Negdje oko 2017/2018 godine, dok sam bio
lud, izjavio sam da će Trump i Putin doći
u Sibinj.
Nije to bilo klasično ludilo. To je bilo stanje koje je moderna medicina donedavno zabunom
poistovjećivala sa psihozom (
čini
se da više nije tako) a ja nazivam stanjem duše uslijed transformacije svijesti u kojem je
izražavanje iste u velikoj mjeri rezultat preplavljenosti sinkronicitetom.
To je tada izgledalo kao proročanstvo Baba Vange pa bi u njega vjerojatno uglavnom i povjerovali oni
koji vjeruju u proročanstva iste gospođe dok bi ostali ovom proroku ili
proroku (ovisi
koga se pita) predviđali skorašnji put prema određenoj javnoj ustanovi...
Inače, nakon kraćeg istraživanja zaključio sam da za mnoga proročanstva Baba Vange za koja se tvrdi da su
se ispunila nema relevantnih izvora dok relevantni izvori postoje za ona koja se nisu ispunila.
No, mnoga njezina predviđanja su zapravo točna, iako nisu i godine u kojima bi se trebala
ostvariti - što je česti problem kod proroka koji ne maturiraju u proroke.
Zaista, iz kojeg razloga bi se Putin i Trump (koji više nije ni predsjednik SAD-a) u skoroj
budućnosti sastajali, i to u mjestu za koje nije čula većina Hrvata a kamoli svijet?
Čini se da nema smisla, ali proročanstva događaja u budućnosti često nemaju smisla u
sadašnjosti.
No, od početka rata u Ukrajini te najavom Trumpa da će se ponovno kandidirati za
predsjednika stvari zapravo idu u smjeru u kojem je sasvim izgledno da će se ova dvojica negdje
sastati.
Ako se Trump zaista kandidira vrlo vjerojatno će i pobijediti na izborima. Za to postoji više
razloga no najveći je smanjenje IQ-a prosječne populacije te sve veća briga za što kratkoročnije
interese (uslijed klimatskih, financijskih i ostalih udara) pa tako i za održivost poslova
kojima će se ti interesti podržavati.
A kada se radi o kratkoročnim interesima nema većeg šampiona od čovjeka koji negira globalno
zatopljenje i jasno podržava fosilnu industriju (što i njega samog, u određenim sredinama
bar, čini živućim fosilom).
Kada u ratu dođe do zasićenja ili bezizlazne situacije, običaj je da se vođe dvije zaraćene
strane sastanu negdje na neutralnom terenu te dogovore
izlaz - koji obično predstavlja
priznavanje osvojenog teritorija ili podjelu nečije zemlje.
Tako je bilo i u ratu u Jugoslaviji - gdje su Tuđman i Milošević dogovarali
podjelu Bosne (ne Srbije niti Hrvatske!).
Doći će tako i trenutak kada će Trump i Putin dogovarati
podjelu Ukrajine (ne Amerike ili Rusije!).
Sve više se rat u Jugoslaviji čini kao najava ili
preteča (precursor) rata Amerike i Rusije.
Ostaje samo pitanje mjesta sastanka. A sasvim sigurno neće se sastati negdje na
istoku (u Kini npr.) ili zapadu. Navjerojatnije mjesto sastanka je upravo negdje u sredini.
Možda nevjerojatno zvuči, ali istinito je da između Hrvatske i Srbije postoji ničija ili neutralna
zemlja. Taj
apsurd nastao je premještanjem dijela toka Dunava jer Srbija svojata
zemlju do toka Dunava koji postoji danas, dok Hrvatska svojata zemlju do
stare granice (starog toka). Tako se stvorio mali dio od nekih 7 km
2 kojeg nitko ne
priznaje kao svoje, a neki tamo
pokušavaju
i stvoriti novu državu.
Zanimljivo je da postoje još samo 2 takva mjesta na Svijetu (jedno je na Antarktici a drugo
u Africi).
Još zanimljivije, u ovom kontekstu, je činjenica da je to mjesto udaljeno samo 100 km od Sibinja.
Ipak, iako nema neutralnijeg mjesta od ovoga u Europi, teško da će se ova dvojica sastati baš
na mjestu gdje nema infrastrukture niti civilizacije.
No već prije sam govorio da bi dugoročno
najbolje
bilo za Slavoniju da se odspoji od Hrvatske (tj. Zagreba), a to postaje i sve vjerojatniji
scenarij - iako to mnogi još uvijek ne vide. Zar itko misli da će Slavonci (od kojih je dobar dio
bio prisiljen emigrirati) s vremenom postajati sve zadovoljniji Zagrebom? Ili će biti sve
nezadovoljniji jer budućnost svakako ne izgleda dobro?
Ako se Slavonija, ili bar jedan njen dio, osamostali (može pak ostati u nekoj labavoj
federaciji sa Zagrebom) sumnjam da će [p]ostati članica NATO-a (u svakom slučaju, bilo bi to
suicidalno).
Ta Slavonija bi tako postala neutralna i izbjegla rat koji se, po svemu
sudeći, također
kuha na ovim prostorima.
I eto savršenog teritorija za sastanak dvojice glavešina - istočno je pro-američki Zagreb a zapadno
pro-ruska Srbija. Dakle, puno bolji izbor nego Švicarska, koja bi uostalom, kako je krenulo, mogla
još i ući u NATO.
Možemo sada shvatiti onaj komadić neutralne zemlje između Srbije i Hrvatske kao nagovještaj
ili preteču većeg komada neutralne zemlje između ove dvije države.
U polariziranom svijetu bilo bi to od velikog značaja za Slavoniju. Sastanak dvije svjetske sile u
Slavoniji u takvom trenutku bilo bi nedvojbeno priznanje iste kao samostalne i
neutralne zemlje. Dežurni političari bi rekli da ne bi bilo loše ni za ekonomiju.
A s obzirom da je postojanje bar jedne neutralne zemlje u interesu ovih sila (ako ništa drugo, da
se mogu dogovarati uslijed ratova) teško da će takvu zemlju netko dirati ili pokušavati
destabilizirati (naročito ako ne bude strogo demokratska niti
strogo komunistička) pa ratovati na njenom teritoriju.
Pa eto još jednog razloga za odjeb pro-US Zagreba.
Ostaje još samo dovesti ovu dvojicu do Sibinja da bi proročanstvo bilo u potpunosti
ispunjeno.
Pa, ako pretpostavimo da će se susret dogoditi negdje u sredini Slavonije (što bi bio realan scenarij) onda je
područje oko Sibinja jedan od kandidata.
Idealno bi bilo da i dio Bosne južno od Slavonskog Broda proglasi neutralnost i udruži se sa
Slavonijom. Ne zbog sastanka nego da se Slavoncima osigura neometan pristup
bosanskim ćevapima, naravno, a Bosancima šta već traže u Slavoniji (sebe?).
Možda se sve to još uvijek čini kao san, no ja sam se već odrekao državljanstva te ne
priznajem Hrvatsku državu ovakvu kakva jest. Dakle, što se mene tiče, zemlja na kojoj živim već
jest neutralna i nemam ništa protiv da se ova dvojica sastanu na
mom imanju - pod
uvjetom da neće dovesti i
svatove, galamiti i smetati mi u radu.
Dapače, možda ih počastim i čaš'com rakije. Ako donesu bocu
rakije, naravno.