amenoum.org blog blog_entry 0 https://doi.org/10.5281/zenodo.5718446 https://doi.org/10.5281/zenodo.5718446 /authors/Amenoum.html#credits

B . L O G

[ 2022.05.01 ] Praznik sustavnog siromašenja
MESSAGE 0022: BEGIN
Log author: by Amenoum
Log date: 2022.05.01
Svi znamo da se jaz između bogatih i siromašnih povećava no zašto i kako se to događa? Korijen toga nalazi se u temelju kapitalizma - ekonomiji beskonačnog rasta. Da bi ekonomija rasla, porebno je više ulaganja a za to je potrebno više novca. Taj novac iz ničega stvaraju banke koji putem kredita postaje dio ekonomije. No s povećanjem količine novca njemu se smanjuje vrijednost, što vodi do inflacije - povećanja cijena dobara i usluga. To se ne bi događalo da se novac tretira onako kako treba - isključivo kao sredstvo plaćanja a ne kao roba koja ima intrinsičnu vrijednost, poput kruha i zlata. No bankarima je u interesu da novac ima vrijednost pa su je i stvorili (napuhali). To samo po sebi ne bi napuhavalo razliku između bogatih i siromašnih da plaće i vrijednost imovine rastu adekvatno. No to ne može biti tako jer nitko ne prisiljava privatnike da uopće dignu plaće a kamoli da određuje koliko. Naravno, uz pritisak kojekakvih sindikata, plaće se eventualno nešto i povećaju no nejednako. Za radnika (proletera) situacija je to gora što je veća hijerarhija između njega i onoga na vrhu jer prvo se povećavaju plaće direktora, menadžera i sl. Što je poduzetnik veći on više i kalkulira i gledat će, ne samo da zbog inflacije ne izgubi ništa, nego da još dodatno zaradi. Hijerarhijom se tako teret inflacije prenosi na niže a najgore prolazi onaj tko najviše radi - proleter. Dakle, i bez ekonomskih kriza, taj proleter se sustavno osiromašuje. A u slučaju krize, situacija se za njega značajno pogoršava jer teret inflacije drastično raste, dok u isto vrijeme bankari i veliki ulagači trljaju ruke. Može se reći da je ekonomska kriza dio poslovnog modela kapitalizma, a situacija je za proletera bolja u komunističkom kapitalizmu jer su bankari i ulagači pod većom kontrolom i nemaju toliku slobodu - država više upravlja njima nego oni državom. No što se događa s novcem u ekonomskoj krizi? Da bi se sanirala šteta opet se zadužuje. Kojekakvi paketi i mjere spašavanja koji dolaze od MMF-a i Svjetske banke nisu nimalo dobri za proletera jer čak i kad bi kamata za kredit bila jednaka 0, opet se radi o stvorenom novom novcu koji vodi do inflacije. MMF inače nikad nikoga nije spasio, isti služi daljnjem bogaćenju velikih sila kroz eksploataciju siromašnijih, a u svrhu toga se podmazivanjem usput okoristi samo šačica postavljenih diktatora u zemlji koja se "spašava". Svrha postavljenih karikatura je da zemlju riješe industrije koja donosi novac te da se zemlju praktički osudi na sve veću ovisnost o zaduživanju ("spašavanju") te otvori još većim mogućnostima iskorištavanja od strane velikih sila. Tako je i Hrvatska "spašavanjem" od komunizma i moćne jugoslavenske industrije lutkarskim predstavama HDZ teatra pretvorena u neokoloniju zapada. Tako se eto stvara i proširuje jaz između bogatih i siromašnih, i na razini država i na razini pojedinaca. A po realnoj definiciji siromaštva - siromašan je svaki onaj kojemu se standard smanjuje inflacijom jer će u državi i ekonomiji kojom upravljaju bankari i ulagači eventualno postati i beskućnik ili će živjeti u autu za kojeg plaća kredit. Realna stopa siromaštva u demokratskom kapitalizmu je daleko veća nego što se to prikazuje. Kako se pojedinci bogate tako teret za proletera postaje sve veći jer on je taj koji bogataša i njegovo bogatstvo nosi na leđima. Uz sve to se proletera uči da Ruse i Kineze naziva pogrdnim imenima (npr. komunjarama), da su proleteri koji ginu za demokraciju heroji i sl. A proleter sve te floskule guta tješeći se parolom da nešto mora jesti. Zabrinjavajuće je za proletera i kad praznik rada pada u nedjelju a tješi se time da je bolja i nedjelja nego nedjelja od dvanaest do jedan. Dok bankar za svaku krizu kaže "moglo je i bolje", proleter govori (iako sve manje riječima) "moglo je i gore". No gore je sve gore i neće proći puno kad će i proleter morati vidjeti da u Rusiji i Kini hrane ima viška, dok on jede plastiku i floskule stojeći na prekrasnom mostu koji ne povezuje nikog (niti mu je to bila namjena) ali je spasio tamo neku ekonomiju. Vidjet će to sigurno jednom - no što će mu tada preostati, osim da se s tog mosta baci... u jaz... slobode. Slobode za koju se svim svojim ropstvom borio. "Neka mu je laka zemlja", reći će bankar, kad već život lak nije htio.
MESSAGE 0022: END