliminaciju ili stabilizaciju CO2 emisija je tako samo još jedna manifestacija paradigme zavaravanja ove psihotične populacije. Usput, neke od definicija fiksacije, po Hrvatskom jezičnom portalu, su:
  1. obrambeni mehanizam u frustrirajućoj situaciji; frustrirana osoba ponavlja neku aktivnost za koju se utvrdilo da ne rješava problem,
  2. bolesna preokupacija.
Obje definicije jako dobro opisuju trenutno stanje populacije. Pravi problem su klimatske promjene uparene/korelirane sa gubitkom biodiverziteta i degradacijom okoliša. Kao što gubitak biodiverziteta u vašim crijevima vodi do pogoršanja vašeg zdravlja pa i do smrti ako se nastavi, tako i opadajući biodiverzitet na planetu vodi prema ekstinkciji života na istom. Potpuno je svejedno odakle dolazi energija koju koristite - iz solarnih panela ili fosilnih goriva, sve dok se ukupna potrošnja energije povećava besmisleno je pričati o održivosti.
Energetski otisak po stanovniku se od 1965. povećao za 8000 kWh i ne pokazuje znakove opadanja, dapače još lagano raste, unatoč svim tzv. štednim žaruljama, efikasnim klimama i ostalim štedljivim uređajima. A to govori da, u prosjeku:
  • koristimo sve više proizvoda i/ili,
  • sve češće mijenjamo proizvode koje koristimo i/ili,
  • intenzivnije koristimo proizvode (npr. klima uređaj zbog globalnog zagrijavanja).
Tako da imamo problem i bez povećanja populacije a kamoli sa populacijom koja raste za 200 000 novih ljudotinja na dan.
Povećanje populacije je trenutno puno veći problem jer je, u odnosu na prosječni otisak, daleko odgovornije za strmi porast ukupnog otiska od 1950..
Fig. \fig20221102: Potrošnja energije populacije Tragedije kojima se opterećujemo uključuju i nestanak ili smrt jednog jedinog čovjeka a u isto vrijeme nemamo problema sa ekstinkcijom sveg života na površini planeta pa tako slavimo i rođenje svakog novog čovjeka iako to svima smanjuje šanse za opstanak.
Zanimljivo je da prosječan otisak u Hrvatskoj i Srbiji (a odnedavno i u BiH te Crnoj Gori) prati svjetski prosjek.
Ili svjetski prosjek prati naš prosjek? Zanimljivo svakako, jer sam prije postavio hipotezu da će se ono što se događa u Hrvatskoj preslikavati na svijet.
Ja sam svoj energetski otisak pak drastično smanjio zadnjih godina. Možda i prosječnom puku sistem nameće smanjenje no to u globalu ništa ne znači kad se prosjek otiska u globalu povećava i vjerojatno odavno nije na održivom nivou.
Fig. \fig202211022: Gubitak biodiverziteta Često se, u kontekstu promjene klime spominju kritične točke (prekretnice, tipping points) no najvažnija kritična točka, ona nakon koje uistinu nema povratka je kritična točka u biodiverzitetu, a ona je, vjerujem, dosegnuta negdje oko 2016. godine kada je globalna populacija divljih životinja opala za 66% (2/3) od 1970. godine. A opada i dalje, trenutno je na 69%. Fiksacija kao dio fikcije updated. Po' kile apsurda i dve šteke CO2 Odavno mi je jasno da je iščezavanje upotrebe fosilnih goriva nespojivo sa rastućim gladom za energijom, a sada je, konačno, netko proveo i istraživanje koje kvantitativno i nedvojbeno pokazuje o kolikom se zavaravanju radi kada govorimo o zamjeni fosilnih goriva sa tzv. obnovljivim izvorima.
Fig. \fig202211023: Potrebna dodatna električna energija za zamjenu fosilnih goriva Dakle, po upotrebi energije iz 2018., potrebno je dodatnih 36000 TWh energije iz električne mreže da bi potpuno izbacili fosilna goriva kao izvor energije - oko 4 puta više od postojećeg kapaciteta 2018. godine. Dobro je napomenuti da taj kapacitet većinski čine hidroelektrane i nuklearna energija dok se za zamjenu većinski planiraju vjetroelektrane i solarne elektrane - prema spomenutoj studiji, preko 70% ukupne proizvodnje bi otpadalo na iste, a to znači da je potrebno sagraditi preko 550000 novih elektrana prosječne veličine.
Za usporedbu, ukupan broj elektrana 2018. godine je bio tek oko 46000, uključujući i ona na fosilna goriva.
A za to treba jako puno minerala (metala), prvenstveno bakra, nikla, cinka, mangana, litija, kobalta, grafita i silicija ali i tzv. rijetkih zemalja koje je teško/skupo izrudariti. Slika \fig202211024 pokazuje koliko je određenog metala potrebno za izradu samo jedne generacije tehnologije kojom bi se zamijenila upotreba fosilnih goriva, koliko je istih metala proizvedeno 2019. godine te koliko godina je potrebno da se, istom brzinom proizvodnje, proizvede potrebna količina za zamjenu.
Fig. \fig202211024: Potrebna količina metala za izradu jedne generacije tehnologije obnovljivih izvora Dakle, da bi proizveli samo bakar potrebno je 189 godina a da ne spominjemo 29113 godina za germanij. Naravno, netko će reći da ćemo pronaći nove izvore i ubrzati proizvodnju (ili čak zamijeniti određene materijale drugima) no studija pokazuje da ni to neće ići. Poznate rezerve u 2022. godini čine tek oko 19% potrebnog bakra, nikla 10%, litija 2.3%, kobalta 3.5%, grafita 3.6% i vanadija 3.5% pa se na izgradnju novih postrojenja i ubrzanje proizvodnje i ne može baš računati. A govorimo tek o jednoj generaciji tehnologije s vijekom trajanja oko 20 godina, što znači da bi u prosjeku svakih 20 godina trebalo izrudariti izračunatu količinu minerala - i to ako bi potrošnja energije ostala na istoj razini. Jednostavno, metala se ne može proizvesti dovoljno a pronalazak novih nalazišta je prošao svoj vrhunac i smanjuje se.
Svaka tehnologija ima vijek trajanja, jedna generacija solarnih panela traje 15-20 godina a teško se reciklira.
  • električna vozila zahtjevaju oko 6 puta više minerala nego konvencionalna,
  • od svakih 1000 otkrivenih novih nalazišta ruda, tek 1 do 2 postanu rudnici,
  • potrebno je oko 20 godina da se otkriveno nalazište razvije u rudnik,
  • od svakih 10 proizvodnih rudnika, 2 ili 3 će izgubiti novac i biti ugašeno.
Kroz povijest čovječanstva je ukupno izrudareno oko 700 milijuna tona dok je preko 700 milijuna potrebno izrudariti samo u iduće 22 godine da bi se postigao cilj ugljične neutralnosti 2050. godine. Samo bakra je, za jednu generaciju tehnologije, potrebno oko 4.6 milijardi tona, a broj velikih nalazišta je od 2006. u strmoglavom padu unatoč visokim ulaganjima u istraživanje (npr. 2014. je utrošeno preko 15 milijardi dolara a otkrivena su svega 3 nova velika nalazišta). Ta ulaganja će se teško povećavati budući da istraživanje postaje sve manje isplativo. U svakom slučaju, cijena proizvodnje, a time i cijena energije, će ubrzano rasti ako se nastavi s planom zamjene.
Čak i da nema tranzicije prema obnovljivim izvorima, cijene metala, bez novih kvalitetnih nalazišta, moraju rasti jer rudarenje na postojećim nalazištima postaje sve zahtjevnije i skuplje. Sa smanjenjem kvalitete rude, rudnici zauzimaju sve više i više površine, prvenstveno zbog gomilanja otpada, i to opasnog i štetnog otpada. Rudnik srebra u mjestu Guanajuato u Meksiku, na primjer, zauzima površinu od oko 100 km2 - prema podacima iz 2018. godine. Više od stotinu ovakvih rudnika potrebno je za tranziciju, a govorimo samo o srebru.
U isto vrijeme, studije pokazuju da fosilna goriva treba potpuno izbaciti iz proizvodnje u idućih 12 godina za 50% vjerojatnosti da se zagrijavanje ograniči na 1.5 °C (uz iznimku najsiromašnijih zemalja koje bi trebale postići isto do 2050. godine). 2023.12.30
I ovo je već zastarjela informacija, trenutno se predviđa dostizanje 1.5 °C puno prije, u idućih 6 godina.
Zanimljivo, ili potpuno očekivano, u mainstream medijima nema spomena o gore spomenutoj studiji koja ukazuje ne nedostupnost minerala, ali zato su svima puna usta beskorisnih sastanaka poput COP27 gdje se ne događa ništa osim povremenog dogovora o, sasvim očito nerealnim, ciljevima.
Apsurd, koji je možda rođen u ovoj državi, očito je zavladao svijetom a jedan od najvećih apsurda u njemu jest da nema veće fikcije od realnosti.
Dakle, možete zaboraviti na globalnu tranziciju. Ili ćete se morati odreći obnovljive energije ili će si ju u skoroj budućnosti moći priuštiti samo elita. 2023.12.30
Preporučujem pogledati novu prezentaciju S. Michaux-a. Ovog puta dosta se govori o baterijama. Ukratko, odricanje od fosilnih goriva neće ići bez povremenih kratkoročnih i dugoročnijih periodičkih blackout-a, čak i u degrowth scenarijima.
No, kao što pokazuje slika \fig202211025, ništa bolja situacija nije s naftom - dok proizvodnja i dalje raste, još 1985. godine je proizvodnja postala neodrživa (kapaciteti novih nalazišta ne mogu osigurati održivu proizvodnju) pa se, ako se trend nastavi, može očekivati i krah naftne industrije u idućih desetak godina.
Fig. \fig202211025: Nova nalazišta i proizvodnja nafte Po tome bi i cijena nafte morala rasti. Naravno, zanemarivši rješenja za koja jednostavno nema vremena, situacija se može promijeniti na više načina:
  1. topljenje ledenjaka može otkriti nova velika nalazišta nafte/plina,
  2. na Zemlju može pasti veći asteroid sa mnoštvom potrebnih metala,
  3. ljudska populacija može odustati od neograničenog rasta sebe i ekonomije, svesti sebe i svoju potrošnju energije na održivu razinu.
Od toga, 3. je po svemu sudeći nemoguće, 2. je nevjerojatno (barem ako se pita mainstream) a ovo prvo ne donosi ništa dobro osim jeftinije nafte (što sam već prije najavio) iako je pitanje za koga će ona legalno biti dostupna. Rekao bih da možemo računati na još jedan apsurd - energije (nafte) će biti i biti će jeftina ali korisnika biti neće.
MESSAGE 0033: END