Polarizirani čovjek je konstantno u ratu. Ako se ne bori sa drugima bićima, bori se sa
stvarima, a u nedostatku materijala, bori se i sam sa sobom.
Često ti ratovi ne rješavaju ništa za prosječnog čovjeka, samo stvaraju kratkoročnu iluziju
promjene. I to na gore, jer čovjek se u svim tim ratovima dugoročno najviše bori protiv sebe.
Jedni od, za prosječnog čovjeka, besmislenih ratova, su i ratovi sistema u kojima je uloga
prosječnog čovjeka da guta nečiju propagandu, bori se po agendi jednog sistema protiv drugog
a onda u toj borbi često i umire. No što ako ne umre? E tek onda je najebo.
Usporedba kapitalizma i kapitalizma, iz perspektive dubioznih kolektiva
Usporedimo jednu Njemačku, ili Europsku Ameriku sa Kinom. Na papiru, uspoređujemo veliku
demokraciju sa velikim komunizmom, no u suštini uspoređujemo
demokratski kapitalizam
sa
komunističkim kapitalizmom.
Mnogi će tu pronaći
velike razlike, trubiti o slobodi govora i cenzuri, no rijetko tko
će se dotaći onog najbitnijeg - kvalitete života prosječnog čovjeka u ovom i onom
sistemu, čovjeka kojem sloboda govora i cenzura ne znače gotovo ništa u svakodnevnom životu.
Njemačka možda ima veći BDP po glavi stanovnika, no Nijemcu za život više novaca i treba. BDP je
nešto čime se prosječnom čovjeku mažu oči, jer ono što je zapravo najbitnije za istog u polariziranom
sistemu je razlika između bogatog i siromašnog budući da je vjerojatost da će prosječan čovjek pripadati
bogatijem sloju društva zanemariva a postaje i sve manja.
U nekim bajkama postoji i srednji sloj, no on biva sve tanji i sve se više pretvara iz
kontinuiranog prijelaza u crtu razgraničenja dva diskretna sloja.
I u Njemačkoj i u Kini postoji centralizacija moći i bogatstva, no ključna
razlika je
u proletarijatu.
U Njemačkoj oko 16% ljudi živi ispod granice siromaštva, u Kini oko 0.7%.
Kao što je vidljivo na slici \fig2022042801, u
demokratskom kapitalizmu, taj broj se
povećava, dok se u
komunističkom taj broj smanjuje.
Fig. \fig2022042801: Postotak populacije ispod granice siromaštva u Njemačkoj, Rusiji i Kini u zadnjih 20 godina
Dakle, u jednom sistemu se razlika između bogatih i siromašnih povećava a u drugom
smanjuje. Jasno je onda, da bi za prosječnog čovjeka komunizam trebao biti bolji, odnosno, u
njemu će kvalitetnije živjeti.
Ratovi sistema: Iz šupljeg u prazno updated.
Bogaćenje bogatih i siromašenje ostalih će u
demokratskom kapitalizmu postajati sve
izraženije jer će destabilizacije ekonomije (odnosno rasta iste) postajati sve ćešće.
Pandemija
COVID-a pokazala je jasno da se u takvim prilikama najbogatiji bogate a ostali osiromašuju.
A u
demokratskom kapitalizmu - što je više novca u rukama bogatijih više je i moći pa
je jasno da se stvari neće mijenjati u vašu korist.
I jedan i drugi sistem je pak po dosadašnjem ponašanju dugoročno neodrživ i zbog neodržive
eksploatacije resursa bi se realno cijelo čovječanstvo u globalu trebalo siromašiti
eksponencijalno rastućom brzinom. No u
zapadnom sistemu se teret prebacuje na
siromašne a u oba se još uvijek i zadužuje (dok ide ide) pa se i siromašenje ublažava
subvencijama, nedostatak kvalitete se zamagljuje kvantitetom s ljepšim pakiranjem i sl. ne bi li
se sakrilo realno stanje stvari (pa tako npr. u SAD-u stopa siromaštva u postocima relativno
stagnira iako se kvaliteta života prosjeka smanjuje - ako moraš raditi dva ili više poslova da bi
jeo plastiku i to dok stanuješ u automobilu, možda statistički nećeš biti dio siromašnih jer
imaš novca za tu plastiku ali, realno, izgubio si puno toga i siromašniji jesi). Stvari ne idu
na bolje, samo se statistika pegla radi prodaje priče. Pitanje je možda tek da li je istočni
već donekle platio cijenu zaduživanja zapada i da li će zapad plaćati relativno nedavno započeto
jače zaduživanje istoka.
Kako god, dug je velik i još uvijek raste, a za većinu onih u
demokratskom kapitalizmu
budućnost sigurno nije svijetla.
Ne valja se zavaravati ni obećanjima revolucionarnih
zelenih tehnologija koje će nam
svima omogućiti lagodan i održiv život. I one su produkt
demokratskog kapitalizma u kojem
obećanje zlata vrijedi, naravno samo onom tko obećaje, ne bi li se još malo zavaravao.
Nijedna revolucionarna tehnologija nije produkt kapitalizma nego bića kojeg je kapitalizam
iskoristio. Bića s takvim potencijalom s povećanjem populacije postaje sve manje (ili je bar
manje vjerojatno da će doći do izražaja), a među njima sve je manje onih koji još uvijek vjeruju
kapitalizmu.
Zapitajte se onda, kada vas jedan sistem pošalje u rat ne bi li osigurao svoju egzistenciju, za
čega ratujete i ginete?
Mislite li da Amerikanci slanjem oružja Ukrajini spašavaju Ukrajinu i Ukrajinske živote? Ne, oni
spašavaju pro-američki sistem
demokratskog kapitalizma i za to
žrtvuju Ukrajinske živote - u prijevodu, spašava se bogaćenje bogatih i siromašenje
siromašnih. Prosječni Ukrajinac tako gine ne bi li u budućnosti bio siromašniji nego što
danas jest dok u isto vrijeme slavi predsjednika koji podilazi interesima bogataša (onaj koji ga
sponzorira je također povećao bogatsvo tokom pandemije, iako ima problema sa zadržavanjem tog
bogatstva - vjerojatno jer je i manufaktura dezinformacija, koja je u punom pogonu u ovim
trenucima, poskupjela, što se često jasno i vidi u medijima koje kontrolira i onim koje koristi
za propagaciju anti-ruske retorike).
Lokalno ratovanje - karaoke uz mogućnost proljeva
U našoj zemlji samoopredjeljenih paćenika, božjih gospodara i vražjih sluga, situacija
je šarena, miješaju se tendencije prema
komunizmu i
demokraciji, no put
u EU je očito put prema
demokratskom kapitalizmu, samo uz sporadično zavaravanje
kojekakvim subvencijama.
Fig. \fig2022042802: Piramida robova božanstvu kiča
No razlika između bogatih i siromašnih ne povećava se samo na individualnoj razini, to vrijedi i
za čitave regije. Ako prevlada
demokratski kapitalizam, tj. kad prestanu
subvencije, Slavonija će se npr. još i više siromašiti dok u Zagrebu standard raste.
Zapitajte se onda i vi Slavonci, kada vas američki NATO ili Zagreb (kojem
demokratski kapitalizam
očito više paše a vas kupuje obećanjima) pošalje u rat protiv drugog sistema - zar sam uistinu
toliko suicidalan da želim ginuti za još veće siromaštvo?
Oproštajna zabava, s kajmakom... uz aromu ćevapa
Ne volim ratove, volim istinu. Ono što se servira u medijima o ratovima je vrlo pristrano
izvještavanje uz mnoštvo iskrivljenih činjenica. Rus u ratu nije značajno drugačiji od
Amerikanca u ratu, postoji određena razlika u tome tko više laže, no najbitnija razlika je u
onom prije i poslije rata. Razlika je u količini nejednake jednakosti.
No, iz pozicije neutralnog čovjeka koji ne želi služiti ni jednom ni drugom
sistemu, razlike nema. Da li će se plavi lonac nazivati šupljim ili crveni praznim totalno me
boli kurac. Neću da jedem iz praznog lonca.