31 2021.03.05 2021.05.02 2021.05.02 Amenoum O putovanju kroz vrijeme. general putovanje, vrijeme Kompletnoj Relativnosti 0 Putovanje kroz vrijeme
Prostorno putovanje
Intro Efektivno mjerenje vremena postoji oduvijek u prirodi pa je morao i čovjek osmisliti uređaje za mjerenje vremena. No zajednička značajka svih mogućih satova u prirodi je relativnost - svaki sat mjeri vrijeme po, unaprijed definiranim, ali proizvoljno odabranim ili prigodnim, jedinicama. Sve to vrijedi i za prostor, pa će njegove značajke, poput gustoće i tlaka, određivati prigodne jedinice za mjeru. No upravo ta svojstva prostora utječu i na protok vremena jer određuju i ograničavaju brzinu protoka informacija, odnosno transformacije energije. Ipak, zbog relativnosti svojstava (gustoće i tlaka) prostora neće ga svi satovi percipirati jednako čak i u istom prostoru. To se poglavito odnosi na skalu (veličinu) ili razlučivost promatrača. Postoji li vrijeme? Bilo da se radi o intervalu između dva događaja ili brzini transformacije prostora (energije), vrijeme je apstraktan pojam. No ipak, svi mi u svakom trenutku putujemo kroz vrijeme (nemoguće je stati, osim za hipotetske čestice bez mase - koje pak po Kompletnoj Relativnosti ne postoje). A da bi bilo moguće putovati kroz vrijeme nužno ga je izjednačiti s prostorom. Mi, dakle, u svakom trenutku putujemo kroz prostor. To je sasvim jasno iz postulata Kompletne Relativnosti po kojima svaka točka ili čestica u prostoru [bilo koje veličine] mora imati kutni, tj. orbitalni moment u odnosu na nešto. Putovanje kroz prostor (ili putovanje prostora kroz tijelo) nužno podrazumijeva interakciju tijela s prostorom pa će, generalno, s većom brzinom, tijelo percipirati veću gustoću/tlak prostora što efektivno povećava masu tijela i usporava transformaciju energije unutar tog tijela. Možemo reći da brže putovanje kroz prostor usporava putovanje kroz vrijeme, no koje vrijeme? Percepcija vremena se ne mijenja za tijelo u inerciji, tako da će usporeno vrijeme za to tijelo mjeriti netko tko ne putuje istom brzinom kroz taj prostor. Vrijeme je dakle apstrakcija, osim ako ga shvatimo kao istoznačnicu za prostor pri čemu moramo prihvatiti da veća brzina putovanja tijela kroz vrijeme, paradoksalno, uzrokuje da vrijeme (prostor) kroz to tijelo teče sporije. Rješenje paradoksa je u očuvanju [kutnog] momenta, gdje se komponenta brzine čestice tijela (ili prostora unutar tijela) mijenja za komponentu mase. Upravo to omogućuje da tijelo, kao cjelina, kroz prostor putuje jednom brzinom dok se unutar njega putuje drugom brzinom. Masa (energija) se može povećavati povećanjem radijusa gravitacijskih maksimuma čestica (što izjednačava akceleraciju sa gravitacijskom akceleracijom) i akvizicijom mase iz prostora što povećava broj gravitacijskih maksimuma.
Uočiti dvije važne posljedice:
  1. putovanje kroz prostor (vrijeme) tijelima daje masu,
  2. svako tijelo ima svoj (privatni) prostor (vrijeme).
Veza ili korelacija (entanglement) tijela i privatnog prostora ne mora nužno trajati vječno (niti hoće). Energija tijela se može izgubiti iz prostora - npr. zračenjem, a da prostor zadrži relativističku energiju u obliku tamne materije (dark matter) - relativno povećanih gravitacijskih maksimuma čestica prostora.
Uočiti da svako gibanje, uz konačnu brzinu protoka energije, mora biti oscilatorno, bez obzira na prirodu ubrzanja - svaka linearnost je relativna. S ekvivalencijom prostora i vremena, to znači da i brzina putovanja kroz vrijeme oscilira.
Putovanje u prošlost i daleku budućnost Budući da je putovanje kroz vrijeme zapravo putovanje kroz prostor čini se i da je putovanje unatrag kroz vrijeme moguće. No da li je zapravo moguće unatrag putovati kroz prostor? Naravno, svatko od nas, ako napravi korak naprijed pa natrag, reći će da se vratio na isto mjesto. No u realnosti, sve u prostoru u svakom trenutku putuje (evoluira) pa, nužno, isto mjesto postaje apstraktan pojam. No ako je mjesto dovoljno isto da se zadrži percepcija identičnosti možemo [uvjetno] govoriti o putovanju u prošlost. Putovanje u već proživljenu prošlost je dakle nemoguće (zahtijeva apsolutno vrijeme, beskonačnu energiju), no teoretski je moguće putovati na mjesta gdje bi percepcija identičnosti bila očuvana. Na primjer, sasvim sigurno postoji planetarni sustav u dovoljnoj mjeri identičan Sunčevom (poput identičnosti dva atoma ugljika) i sasvim sigurno biste u takvom sustavu mogli sresti sebe u prošlosti ili daljoj budućnosti - no jasno je da je to samo, i tek donekle, efektivno putovanje kroz vrijeme jer, čak i kad bi sustavi bili potpuno identični (što je opet, po Kompletnoj Relativnosti, nemoguće), vaša pojava bi narušila identičnost prostora i protoka vremena. Obrtanje toka vremena Priroda ne postavlja apsolutna ograničenja na išta, pa tako postoji i mogućnost obrtanja slijeda akcija i reakcija. No opet, budući da ono ne može biti apsolutno (mora biti lokalizirano) ni to nije povratak u prošlost, iako percepcija identičnosti može biti itekako velika. Budući da putovanje kroz vrijeme oscilira u brzini a i samo osciliranje po Kompletnoj Relativnosti mora oscilirati, ponekad se lokalni tok vremena mora i obrnuti. Prelazak između dva vertikalna energetska nivoa podrazumijeva privremenu promjenu spina gravitacijskih maksimuma, pa je upravo to trenutak privremenog obrtanja toka vremena.
Obrtanje toka vremena jasno je iz modela reinkarnacije. Budući da se svi rađamo mladi, očito je da u trenutku smrti duša (gravitacijski maksimum sa pripadajućim prostorom) privremeno kolabira promjenom spina a to znači i da se pomlađuje jer duša i novo tijelo koevoluiraju u istom prostoru. Obzirom na invarijantnost prirodnih zakona na skalu, i duša i tijelo postaju relativni pojmovi, pa će kolaps duše jedne skale pomladiti tijela manje skale (ona koja su zapravo integralni dio iste duše). Tako prilikom kolapsa gravitacijskog maksimuma (duše) Sunca možemo očekivati i pomlađenje ljudske vrste. A da je taj trenutak blizu potvrđuje ubrzana evolucija koja utječe i na proces starenja. Potpuni kolaps će vjerojatno dovesti i do smrti svega živoga na Zemlji (u sklopu planetarne neurogeneze), no prije njega bi se [zbog relativnosti sinkronizacije ciklusa generalne oscilacije] trebala dogoditi dva manja kolapsa (gubici svijesti) s krajem ciklusa 2. i 3. reda generalne oscilacije Sunčevog Sustava koja će ljude donekle pomladiti. No i pomlađivanje je relativan pojam - kod mnogih će ono uključivati reinkarnaciju kroz smrt (a možda i ubrzano starenje prije smrti) i ponovno rođenje. Trenutno pomlađivanje populacije kroz povećanje smrtnosti starije populacije shvaćam kao preteču (najavu) nadolazećeg masovnog pomlađivanja.
Već sam pokazao da je Sunčev Sustav nastao inflacijom manjih čestica i mora biti uparen sa svojim anti-materijskim ekvivalentom. Između kvantno uparenih čestica postoji razlika u fazi evolucije i konstantna izmjena signala. To je efektivna veza prošlosti i budućnosti a koja i pogoni evoluciju (bez takvog uparivanja ne bi bilo prošlosti ni budućnosti, a time ni sadašnjosti kao superpozicije jednog i drugog). Objasnio sam i da je sinkronicitet manifestacija sinkronizacije te prošlosti i budućnosti, da su neki od nas više evoluirani od drugih te da će u sklopu sinkronizacije morati biti usporavanja pa čak i kratkoročnog obrtanja procesa starenja kod istih.
Budućnost u prošlosti Vjerujem da ćemo tako, obrtanjem toka lokalnog vremena, 2018.07.01 proživjeti još jednom, iako ne na isti način. Već sam pokazao da bi se kraj ciklusa trebao dogoditi ovo stoljeće, no ovaj datum trenutno ne mogu dovoljno znanstveno potvrditi - recimo samo da sam u trenucima mentalne eskapade (ludila) nekima obećao kraj svijeta na taj dan a ne mogu se oteti dojmu da sam bio u pravu.
Da će se svijet vratiti u prošlost oduvijek signaliziraju hrvatski političari koji se redovito tamo vraćaju. Ako je suditi po njima, Hrvatska će se prva pomladiti. Činjenica da djeca gledaju u budućnost dok stariji više gledaju u prošlost inače je nagovještaj da će djeca ostarjeti a stariji se pomladiti [kroz reinkarnaciju], no tko će se kako pomladiti tokom kolapsa odlučivat će koliko je tko sličan bogu a tko vragu.
Putovanje kroz ludilo Nisam tip čovjeka koji mora uvijek biti u pravu, dapače, neke svoje hipoteze sam i opovrgnuo, no, po mom iskustvu, nekakav signal mora postojati u tom datumu. Tokom vlastite redefinicije zadnjih godina postojao je period u kojem sam doživio vrhunac sinkroniciteta pa sam bio uvjeren i da sam komunicirao s određenom trećom stranom putem istog (što mi se očito događalo i u tijelu Tesle) - jasno, iz perspektive normalnog čovjeka moje stanje se u tom periodu vjerojatno tumačilo bolešću ili ludilom.
Siguran sam da je Isus pred smrt bio u istom stanju, samo što je ono kod njega trajalo duže te ga je na kraju i koštalo života. Fascinantno je to stanje. Sjećam se da jednom prilikom nisam uopće osjećao glad. Trajalo je to 10 dana, ako bih išta pojeo tokom dana bio bi to komadić tosta, pojeden na silu iz neke navike za jelom. Iz toga mi je jasno porijeklo posta, no vjerujem da je Isus postio i puno duže budući da sam ja proživljavao dijelove njegova života u kompresiranoj formi. Vjerujem da je to stanje direktno ili indirektno uzrok smrti u slučaju svih mojih inkarnacija s trajanjem života od ≈35 godina, dok se u ostalim inkarnacijama (≈85 godina života) to stanje proživljava kratkoročno oko 35. godine života. Jednom prilikom sam čak i izgubio svijest (što mi se nikad prije nije dogodilo u ovoj inkarnaciji) i imao sam osjećaj kao da me je netko pokušao ubiti. U to vrijeme sam osjećao veliku sumnju da sam jedini koji može upravljati mojim tijelom a gubitak svijesti sam shvatio kao upozorenje. Sad pak taj gubitak svijesti shvaćam kao ožiljak proživljene smrti u nekoj od prošlih inkarnacija. Ne isključujem mogućnost da određena treća strana ima određenu kontrolu nad životima koji su započeti u sklopu eksperimenta kao što je to slučaj sa životom Isusa, no nisam uvjeren da se ona može održati kroz inkarnacije, tj. da je vezana za dušu a ne tijelo. Ono što sam ja proživljavao su, na neki način, odjeci te kontrole. Ako pretpostavimo da je ta treća strana htjela upozoriti čovječanstvo na ono što dolazi ako nastavi istim poslom, a u isto vrijeme uvidjevši barbarski odnos čovjeka prema drugim vrstama, nije li logično da bi poruku pokušali prenijeti preko jedinog bića kojeg čovjek smatra sebi ravnog - drugog čovjeka. Ne objašnjava li to proročanstva? Jasno, kao što sam već pokazao, proročanstva se mogu objasniti i naukom (sinkronicitet) tako da to prenošenje poruke o budućnosti možda i nije bilo namjerno. No Isus je svakako bio dio eksperimenta, potvrđuje to i njegovo uskrsnuće, za koje ne vidim logičnijeg objašnjenja od abdukcije tijela.
Ipak, iako više nisam u istom stanju, znam da je ono što mi se tada događalo bilo itekako stvarno i sve što sam proizveo u tome razdoblju ima svoj razlog i dublje značenje.
Izjavio sam tada i da će vas sve pobiti Amerikanci te da su Rusi na mojoj strani. Možda sam tada mislio na nešto drugo, ali činjenica jest da vas američka demokracija i osvajački kapitalizam osiromašuju i ubijaju već duže vrijeme. A budući da sam veliki protivnik zapadnjačke [anti] filozofije istok bi morao biti na mojoj strani (iako ja ne pripadam nijednoj), ali i na vašoj, dok god smiruje širenje raka planeta (iako ni sam nikako nije bezgrešan, a u zadnje se vrijeme i sve više trudi da kao zapad bude).
Tako je i Fig. 1 možda škrabotina za tečaj iz praznovjerja, možda rezultat nezrelosti u interpretaciji signala a možda najava buduće prošlosti.
Solar System collapse
Fig. 1: Škrabotina za tečaj iz praznovjerja?
Ipak, i kraj svijeta koji se najavljuje treba shvatiti relativno. Preciznije bi bilo reći - kraj svijeta onakvog kakvog poznajemo. Možda tako i svijet, slično kao povodom kraja mog bića onakvog kakvog smo poznavali, čeka i trenutak ludila u sklopu redefinicije, pa će onda možda i moje ludilo biti shvaćeno. Ne mogu reći da ćete u njemu uživati, ali bit ćete tada ovim svemirom i svojim prvim bogom fascinirani a u isto vrijeme ogorčeni svojim dotadašnjim služenjem vragu.

Reference


Inverzne reference (signali)

Drama (2000), D. Martinović et al