0 24 2020.12.04 2021.06.15 2021.06.15 Amenoum general demokracija, komunizam, politika Demokracija komunizma Uvod Kako sam se zasitio lijevih i desnih, red je izbaciti takve iz organizma i završiti s onim čemu se ne želim i neću vraćati. Tko je bolji siledžija? Nijedan oblik vlade za mene ne valja. Koliko god loš bio, u komunizmu su ljudi znali na čemu su. U ovoj takozvanoj demokraciji se samo laže, sere, obećaje i stvara privid nečega daleko boljeg. U komunizmu su naši ljudi radili za nas, gradili su naše ceste i one su se zvale narodnima. Danas se ceste zovu državne, a narod, ako ih i ne gradi, plaća njihovu izgradnju i upotrebu. Sve se to plaća puno više nego treba, jer se za sve takve radove nepotrebno (za narod) zadužuje. U toj lažnoj demokraciji narod robuje industriji i bankama, a koje su uvijek ispred čovjeka pa se tako s vremenom sve više povećava nejednakost, bogatstvo se preraspodjeljuje i centralizira oko određene hrpe ljudskih govana iz kojih stalno nešto niče no rijetko nešto dobro za narod. Manje izmjene u ovom poglavlju.
I u komunizmu ima govana, ali ima i više jednakosti. Većina kojima je sada loše reći će da je u tom prošlom dobu bilo bolje. Reći će da je i tada znalo biti krize, ali kada je i bilo, svi su bili jednaki u krizi. Problem je bio zajednički pa je svima bilo u interesu da se ne ponovi. U ovom sistemu ne samo da najmanje ispaštaju oni koji su izazvali krizu nego isti na njoj još i zarađuju. A kad se u krizi vidi prilika a ne problem, jasno je da će se ponavljati dok god može. Komunizam je tako zapravo teoretski održiviji sistem (u praksi se čini neodrživijim samo zato što demokrati više rade na destabilizaciji komunističkih sistema nego obrnuto), netko bi ga mogao nazvati i pretečom anarhije (precursor of anarchy) zbog slike crowdfunding-a i veće introvertiranosti, no ipak je generalno daleko od toga. Koji je sistem bolji dugoročno za cjelokupan narod (a ne, kratkoročno, za elitu), u ovom kancerogenom svijetu, može se iščitati inverzijom zastupljenosti. Anarhija, koja je najbolji sistem (iako je možda još uvijek malo ljudi dovoljno dobrih za anarhiju), praktički na svijetu ne postoji, jer gdje god je postojala ili se pojavila, siledžije demokracije, i u određenoj mjeri komunizma, poduzele su sve korake ne bi li ju ugušile. Jednako kao što je i kršćanizam (oruđe kojim se opravdava i potiče apsolutizam i antropocentričnost) gušio vjeru zasnovanu na znanstvenoj istini. Kada se zbroje stvari u globalu i kad se slegne entuzijazam zbog neispunjenih obećanja postaje jasno da je komunizam bolji od demokracije. No njega je prilično ugušila demokracija, destabilizacijom od strane zapada kojima se susjedi posvađaju, zarate pa se na kraju komunistička zemlja podijeli na dva dijela od kojih se onaj "oslobođen" komunizma proglašava pobjedničkim nesvjestan zapravo koliko je izgubio - pravi pobjednik tu je ona elita za koju će narod robijati.
Divide et impera (zavadi pa vladaj) - reče netko davno, a postade to moto i američke izvozne demokracije. Možda nisu na zastavi američke boje, možda nigdje ne piše da je ovo Amerika, no davno su imperatori shvatili da su riječi i boje nešto što se narodu podvaljuje pod bitno a služi samo tome da zamagli ono što se kuva ispod haube.
Zbog veće introvertiranosti sasvim je jasno da je komunizam manje kancerogen, te da je većina ratova u svijetu potaknuta od strane invazivne vrste - širitelja ekstrovertirane demokracije. U svakom slučaju komunizam takvim ratovima gubi na jačini pa je i on sve manje zastupljen. No s vremenom skrivena govna isplivaju na površinu, neravnoteža postane pogubna a strpljenju pregori guzica. U trenu pojavi se jača iskra i radikalizam postane norma motora stabilizacije. Stvari će se tako i sada početi mijenjati. Svaki političar je u određenoj mjeri maglioničar. Kada bi komunizam bio pravi komunizam a demokracija prava demokracija oboje bi mogli sretno živjeti zajedno - u anarhiji. Ne žive, zato jer je i gotovo svaki čovjek u dobroj mjeri maglioničar. Kroacija demokracije I hrvatski narod je tako popušio pobjedivši u ratu kojim je država pobijedila narod. Bogatsvo se centraliziralo u Zagreb, a najviše osiromašena ostala je Slavonija koja je postala i socijalni slučaj te propale narodne Hrvatske. A onda smo, bez rata (!), ušli u Europsku Uniju, ne bi li sad i ta Hrvatska postala vlasništvo Europe i cijela socijalni slučaj za istu.
Možda mislite da nije ni loše biti socijalni slučaj jedne Njemačke, no što će biti kada i ta Njemačka postane socijalni slučaj sama za sebe? Kada se u klimatske modele uključi generalna oscilacija Sunčeva Sustava i neurogeneza planeta, sasvim je jasno da će i najbogatije Zemlje vrlo brzo osiromašiti, a svaka unija nestati.
Napomena: i lokalna politika je loša, koliko joj je ćaća idiot.
Nije u Hrvatskoj samo državna politika loša. Loša je dakako i na lokalnoj razini samo je često to teško iščitati. Teško je zato jer se na lokalnoj razini često vodi isključivo socijalna politika (koja donosi najviše glasova) dok se u isto vrijeme, narodu skriveno iza leđa, koči i uništava poduzetništvo (barem ono pošteno, lišeno korupcije). Budući da poduzetništvo generira novac koji se između ostalog troši i na socijalu, jasno je da je takva politika neodrživa. No ljudi generalno toga nisu ili ne žele biti svjesni, pa se u isto vrijeme pišu hvalospjevi o gradonačelnicima koji daju potrebitima i radno nesposobnima dok u isto vrijeme ne plaćaju račune poduzetnicima, zahtijevaju da tom plaćanju prethodi uplata na račune [trećih] stranaka ili nekakav drugi oblik mita. Sve apsurd do apsurda - harmonija neodrživih apsurda. Apsurd je očito dio kulture u demokraciji - slavi se trošenje i oni koji troše novac a oni koji taj isti novac zarađuju, barem oni koji to čine pošteno, često se marginaliziraju. Apsurd u tom apsurdu je da takvi [pošteni] čak i sami sebe marginaliziraju jer su i sami [istrenirani da budu] socijalno osjetljivi čime opet teret države prebacuju na sebe. Jasno da s politikom orijentiranom isključivo prema socijali, eventualno i lokalna institucija postaje socijalni slučaj za veću instituciju. A na koncu to onda dovodi do UBI (Universal Basic Income) shema sponzoriranih od strane velike industrije te vlada de facto postaje industrijska. Možda mislite da je UBI dobra stvar i da će se uz njega moći raditi. Teoretski možda, možda i u praksi u prijelaznom periodu, no zapitajte se, koja to industrija dopušta neovisno poduzetništvo unutar sebe?
Da Njemačka želi da se Hrvatska razvija, onda bi se u Hrvatskoj proizvodili Mercedesi i BMW-i, a ne bi se naši ljudi germanizirali po Njemačkoj da bi Nijemac onda za bagatelu kupio njegovu osiromašenu zemlju, a gdje sad ulaže u infrastrukturu ne bi li mu bilo ljepše kad jednom i dođe.
Da je Njemačkoj u interesu germanizacija nije ni tajna. Odavno se doseljenici u Njemačku pokušavaju germanizirati, s većim ili manjim uspjehom. Iako se u procesu donekle mijenjaju i Nijemci, kroz određeno vrijeme ipak će u većoj mjeri doseljenici postati više Nijemci nego ostati ono što su bili.
U isto vrijeme, menadžeri koji formalno rade za naše firme a u stvarnosti za banke, pretjeranim zaduživanjem, iste firme tjeraju u propast. Ni u jednom ni u drugom slučaju tu ne mora uopće biti formalnih ili svjesnih konspiracija i koluzija niti želim vjerovati da ih ima, no ako je efekt isti u čemu je razlika i treba li glumiti da ga nema? Ipak, relativno ima i svjesnih konspiracija.
Zapravo, kako sam hipotetizirao drugdje, ponašanje društva je preteča ponašanja jedinstvenog organizma ili organa koji će imati distinktnu dušu a to društvo će činiti njegove organe. Tako se može reći da se ovdje radi o svjesnoj konspiraciji duša a nesvjesnoj konspiraciji društva - npr. državnih organa. Kako pokazuje Kompletna Relativnost, prošlost i efektivna budućnost utječu jedno na drugo. No upravo zato jer se radi o efektivnoj relativnoj budućnosti, stvarna budućnost društva ne mora biti jednaka onoj s kojom je prošlost ili sadašnjost trenutno upetljana ili korelirana (entangled). Ako se društvo promijeni, pri jakoj evoluciji će se upariti (i upetljati) sa drugačijom dušom, pa tako u budućnosti simbioza budućih društvenih organa ne mora biti konspiracija jednih duša protiv drugih.
Ipak, to je refleksija trenutnog stanja društva u kojem se jedan proizvod cijeni više od drugog zbog modernijeg omota bez obzira što je sadržaj isti ili lošiji. Tako je i Europa ljepša kao statusni simbol nego Babina Greda bez obzira na stvarno stanje ispod haube. Ipak, čini se da su barem neke od nas Nijemci već pokorili. Znam jednu familiju koja radi po cijeli dan svaki dan ali u njihovoj kući se danima nerijetko za ručak jede krompir s krompirom a u gladnom frižideru ako neke smjese ne nedostaje to je one dušika i kisika. Ipak, u dvorištu je parkiran BMW nove generacije. Naravno, ne osuđujem to, nema ništa loše u takvom životu dok ne radi štetu drugima, no kako je došlo do toga da Hrvat rado robuje njemačkim i američkim proizvodima, a još više državi i bankama, dok se sprda svojima - i ljudima i proizvodima. Počelo je to još u doba Slavka i Mirka, a obojica znaju kako. Vrhunac ironije bit će kad ljudi ostanu bez kuća i počnu spavati u BMW-ima. Mislim da nam se i kompjuteri smiju, američki. Ne bi li bilo bolje, i za Slavoniju i Dalmaciju, da nikad nisu postali vlasništvo te jebene Hrvatske? No glupo je ikoga žaliti ili kriviti, pa tako i Nijemce i njemačke Amerikance, nitko ne mora prihvatiti ono što mu se servira. Dobro je i praviti greške kad se na njima uči. Ako griješite od početka, da li je uopće i loše ostati bez svega? Ipak je to i najbolja prilika za novi i bolji početak...
Dobro će biti za planet kad ljudi budu živjeli u autima umjesto u kućama, manje će trošiti energije. Ali dobra je to kura od stresa i za njih - nema režija ni stanarina a nisi ni vezan za mjesto. To je pravi, novi početak, koji će vas spustiti na zemlju i vratiti prirodi u kojoj uvijek imate dovoljno vremena za realne vrijednosti. Tako ćete napokon početi vraćati i svoj dug prema Zemlji. Znate li da vaše govno na šumskom tlu nestane za 1 (slovima: jedan) dan? Fascinantno. A vi šetate džukele (ili oni vas) i skupljate govna u plastične vrećice pa i svoja govna iskorištavate za sebe i jedete - ni to niste mogli ostaviti Zemlji. Bolesno.
Najpametniji čovjek nije onaj koji najviše zna, nego onaj koji je u svojim greškama najmanje izbirljiv a u znanju najviše plastičan, toliko da se ne boji tražiti nešto novo u čemu će biti slobodan pogriješiti. Vrag i Hrvati Ako učite od lopova i robovlasnika ne možete očekivati da ćete postati bogati koliko su oni bogati ako i sami niste rogati koliko su rogati ti isti lopovi i robovlasnici.
Riječ bogat i bogatstvo potječe od riječi bog, no oni koji se smatraju bogovima među ljudima nisu bogati nego rogati.
A Hrvati su izgleda jedni od najboljih učenika. Kunete se u nekog Boga i 10 zapovijedi a najbolji ste provodeći dobronamjerne savjete vraga:
"Stvarajte bogatstvo formalno, obećajem vam da ćete se brzo obogatiti i efektivno.". I stvori tako hrvat državu ne bi li postao Hrvat. Prođe od tad ljeta trideset a baba još uvijek vragu nosi kolače. Kaže vrag - "Nemoj ti proizvodit aute i gluposti, vidi onog Rimca, treba mu se sprdat, digni ti kredit i uzmi Forda i Mercedesa pa ćeš živit k'o ja.".
"Dobro." - kaže Hrvat i digne jedan kredit pa još jedan za svaki slučaj. Kaže vrag - "Ajde sad se fino učlani u NATO pa ćeš bit jak k'o i ja.".
"Dobro." - kaže Hrvat, učlani se u NATO i još štošta za svaki slučaj. Kaže vrag - "Bravo! Vidiš da se može. E ajde sad se ti još fino samo učlani i u Europu i da vidiš..".
"Dobro." - kaže Hrvat i učlani se u Europu. I sad već Hrvatu sumnjivo, nema više ni kruha baš kod kuće, pa upita vraga:
"Čuj, možda se hrvat sad piše Hrvat, ali baba više nema za kruh a kamoli kolače. I gdje je nestao čovjek i njegova zemlja hrvatska?". Kaže vrag - "Ma sve ti je to sad u Njemačkoj. Tako je najbolje, slat ćemo ti mi kruha, ne sekiraj se.". Vidi Hrvat sad već i možda, da je vrag, uz sve ostalo, odnio i šalu. Pa pita svoga Boga:
"O Bože dragi predragi jedini milostivi, joj šta me snašlo, vrag mi je svašta obećao a obećanje nijedno nije ispunio! Vrag me prokleo, šta da radim?". Njegov Bog, sav u poslu, ne javi se po običaju. Počne tako Hrvat prozivati bogove i svece dok mu se jedan ne javi -
"Kako nisi, praveći se bogatašem, pitao za cijenu, s pravom si na kraju bez svega ostao. Ne prozivaj sada vraga i ne zovi to kletvom, nego se pomiri s karmom.".
"A bog te jebo. Pa ja sam mislio da ti praštaš grijehe?" - kaže Hrvat i natoči si pivo, njemačko, jer za svoje nema novaca.
"E vidiš, i tu te je vrag zajebo." - javi se sad njegov Bog, ostavivši se.. na trenutak... posla vražjeg. Kako sada ovca ići dalje ako Isus pastir biti ne Cijeli svijet će s vremenom napustiti taj model demokracije, a bilo bi dobro napustiti ga što prije jer stvari u ovim sistemima neće postajati bolje. Države će uskoro početi propadati jedna za drugom. Prvo su na redu bankroti, a tu će, vjerujem, Hrvatska biti jedna od prvih, kao najava onog što čeka svijet, iako neće svi bankrotirati iz istih razloga. Savjetovao bih tako Hrvatskoj da što prije izađe iz Europe, a Slavoniji da što prije izađe iz Hrvatske (podršku tome mogla bi vam dati Britanija) i polako da se rješava demokracije i priprema za anarhiju (za početak je dobra možda i blaža kura komunizmom) ako misli išta dobro za sebe. Možda će u početku postojati nekakav otpor, no anarhija je budućnost, a i kada se razmisli malo - kome se sada vrijedi boriti za takav jad od zemlje ako ne samo vama koji tu živite. Možete otići van, kakvim činom odmah postajete efektivni Nijemac, možete životariti umirući kao socijalni slučaj socijalnog slučaja velike Njemačke pa ćete polako postajati Nijemac, a možete i dostojno živjeti u slobodi onakvi kakvi jeste. Možda je to izbor između dugog života i sretnog života. Možda nije loše ni biti Nijemac. No za koji kurac ste se onda borili, u bilo kojem ratu? Jeste li promijenili mišljenje pa smatrate da je 1943. bila propuštena prilika? Šta ste napravili nakon 1943.? Prvo ste, primamljeni lažnom demokracijom i kapitalizmom, dopustili Amerikancima da vas rastroje i zavade, pa ste gledali kako vas europske banke vode u dužničko ropstvo kao da vas Mojsije vodi u obećanu zemlju, ne bi li vas onda, omamljene europskim bogatstvom, Europa jeftino kupila. To je, takozvani, business as usual - osnovica poslovanja ostaje ista no proces se optimizira. Umjesto skupih i ružnih ratova (kojim profitiraju banke i osvajačka elita) sada se zemlje osvajaju uz smiley i bez rata, no opet na način da profitiraju banke i elita. No, da opet ponovim, iako nije ni to isključeno, ne mora tu biti svjesnih konspiracija i koluzija. Možda se članstvo u NATO-u ili Europi čini jeftinim no to je tako sve dok jedan misli da ga je platio novcem. Slično je to kada vam banka odobri (!) revolving kredit pa dobijete karticu gdje je vaše ime ispisano zlatnim slovima - stvara se privid kao da ste privilegirani, kao da ste postali dio te velike elite, jer u svakom trenutku možete doći do novca. No prava elita ne plaća članarinu, ne plaća ni kamatu od 10% niti riskira da ostane bez imanja. Zato je i plaćanje članstva NATO-u i Europi apsurd e[uro]pskih proporcija, a njihovo darivanje bi bilo bolje shvatiti kao naknadu štete a ne priznavati kao pomoć iz ljubavi. To, uvjetovana članstvom, nikako nije - raskidom članstva postaje dug na račun pomoći iz potrebe. Ova zemlja je, nakon raspada, poput čovjeka nakon raspada (razvoda), u krizi identiteta - ne zna da li da bude Amerika, Njemačka ili nešto treće što joj govore da treba biti pa je zapravo sve pomalo i ne funkcionira nikako jer je s depresijom izgubila inteligenciju da bude ono što je za nju najbolje. Prošao sam to i sam, no ako će se ogledati u meni, onda će se i ova zemlja kad tad osvijestiti i neće samo vratiti svoju inteligenciju nego ju dići na sasvim novu razinu te postati ono što joj je predodređeno da bude - slobodna, svoja i najpametnija. Bilo bi vam tako, po meni, bolje pomiriti se s komšijama, s onima s kojima dijelite jezik i povijest, bez obzira što se nećete s njima ponovno udruživati. Vidim tako Slavoniju - zemlju koja se donedavno sprdala inteligenciji, kao prijestolnicu svjetske inteligencije jednom kad se svoje prestane stidjeti. Bit će to diskontinuitet između zapada i istoka, koji živi ono dobro iz jednog i drugog ali nikog više ne kopira nego postaje izvor dobroga što će se širiti lijevo i desno te tako miriti i izjednačavati jedno i drugo.
Prije nego se, kao i obično, na istinu počnete smijati, treba naglasiti da postoje 2 načina kako Slavonija može postati prijestolnica svjetske inteligencije. Jedan je manje vjerojatan, a drugi podrazumijeva da svi osim mene (i možda meni sličnih) nestanu iz Slavonije. Trunutno iseljavanje iz Slavonije prema tome treba shvatiti kao preteču (precursor) totalnog iseljavanja (prema Egiptu, ili nekom drugom svijetu).
Da je Jugoslavija ostala ono što je postala 1943. danas bi Njemačka možda tražila članstvo u Jugoslaviji. No od tada Njemačka je svoje zidove rušila, a mi smo se dijelili napuhujući sitnice u nepremostive razlike.
"Sjedi 5." - reče Amerikanac, britanskog porijekla. "Hvaala." - kaže Hrvat istočnog porijekla. "Ponovi to na njemačkom." - kaže Nijemac bez porijekla. "Danke Deutschland!" - kaže Hrvat zaboravljenog porijekla. "Idem ja malo van." - kaže Britanac slavonskog porijekla. "Zatvori vrata, zaključaj i vrati gospođi ključ, ovdje zajedno više nikad nećemo uć'." - reče Europa njemačkog porijekla.
Ipak, ne očekujem da će se išta ovdje promijeniti brzo. Ljudi su uz robijanje svemu i svačemu evoluirali i da se boje slobode i istine pa bez obzira koliko žrtvovali realne vrijednosti (sebe, obitelj, zemlju, život) za napuhane vrijednosti njima realno bezvrijednoga, u skladu sa svojom kancerogenom prirodom, neće napraviti ništa. Sve dok im na tom putu do dna, uporedo s karmičkim reakcijama, ne evoluira svijest. Mogla bi ova zemlja biti prva u tome, no ova zemlja je i svemoguća pa se još uvijek stidi svojih mogućnosti. Finale Ja nisam veliki nacionalist, dapače, nisam nikakav nacionalist kada se državljanstvo, a ne narodnost, trpa pod nacionalnost. Moje hrvatstvo svodi se na hrvatski jezik i povremeno navijanje za hrvatske sportaše. Inače razmišljam na engleskom, ponekad i na srpskom, pa nekad i navijam za ne-hrvatske sportaše tako da često i nisam Hrvat. Smatram i da svaki nacionalizam ne bi trebao ići dalje od toga - prirodnih obilježja zemlje i naroda koja će se isticati u komunikaciji, suradnji i fair play-u, a ne počivati i završavati u interesima države i pojedinaca koji će se isticati u sili i porobljavanju živoga i neživoga. Kako nisam strogi nacionalist, ne želim biti ni isključivo Nijemac, ni socijalni slučaj, niti ičiji rob. Možda sam često Hrvat, ali sam prije i na koncu svega Zemljanin pa tako volim svaku zemlju ove Zemlje. Države me tako više ni malo ne zanimaju, s njima sam svršio.
Domaća pionirska zadaća
Izborna naravno, kakva i svaka treba biti.
People good for truth are people good enough for anarchy.