2022.03.30 2022.05.13 2022.05.14 article Amenoumamenoum.org Uzgoj povrća, voća i drveća. biology uzgoj, voće, povrće, drveće, hrana, biljke https://zenodo.org/record/6544585/files/uzgoj_hrane.pdf?download=1 https://doi.org/10.5281/zenodo.6401066 /authors/Amenoum.html#credits 1 hr Uzgoj hrane
Od nule do beskonačnosti
Sažetak Uputstva za održiv uzgoj hrane. Informacije skupljene sa različitih izvora, uz osobnu kontribuciju, prilagođene onima bez prethodnog iskustva sa uzgojem hrane. Uvod Sintetička biologija možda ima potencijal učiniti uzgoj mesa puno efikasnijim od konvencionalnog no ima velikih problema sa skalabilnošću i teško će globalno zaživjeti, naročito ako se prioritizira profit. Za sada to izgleda kao stvaranje samo još jednog balona koji će puknuti prije ili kasnije. No treba li nam uopće meso? Čak i ako je okus u pitanju, već postoje zamjene na bazi biljnih proteina i masti koje su cjenovno i okusom postale kompetentne pravom mesu. U svakom slučaju, sintetička biologija ne može uzgajati stanice mesa bez da ih hrani biljkama i sasvim sigurno se neće koristiti za uzgoj stanica voća i povrća (jednostavno nema smisla ako bi i bilo moguće). Tako da uzgoj voća i povrća sigurno neće nestati u budućnosti, pitanje je samo hoće li dominirati sadnja monokultura (poput soje) koje ćemo koristiti za imitaciju burgera od mesa ili ćemo se vratiti dokazano održivom diverzitetu. Opća populacija je, po svemu sudeći, već davno odabrala smjer degeneracije izbora ili sintetičke mono-budućnosti te polagano propada putem sudbine, no ima nas koji se ne bojimo slobode diverziteta pa zašto ne bi stvarali kulturološke oaze u kojima ćemo taj diverzitet uživati? Važnost vlastitog uzgoja hrane (i općenito lokalne proizvodnje) postaje sve veća jer je globalizacija sve skuplja dok je u isto vrijeme kvaliteta sve manja, ili, sve manje dostupna, prosječnom čovjeku.
Jeftina uvozna roba je privid stvoren subvencijama i manipulacijom a kako planet naplaćuje dug subvencije i manipulacije se moraju povećavati da bi cijena manje rasla. Pošto se teret uvijek prenosi na narod, makar ne uvijek očito, kupovna moć prosječnog čovjeka se smanjuje. Onaj tko danas ne razmišlja o vlastitom i održivom uzgoju hrane sutra će žaliti što nema vremena da u hrani uživa.
Pa, ako ne želite živjeti na dug [prema planetu prije svega] koji dolazi na naplatu, a u isto vrijeme se želite kvalitetno hraniti, pokažite da uistinu vrednujete diverzitet - stvorite ga kod kuće.
Stvaranje diverziteta ovdje, naravno, ne znači sadnju sto različitih vrsta voća i povrća za sebične potrebe. Diverzitet ovdje obuhvaća i biljne i životinjske vrste koje žive tamo gdje sadite, pa ako niste narušili postojeći diverzitet, neće biti ni stvaranja novog, više očuvanja i obogaćivanja (proširivanja) postojećeg.
Možda ne znate kako krenuti, no ni ja, kao rođeni programer, to sigurno nisam znao. Tijekom procesa istraživanja i mozganja te rada na zemlji, nastala su i ova uputstva - stvarao sam ih za sebe no sigurno mogu poslužiti svakome tko, do diverziteta, kreće od nule.
Definicije pojmova Malč Malč je sloj materijala kojim se pokriva zemlja. U ovom kontekstu, to će biti organski materijal. Može biti nešto od (ili kombinacija) navedenog: Taj materijal može biti i svjež ako se radi o pripremi tla za kasniju sadnju, a može biti i već gotovi kompost. Kombinacija sijena i lišća (bogat izvor dušika) sa ostacima drveća (bogat izvor ugljika) je možda najbolji izbor no nije nužno kombinirati, dovoljan je i samo jedan materijal (npr. sijeno). Malč se stavlja radi očuvanja vlage u tlu, regulacije temperature, poboljšanja plodnosti i zdravlja tla te smanjenja rasta korova. Sloj malča ne bi trebao biti predebeo (da ne bi manjkalo kisika za razgradnju) ali gledajte i da ne ostavljate rupe u sloju malča jer će biti više korova (ako pokrivate lišćem pokrijte slično kako je u šumi), imajte na umu da će se malč vrlo brzo slegnuti i prorijediti. Za suzbijanje rasta korova najbolji malč je lišće no to nije najbolji malč za sve biljke. Lišće uz granje je najbolji malč za drveće, dok je za veće bilje najbolja kombinacija slame i lišća a za manje bilje sijeno. Gredica Gredica je mjesto na zemlji određeno za sadnju biljaka. Kompost Kompost čine raspadnuti organski materijali (sijeno, slama, lišće, drvo, ostaci hrane, trupla životinja, itd.) kojima se oplođuje tlo. Odličan dodatak kompostu je i urin koji se može i direktno koristiti kao gnojivo (to je jedan od razloga zašto neke životinje istim šaraju po drveću). Dodatak u poglavlju Definicije pojmova: Kompost.
Šarati urinom možete i sami po drveću no nije dobro šarati po mladim tek niklim biljkama. Općenito, gnojivo treba biti razrijeđeno vodom (kako inače i jest u tlu kod prehrane biljke). Zbog jake koncentracije, urin će uzrokovati plazmolizu što će spaliti listove mlade biljke i ona će uvenuti. Nije krivo ni zaključiti da životinje šaraju urinom po drveću da bi se izbjeglo šaranje po listovima mladih biljaka. U prirodi općenito postoji više jednakovrijednih interpretacija fenomena pa je primjerenije govoriti o korelaciji nego o uzročno-posljedičnim vezama.
Organski materijali izloženi toplini, vlazi i zraku (kisiku) se raspadaju s vremenom. Gljive, gliste, crvi, bakterije i drugi organizmi dodatno razlažu materijal na nutrijente nužne za razvoj biljaka. Aerobne bakterije i gljive u procesu proizvode i toplinu, ugljik dioksid (CO2) te amonij (NH4+).
Oksidacijom organskog materijala bakterije podižu temperaturu komposta koja je na vrhuncu aktivnosti 50-60 °C. To, između ostalog, uništava patogene, a omogućuje i korištenje komposta za grijanje. Korištenje mrtvih životinja u kompostiranju možda nije praksa, ali ljudsko truplo (izvor dušika) pomiješano s ostacima drveta (izvor ugljika) ostavljeno da kompostira postati će kompost za mjesec dana. To je jedan način da zemlji vratite što ste uzeli pa razmislite o tome prije nego što spalite nečije truplo ili ga zakopate u sanduku ispod komada betona i mramora iz kojeg ništa ne raste.
Kompost možete praviti sami skupljanjem organskog materijala na hrpu i povremenim miješanjem, no bolje je da kompostiranje ostavite prirodi - rasporedite materijal po zemlji (kao malč) i pustite da radi, najbolje tamo gdje ćete i saditi. Jari i ozimi usjevi Jari usjevi ili jarine su kulture koje se siju potkraj zime ili u proljeće, a dozrijevaju od ljeta do jeseni. Ozimi usjevi ili ozimine su biljke kojima je za rast potrebno razdoblje niskih temperatura. Siju se potkraj ljeta ili tokom jeseni, a dozrijevaju potkraj proljeća ili tokom ljeta. Ozimine iskorištavaju vlagu skupljenu u tlu tokom zime, bolje nego jarine, što je prednost u sušnim područjima, a obično daju i veće prinose zbog duže vegatacije. Korov Korov predstavljaju samonikle biljke koje rastu oko posađenog bilja. U klasičnoj poljoprivredi smatra se nepoželjnim, no ovdje nije tako. Iako previše korova može ugroziti razvoj posađene biljke, korov rahli tlo i pomaže zadržavanju vode. Da se iskoriste njegove dobre strane a suzbiju loše, koristi se malč. Stratifikacija Stratifikacija sjemena je izlaganje sjemena niskim ili visokim temperaturama (ovisno o vrsti), da bi se potaknulo klijanje, a odnosi se najviše na višegodišnje biljke, drveće i grmlje (za dvogodišnje biljke npr. nije nužna). Ova tehnika je zapravo oponašanje prirodnih uvjeta – u prirodi se sjeme rasipa po tlu, prezimi niske zimske temperature i proklije na proljeće. U slučaju hladne stratifikacije, sjeme se stratificira tako da se vrećice sjemena, ili teglice s već posijanim sjemenjem, drže jedno vrijeme u hladnjacima (sjeme bi trebalo biti u vlažnoj zemlji ili pijesku). Naravno, najbolja je prirodna stratifikacija koja uključuje fluktuacije temperature pa bi najbolje bilo da su teglice sa sjemenom vani tokom zime. Stratifikacija je nužna za neke biljke, no i za ostale općenito poboljšava klijavost. Trap Trap je tvorevina koja se koristi za skladištenje korijenastog bilja a osigurava očuvanje kvalitete, do konzumacije i/ili sadnje za sjeme. Tipično se u trap spremaju dvogodišnje biljke radi zaštite od zime i voluharica. Kalemljenje (cijepljenje) Kalemljenje je način oplemenjivanja raznih sorti biljaka, tako da se prenose istovjetne osobine jedne biljke (plemka) na drugu biljku (podlogu). Uglavnom se obavlja radi otpornosti, dugotrajnosti i boljeg prinosa voćaka. Prvo se posadi sjeme (podloga) a kada izraste biljka na nju se kalemi (cijepi) plemka. Klijavost Biljke obično razvijaju puno sjemena, no neće svo sjeme proklijati. Klijavost je bitan podatak za sadnju iz sjemena, a otkriva koliki postotak sjemena možemo očekivati da će proklijati. Npr. ako je klijavost 80%, možemo očekivati da će proklijati 8 od 10 sjemenki. Taj podatak nam onda određuje i koliko ćemo sjemenki staviti u istu rupu prilikom sadnje - što je manja klijavost, stavljamo više sjemenki. Sjeme povrća generalno ima dobru klijavost, no sjeme drveća (poput žira hrasta) može imati izrazito nisku klijavost. Za takvo ili bilo koje krupnije sjeme se obično klijavost ispita, npr. stavljanjem sjemenki u posudu s vodom na oko 15 minuta i odbacivanjem sjemena koje pluta (metoda je prilično pouzdana, iako ne 100%, a za manje sjeme je neprimjerena). Ako podatak o klijavosti nije naveden, obično se navodi broj sjemenki koji se stavlja u rupu. No klijavost bilo koje vrste polako opada s vremenom pa ako je sjeme starije trebat će i više sjemenki posaditi za isti rezultat.
Povrće Prilagodba tla U slučaju nepovoljnije klime i tla, oblik terena i sastav tla morat će se prilagoditi biljkama. Na primjer, sadnja na brdu omogućuje dobru drenažu i protok zraka, no povrće nema duboko korijenje pa generalno ne podnosi dobro sušu koja ovdje može biti veći problem. Uz to, ako težimo samoodrživosti vrta, želimo naše uplitanje, pa tako i zalijevanje, dugoročno svesti na minimum a ako je moguće i posve ga izbjeći. Tu dosta pomaže malč (pokrov od organskog materijala), no da bi maksimalno iskoristili potencijal hvatanja oborinskih voda možemo formirati gredice (redove za sađenje) u valovitom obliku tako da prate izohipse. S donje strane gredica na brdu možemo iskopati kanale koji će zadržavati vodu, no bolje rješenje, naročito kod lošeg tla, je izdizanje gredica, npr. Hügelkultur metodom.
Gredice
Fig. \fig1: Valovite izdignute gredice Na mjestu gredica se iskopaju kanali dubine oko 30 cm (širine i dužine po želji i mogućnostima). U kanal se ubacuju drveni materijali poput krupnog granja, komada drveta i manjih trupaca. Na to se dodaju organski materijali poput sijena, lišća, slame, kartona i sl. koji će tvoriti sloj od 4-6 cm iznad granja. Na kraju se dodaje kompost ili kvalitetnija zemlja. Na kraju će gredice biti uzdignute iznad tla i tvoriti brdašca, kao na slici \fig2.
Hügelkultur gredica
Fig. \fig2: Hügelkultur gredica (crtež: D. V. Tassell) Kvalitetno tlo se generalno može naći u šumama a ova metoda donekle emulira formiranje tla u šumi pa bi, radi što veće održivosti bilo dobro posaditi i koje drvo (pogotovo ako uzimamo drveće, tlo, lišće i sl. iz šume - treba vratiti Zemlji jednako ako mislimo uistinu biti održivi). Metoda Hügelkultur poboljšava uzgojni medij, povećava površinu za bilje girifikacijom tla (što koristi i sama priroda - npr. u kori mozga, ali i u šumama) a često i eliminira potrebu za zalijevanjem te povećava prinos sa svakom godinom. Tokom sadnje Iako se ovdje često navodi dubina sadnje za kulture, podatak treba shvatiti uvjetno. Krumpir se npr. uopće ne mora ukapati, može se jednostavno staviti na golo tlo pa prekriti malčom i eventualno slojem zemlje i gnojiva, a slično vrijedi i za ostale kulture. Za sitno sjeme, uobičajeno je iskopati redove pa sjeme posijati cijelom dužinom a onda kasnije prorjeđivati kulturu kako bi preostale biljke ojačale, no bolje je i za takvo sjeme koristiti rupe (pliće sa nešto više sjemenki). Jesen U jesen treba zemlju pokriti slojem malča. Možete to napraviti i zimi, pogotovo ako pokrivate već odstajalim materijalom, ali bolje je prije. Prvo stavljanje malča će prvenstveno služiti za čuvanje vlage, regulaciju temperature te smanjenje rasta korova.
U standardnim kontinentalnim uvjetima malču će trebati oko godinu dana da se počne raspadati dok će se potpuno raspasti u roku 3 godine. Uz dosta vlage i dobrog provjetravanja bit će to puno prije, no nije realno očekivati veće poboljšanje tla (obogaćivanje nutrijentima) kod prve sadnje. Stoga, ako je tlo lošije, prilikom prve sadnje ne bi bilo loše popraviti tlo (npr. miješanjem sa kvalitetnijom zemljom ili kompostom). No to nije nužno kada se malč postavlja dosta prije sadnje - tlo će se nakon stavljanja malča vrlo brzo mijenjati, zbog znatno više vlage u tlu bit će i znatno više kišnih glista u njemu pa tlo vrlo brzo postaje rahlije i bogatije.
Proljeće Odgrnuti malč samo toliko da napravimo uske redove u koje će se sijati ili saditi. Bitno je da iznad posijanog sjemena nema većeg grumena zemlje koji bi sprečavao izlazak biljke. Malč je poželjno sačuvati na zemlji koliko god je moguće.
Biljke možemo sijati na otvorenom ili u zatvorenom prostoru pa eventualno presađivati sadnice na otvoreno. Razlog inicijalne sadnje u zatvorenom su kontrolirani uvjeti, prvenstveno osiguranje od niskih temperatura (mraza) jer se često radi o biljkama koje nisu autohtone na ovom području i nisu prilagođene nižim temperaturama (na koje su najosjetljivije sjemenke u fazi klijanja, tj. najmlađe biljke). No, domestikacija biljaka i pretjerana briga oko njih dugoročno čini te biljke slabijim i manje otpornim na stres i bolesti. Tako bi, u smislu samoodrživosti, bilo bolje što manje brige - odnosno ići u smjeru prilagođavanja biljke i sijati ih na otvorenom. A da bi se izbjegla i ručna sadnja mogla bi pomoći sintetička biologija, no bez transformacije svijesti globalne populacije i uz silu patenata teško da se tu nešto dobro može očekivati za one koji žele sami uzgajati za sebe.
Rješavanje korova Ne vadite korov tako da ga čupate, kopate ili okrećete zemlju (osim što remetite homeostazu tla, time skrivene sjemenke korova približavate površini i potičete njegov rast) - samo podsjecite biljke i ostavite ih na mjestu kao malč. Dvogodišnje biljke Dvogodišnje biljke je potrebno ostaviti da prazime u vrtu ili skladištiti gomolje, zadebljalo korijenje, lukovice i saditi drugo proljeće kako bi procvalo i dalo sjeme. Dvogodišnje biljke: mrkva, peršin, pastrnjak, komorač, kupusnjače (kupus, kelj, korabica, brokula, cvjetača, raštika), repa, koraba, cikla, blitva, poriluk. Luk Ciklus uzgoja traje tri godine. Prve godine iz sjemena dobijemo lučicu, druge od lučice veliku lukovicu a tek treće ponovno dolazimo do sjemena. Manje lučice luka su najbolji sjemenski materijal i iz njih će narasti veće glavice luka. Sadi se u proljeće (od ožujka do svibnja) ili u jesen - ovisno o klimi i tlu. Luk ne voli zadržavanje vode (može doći do truljenja). Voli puno hranjiva pa je dobro pognojiti. U pripremljenu gredicu dovoljno je samo lagano utisnuti lučice luka. Bitno je dobro okrenuti lučicu luka - dio koji će potjerati korijenje prema dolje, vrh gdje će potjerati list prema gore. Razmak između lučica 10 - 20 cm. Gredice s lukom dobro je prekriti mješavinom drvnog pepela i polurazgrađenog komposta, pa onda još slojem sijena. Luk i češnjak vole pepeo radi kalija i jer pepeo blago alkalizira tlo. Luk bez problema niče kroz taj sloj malča, a tako pokriveno tlo ostaje ispod rahlo i raste jako malo korova. Na rubove gredice može ići salata. Mrkva je odličan susjed luku - mirisom tjera lukovu muhu, luk tjera mrkvinu muhu. Tijekom srpnja počinje berba luka posađenog na jesen ili na proljeće. Luk posađen na jesen u kontinentalnom dijelu dozrijet će malo prije (početkom srpnja) a onaj proljetni malo kasnije (polovicom srpnja). Da bi znali kad je luk dovršio s vegetacijom i kad je spreman za berbu, treba pratiti promjene na nadzemnom dijelu - tzv. cimi luka. Tijekom rasta ona je uspravna, a kada luk prestane rasti i počinje dozrijevati - ona se počne polijegati (kod nekih sorti polijeganje izostaje - zreo je kad vrh cime počne žutiti i sušiti se). Ponekad dio luka procvate i ode u sjeme, pa tada dio luka ima karakteristične visoke stabljike s cvjetovima koje se ne poliježu. Razlog cvatnje je najčešće nepovoljan trenutak sadnje ili predebele lučice (sadni materijal). Luk prije spremanja osušiti na suhom prozračnom mjestu gdje ne dopiru direktne zrake sunca. Ne čuvati u prostorima gdje preko zime dolazi do smrzavanja. Crveni luk Glavninu crvenog luka sadimo u rano proljeće, ali dio možemo posaditi u jesen (s bijelim lukom) koji će doći ranije i kojeg ćemo kasnije potrošiti kao mladi luk. Najbolji je kozjak (nema brige sa lučicama). Svaku lučicu koju odvojimo od busena možemo posaditi za novi luk iz kojeg se ponovno formira busen. Lučice se sade utisnute u zemlju, na razmak 10-20 cm. Da se izbjegne napad lukove muhe može se posaditi kasnije (u svibnju). Kada biljka naraste na oko 10 cm može se potkratiti za 3-4 cm kako bi se ojačao razvoj korijena. Bere se tokom srpnja. Bijeli luk = češnjak
Vrijeme sadnje:jesen (od sredine rujna do sredine listopada u kontinentalnim područjima) ili rano proljeće
Dubina sadnje:češnjevi: 3-4 cm (jesen), 1-2 cm (proljeće)
Način sadnje:razmak ≈10 cm između češnjeva
Vrijeme berbe:≈kraj lipnja (za jesensku sadnju), ≈kraj kolovoza (za proljetnu sadnju)
Table \tbl4: Bijeli luk - podaci Sadi se u jesen (ozimi luk), nakon što je vrt pokriven sijenom, ili u rano proljeće.
Proljetni ima manju glavicu i više sitnijih češnjeva, jesenski ima veću glavicu i manji broj krupnijih češnjeva.
Za sadnju se koriste neoštećeni krupniji češnjevi, odvojeni od glavice. Češanj se okrene petom (korijenom) nadolje, utisne malo u zemlju i nagrne zemljom.
Sadnja češnjaka
Fig. \fig5: Sadnja češnjaka Ne podnosi monokulturu pa je preporučjivo izbjegavati sadnju tamo gdje su prethodno sađene biljke iz iste obitelji, barem nekoliko godina. Zbog karakterističnog mirisa mnoge štetočine ga izbjegavaju pa će poslužiti i kao zaštita bilja u blizini. Dodano poglavlje Vlasac. Vlasac = Allium schoenoprasum Ako želite divlji luk koji će se sam brinuti o sebi te izbjeći sadnju svake godine onda je najbolje posaditi vlasac.
Isto vrijedi i za medvjeđi luk, no on nema klasičan izgled luka i može se zamijeniti s otrovnim biljkama.
A možda ga nećete morati niti zasaditi, to je samonikla biljka i u našim krajevima - ja sam npr. vlasac našao u svojoj šumi bagrema i samo ga berem po potrebi. Prve godine rasta, kao i kod ostalih lukova, izraste lučica i dugi plavkastozeleni šiljasti listovi a druge godine se stvara šuplja stabljika na vrhu koje se pojavljuje tučak sa cvjetovima. Cvjetovi su kod vlasca lila ili blago ljubičaste boje, a cvatnja se odvija tokom svibnja i lipnja.
Početak cvatnje ovisi o klimi. Primjećujem u zadnje vrijeme da biljke generalno počinju cvasti ranije nego što se to navodi u literaturi. Mnoge cvatu već u travnju iako se navodi svibanj kao prvi mjesec cvatnje.
Allium schoenoprasum
Fig. \fig11: Vlasac u cvatnji Lukovica je mala (oko 10 mm) pa je najbolje istu ostaviti u zemlji (u svakom slučaju, poneku treba ostaviti da se razmnožava) a koristiti samo listove. Listove možemo brati tokom cijelog trajanja vegetacije, a učestalom berbom se potiče novo stvaranje listova i odgađa cvjetanje biljke pa možemo imati kontinuiranu i dugu berbu. Miriše na češnjak a okus bi trebao biti blag (sličan mladom luku), no može se naići i na primjerke s vrlo jakim okusom češnjaka. Može se jesti i kad procvjeta (uključujući pupoljke i cvjetove) no stabljike su tada čvrste i tvrde te gube aromu a okus postaje gorak. Dodaci u poglavlju Kupusnjače. Revizija podataka o dubini sadnje, te manje izmjene drugdje. Kupusnjače Kupusnjače su dvogodišnje biljke pa ih preko zime ostavljamo u zemlji pokrivenoj malčom, no u slučaju ranih sorti koje nisu tako otporne na hladnoću, ili u slučaju planinskih krajeva sa hladnim i dugotrajnim zimama, prezimljuju u zatvorenom, korijena utrapljenog u pijesak. Na proljeće, čim vremenske prilike dopuste, izdvajaju se najbolje i sade natrag u vrt. Druge godine razvija se visoka razgranata stabljika sa žutim cvjetovima. Cvatnja traje i do 2 mjeseca. Komuške (plod sa sjemenkama) ostaviti da dozriju na biljci. Ako ih poberemo ranije neće dozoriti i sjeme će biti slabe kvalitete. Kupus Dvogodišnja biljka. Sije se na dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke), razmak 50-60 cm, u gušćem sklopu razvijaju se manje biljke ili manje glavice. Kelj Sibirski Dvogodišnja biljka. Može preživjeti i najžešće zime. Prvi mraz poboljšava okus i može se brati cijele zime. Sadi se na dubinu do 2 cm, na istu površinu nakon 3-4 godine. Mahunarke Mahunarke ne vole velike vrućine. Ono što ih razlikuje od ostalog povrća je mogućnost fiksacije dušika (prevođenja plinovitog dušika iz zraka u oblik koristan biljkama) preko kvržičnih bakterija na korijenu. U takve biljke spadaju: grašak, grah, lucerna, soja, djetelina, grahorica. Grašak
Vrijeme sadnje:kad temperatura tla dosegne 10° C (početak travnja ako uvjeti dozvoljavaju, ili kraj kolovoza)
Dubina sadnje:do 3 cm
Način sadnje:razmak 2-3 cm između zrna ili u skupine od 4-5 zrna u rupi, razmaknute 20-30 cm
Vrijeme od sjetve do berbe:≈60 dana
Table \tbl5: Grašak - podaci Botanički, grašak spada u voće, ali ga se u kulinarstvu tretira kao povrće. Treba sunčano mjesto i ne uspijeva u hladu. Klija 8-10 dana (ako su povoljni vremenski uvjeti) i brzo raste. Ne može samostalno održavati svoju stabljiku uspravno pa ga moramo nekako poduprijeti (osim ako se radi o niskoj sorti). Možemo koristiti štapove, granje, mreže ili staviti špagu između dva štapa iznad reda pa kako grašak raste tako dodavati nove špage na većoj visini. Sije se vrlo rano i ima kratko vrijeme vegetacije (može se saditi i više puta u godini) pa mu korov može nanijeti vrlo malo štete, zato ne treba pretjerivati u čišćenju (stabljika graška je jako osjetljiva, najviše na mjestu gdje izlazi iz zemlje). U principu, treba računati da se pobere u jednoj berbi. Procijeniti kada je većina mahuna popunjena, a da nije došlo do prevelikog dozrijevanja donjih mahuna (koje su se prve formirale).
Kad su mahune pune, sjajno zelene, tad su zrna mlada i sočna, mirisna kad se skuhaju. Ako već za par dana propustite pobrati mahune graška, one već počinju biti svjetlije, hrapave, a plodovi više nisu onako slatki i duže se kuhaju.
Dio biljaka ostavimo da dođe do potpune zrelosti i poberemo za sjeme. Treba jedino paziti da ne dođemo prekasno u berbu jer kada sazrije, grašak sam otvara mahune i odmah se sam posije. Grašak okruglog, glatkog zrna (P.s. var. vulgare) najčešće je rani i niski. Optorniji je na hladnoću i dozrijeva malo ujednačenije. Onaj naboranog zrna (P.s. var. medulare) treba malo više temperature na početku vegetacije ali berba duže traje. Kasni kultivari su uglavnom srednje visoki i visoki te se obično podupiru granjem kako bi se viticama hvatali za grančice. Za razliku od prva dva obična zelena graška, grašak šećerac ima tamnosmeđa kvrgava zrna i ne stvara tvrdi sloj unutar mahune. Zbog toga se cijele mahune kuhaju ili jedu sirove. Grah
Vrijeme sadnje:kad prestane opasnost od mraza (od polovice travnja, uobičajeno svibanj), temp. niža od -1° C uništava biljku
Dubina sadnje:do 3 cm
Način sadnje:skupine do 1-2 sjemenke u rupi u razmacima od 30 cm (ili 40 cm, ako će se zagrtati kasnije)
Dobri susjedi/međukultura:kukuruz, krastavci, cikla, salate, kupus, korabica, rajčice i tikvice
Loši susjedi/međukultura:luk, češnjak, poriluk, komorač i grašak
Table \tbl6: Grah - podaci Grah je visokokalorična namirnica, sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline pa je i dobra zamjena za meso. Razlikujemo niski i visoki grah, visoki može narasti i preko 2 m pa je dobro napraviti konstrukciju za penjanje (to može biti kukuruz, posađen prije na istu gredicu). Grah se, kao i grašak, ostavi da se potpuno osuši na biljci i tek tada kupi za sjeme. Ako imamo velike količine, možemo ga čistiti tako da ga stavimo u velike plahte, izgazimo da se odvoji ljuska i protresamo na blagom vjetru. Prema narodnoj predaji, odnosno stoljetnom promatranju vremenskih prilika, zadnji rok kada se može pojaviti mraz su tzv. smrznuti (ledeni) sveci, 12.,13. i 14 svibnja, ali mogućnost mraza postoji čak i do 19.svibnja. Zato se grah sije tako kasno, da bi u to vrijeme tek možda počeo nicati i tako ne bi propao od hladnoće. Naravno, to ne znači da će uvijek u to doba jako zahladiti i da ne možete ranije posijati nešto i tako imati raniji urod, ali i s ranijom sjetvom riskirate da biljke propadnu uslijed mraza ili hladnih vjetrova. Osim navedenog, grah se ne preporučuje sijati prije jer ako je zemlja prehladna i prevlažna, sjeme može u takvim uvjetima istrunuti. U toploj zemlji grah će prije niknuti i biti otporniji na kasnije eventualne pojave bolesti. Da bi mahunarke prije niknule, mogu se namočiti u vodi noć prije. Grah ne morate namakati ukoliko je zemlja dovoljno vlažna. Ako je sušno proljeće i ako ne namočite grah noć prije, nicanje se može odužiti. Namočeni grah preko noći nabubri i prije klije od suhog, a ponekad se desi da već drugi dan tako namočeno zrnje počne klijati. Nakon sjetve gredice graha ne treba zalijevati.
Nametnik na kojeg je dobro obratiti pozornost je grahov žižak. Više napada niski grah, a odlaže jajašca u poluzrele mahune već u vrtu, pa da vas ne bi iznenadili žišci u grahu nekoliko mjeseci nakon berbe, najbolje je suhi grah staviti na par dana u zamrzivač (pri temperaturi od -18° C ugibaju sve ličinke žiška), zatim posušiti na suncu i spremiti na suho mjesto. Tako tretirani grah zadržava klijavost i može se saditi bez problema.
Tri sestre Tradicionalna kombinacija tri sestre - kukuruza, graha i tikvi, dovela je do nastanka niza sorti posebno dobro prilagođenih penjanju po stabljikama kukuruza i zovemo ih kuruzari. U sredinu posijati kukuruz, oko njega grah i oko svega tikve (mogu biti i redovi - jedan pored drugog). Kukuruz je potporanj visokom grahu, grah gnoji tlo dušikom, a tikve zasjenjuju tlo velikim lišćem, štite ga od isušivanja i ne dozvoljavaju rast korovu. Ako i nemamo prostor za tikve, može se posijati kombinacija visokog graha i kukuruza, gdje je kukuruz odličan za potpornje visokom grahu za penjanje. Jedino imati na umu da je kukuruz potrebno posijati nekih 2 tjedna do mjesec dana prije, kako bi bio dobar potporanj visokom grahu. Štitarke Mrkva Sije se na dubinu 0.5 - 1 cm. Prije sjetve sjeme je dobro namočiti u vodu preko noći i mokro pomiješati s vlažnim pijeskom. Time se znatno ubrza klijanje na koje inače treba čekati i do 3 tjedna. U prvoj godini razvije se slatko zadebljalo korijenje koje se čuva u zemlji do kasne jeseni. Nakon što prezimi utrapljena u pijesak, mrkvu za sjeme sadimo rano u proljeće kako bi formirala štitaste cvjetove. Cvatnja traje oko mjesec dana. Peršin Sadi se na dubinu 0.5 cm (2-5 sjemenki), razmak 5-6 cm. U dobrim uvjetima raste oko 40 cm u visinu. Kao i mrkva, vrlo teško klije i od sjetve do nicanja jako je važno održati vlažnost površinskog sloja tla. Zato se ponekad uzgaja iz presadnica. Za sjeme se uzgaja slično kao i mrkva. Otporan je na hladnoću pa može prezimiti i u vrtu iako ga je dobro pokriti slojem slame, a može se i trapiti kao i ostalo korjenasto povrće. Ako se sjeme ne pokupi na vrijeme može prezimiti u vrtu i zasijati se. Razlikujemo peršin listaš i peršin korijenaš. List i jednog i drugog se koristi jednako, no korijenaš ima veći korijen. Celer listaš Sije se plitko u zemlju (najdublje do 0.5 cm). Vrijeme sijanja je od početka ožujka do početka svibnja. U rupu je dovoljno staviti jednu do tri sjemenke, ali kako je sjeme vrlo sitno, odvajanje 2-3 sjemenke može biti izazov. Na otvorenom, tj. u vrtnu gredicu, sjeme se može sijati u gnijezda udaljena 30-40 cm, u povoljnim uvjetima naraste do 80 cm visine. Podnosi nešto gušći sklop, ali ako je pregusto sijana, stabljike će se slabije razvijati. Nije preporučljivo sijati u plitke rovove, ali ako to radite razmak između sjemenki može biti od 30-40 cm. Može se sijati i gušće, ali će biljke davati manje tanjih stabljika. Klijavost sjemena je 95% – 100%. Tikvenjače Najbolje vrijeme za sjetvu mahunarki i tikvenjača u kontinentalnom dijelu Hrvatske je svibanj. Kod mahunarki, to se odnosi na sve vrste visokog i niskog graha, osim boba i graška koji se mogu i prije saditi jer nisu osjetljivi na hladnoću. Jako dobra međukultura tikvama su grah, dragoljub, cikla, luk. Tikve i tikvice sade se po 3-4 zrna u jamicu. U vrijeme berbe (ljeto), za što više plodova krastavaca i tikvica, treba ih stalno brati. Krastavac Sadi se kad prođe opasnost od mraza, poželjno na lokaciju koja nije vjetrovita, na 20-30 cm razmaka, u dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke). Prijedlog sjetve: sjemenka pored sjemenke uzduž sredine gredice, na rubove gredice zasijati salatu. Odličan susjed krastavcima je kopar. Voli dosta topline, vlage i bogato pognojeno tlo. Ima vrlo osjetljivo površinsko korijenje i presađuje se samo s grudom tla, a najčešće se sije direktno na gredice. Prostor između biljaka dobro je malčirati nekim tvrđim slojem kako bi što manje trebalo plijeviti i dirati površinsko korijenje, a i kako bi se površinski sloj tla očuvao vlažnim. Razlikujemo dva tipa kultivara - salatne krastavce i sitne, namijenjene kiseljenju koji se još zovu kornišoni. Krastavci se za jelo beru kada nisu potpuno zreli i zato ne možemo uzimati sjeme iz ploda koji planiramo jesti. Zreli krastavac požuti i smežura se, središte omekša i postane sluzavo, a sjemenke očvrsnu. Najbolje ih je ostavljati da dozore na biljci, ali ako se i uberu prerano mogu se ostaviti nekoliko dana na suncu prije nego ih očistimo. Sjeme vadimo zajedno sa sluzi i pustimo da profermentira.
Mokro čišćenje

Sočni dio ploda sa sjemenom se izvadi, stavi u posudu i ostavi tjedan dana da fermentira. Može se pokriti tanjurićem ali ne čvrstim poklopcem, da ostane dovoljno zraka. Nakon toga se sjeme prebaci na cjediljku i ispire pod mlazom vode, te potom osuši.
Kada na vriježi ostavimo jedan ili više plodova da dozriju do kraja, ta vriježa više ne rodi pa obično beremo krastavce sve do kraja sezone i onda s najbujnijih i najrodnijih biljaka ostavljamo dio plodova da dozori. Dinja i lubenica Dinje i lubenice beremo za jelo potpuno zrele, pa možemo ostaviti sjeme neke koja nam je posebno prijala. Pomoćnice Mnoge biljke iz ove obitelji (poput rajčice, paprike, patlidžana, peruanske jagode) su trajnice, no uzgajaju se kao jednogodišnje biljke zbog klimatskih uvjeta. Tako ih svake godine u rano proljeće uzgajamo iznova iz sjemenki a u kasnu jesen unište ih prvi mrazovi.
Da ne bi sadili iz sjemena svake godine, biljke možemo spremiti na zimovanje. Prije nego ih jači mrazevi unište (otprilike krajem listopada, pratiti prognozu), biljke se izvade iz zemlje. Sa korijenja se makne većina zemlje i svo korijenje malo prikrati - na taj način biljkama usporavamo rast i biljka uzima manje hranjiva iz tla. Time potičemo i stvaranje novih korijenovih izboja dok biljka počne dalje rasti na proljeće. Nakon toga potrebno je prikratiti i stabljiku. Svo lišće, cvjetove i pupoljke treba ukloniti. Pravilo je da se ostavi toliko dugi nadzemni dio – stabljika koliko je dugačak i korijen. No ako se stabiljka ostavi i malo duža nije velika greška. Nakon toga se biljke posade u tegle. Pri tome je bitno da zemlja ima što manje hranjivih tvari, da se biljka ne potiče na rast nego na zimski san. Tegle s biljkama se spremaju u slabo grijanu prostoriju preko zime. Ne treba biti puno svjetla a zalijeva se u malim količinama, maksimalno 1-2 puta mjesečno.
Rajčica Sadi se na dubinu 0.5 - 1 cm u razmacima od 80 - 100 cm. Sjeme se vadi iz potpuno zrelih i zdravih plodova zajedno sa sluzavim sokom i ostavi nekoliko dana da fermentira (mokro čišćenje). Najčešća bolest rajčice je plamenjača i ona se prenosi sjemenom kao i neke druge poput koncentrične pjegavosti. Gljivice mogu biti na površini ili unutar sjemenke. Namakanjem u vodu zagrijanu na 50 °C kroz 20 min. može se suzbiti plamenjača sa sjemenki iako neće zaštititi mlade biljke od naknadne zaraze iz tla. Biljke možemo preventivno tretirati čajem od preslice.
Vrlo otporne vrste, pa i na plamenjaču, koje se mogu brati sve do kasne jeseni (do prvog mraza): mali crveni jabučar, velika crvena koktel rajčica, tamna koktel rajčica, sitna koktel rajčica, Litchi rajčica (Solanum sisymbriifolium).
U prirodi, rajčica je grmolika biljka, grane se šire vodoravno na sve strane te ukorjenjuju pri dodiru s tlom. Tako se može i uzgajati u krajevima bez puno vlage koja pogoduje širenju gljivičnih bolesti, poput plamenjače. U protivnom, treba osigurati potpornje (npr. drvene kolce) na koje ćemo vezati rajčicu tokom rasta. Paprika Paprike se mogu jesti i kad nisu potpuno zrele, pa ako želimo sjeme, trebamo znati točne karakteristike pojedine sorte, npr. kakve je boje u punoj zrelosti. Najveći broj sorti prolazi kroz cijeli semafor od zelene preko žute do crvene, ali ima i žutih i žuto narančastih. Sjeme jednostavno uzmemo iz zrelih plodova i ostavimo nekoliko dana da se prosuši. Sorte paprike razmaknuti bar 30 m ako želimo sprječiti križanje.
Kultivare sitnih plodova zovemo feferoni.
Krumpir
Vrijeme sadnje:kad temperatura tla dosegne 6-8° C (prva sadnja nakon mraza, u kontinentalnom području sredinom ožujka do travnja)
Dubina sadnje:do 10 cm
Način sadnje:ovisno o veličini gomolja, razmak od 30-50 cm u redu, između redova 40-50 cm
Table \tbl7: Krumpir - podaci Prvi sjemenski krumpir (gomolj iz kojeg je niknula klica) možemo kupiti u sjemenari. Dobro podnosi kiselije tlo. Prilikom vađenja krumpira, kada otvorimo rovicu, vidimo da li se radi o biljci sa bogatim ili slabim urodom i da li je možda neka bolest napala gomolj. Ako su gomolji zdravi i prinos dobar, iz te rovice odaberemo krumpire čija je veličina primjerena za sadnju (sitniji, od veličine šljive do veličine jajeta) i stavimo u posebnu kantu. Tako skupljen krumpir spremit ćemo za sadnju iduće sezone. Kako bi najduže trajao skladišten, važno je da se nadzemna stabljika osuši i uvene te da plod stvori tvrđu koricu prije skladištenja. Svaka se sorta vadi u različito vrijeme: rane se vade već krajem travnja, kasnije koncem ljeta dok se one najkasnije mogu vaditi u rujnu ili listopadu.
Zlatice koje napadaju biljku dovoljno je kupiti 2-3 puta tjedno. No ako one i do kraja pojedu nadzemni dio tokom sezone, ne znači da nema gomolja, samo neće biti veliki. No zlatice se mogu izbjeći ako se krumpir ne sadi u rupe nego se prilikom sadnje stavlja na golo tlo pa prekriva malčom (zlatice se inače skrivaju u zemlji). Kod takve sadnje, najbolje je krumpir prekriti već odstajalim malčom (kojeg već imamo na tlu od jeseni) a kad stabljika izraste nekih 10-15 cm dodati još svježeg malča tako da viri oko 3 cm stabljike. To se ponovi još par puta - svaki put kad stabljika izraste 10 - 15 cm. Tjedan dana nakon što procvate, mladi krumpiri se mogu vaditi. Ne treba čupati cijelu biljku, samo razgrnuti malč i pokupiti gomolje. Manje možemo ostaviti i ponovno zagrnuti slamom da dalje rastu, a tjedan dana nakon što se posuši cima, povade se i oni. Poželjno je da se krumpir ne bere za vrijeme vrućina kada je tlo vruće jer mu se time znatno skraćuje trajnost. Oštećene je nabolje potrošiti odmah jer brzo počnu propadati.
Zahtjevna je biljka ukoliko se prije nje sadi patlidžan, rajčica ili duhan te tada ne donosi obilan plod. Najbolji predusjevi za krumpir su lucerna, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak i lupina, dok su žitarice nešto nepovoljniji predusjevi. Dobar je predusjev za ostale usjeve jer korijenom i gomoljima dobro rahli tlo i ostavlja ga bez korova. Preko zime se može ostaviti u vlažnom podrumu, trapljenje mu ne odgovara. Bitno je da nije izložen svjetlošću jer se u gomoljima počne razvijati solanin, štetan po zdravlje. Da bi sprječili prerano klijanje dobro ga je držati vani (u šupi, garaži, ... na vanjskoj temperaturi) do pojave prvih mrazova, prije nego se skladišti u podrum (u jesen je u podrumu toplije nego vani). Ako počne klijati tokom zime, redovitom kontrolom možemo otkidati klice pa ga tako koristiti sve do proljeća. Plamenjača, najčešća bolest krumpira, prenosi se zaraženim gomoljima, pa ih je dobro što prije izdvojiti. Mogu se prepoznati po tome što trunu i stravično smrde. Krumpiri na dobro (ali ne previše) pognojenim i malčiranim gredicama bit će otporniji na plamenjaču. Salata Sijemo obično u hladnije doba godine - na proljeće samo ljetne vrste salata, a krajem ljeta zimske vrste. Lisnate, poput Hrastovog lista, obično se siju 0.5 - 1 cm u dubinu, razmak oko 30 cm. Može se sijati u vlastite gredice, no preporučljivo je sijati na rubove postojećih gredica mahunarki, kupusnjača, mrkve, luka i sl. Ukoliko se na jesen sadi luk ili češnjak, idealna kombinacija je posaditi salatu na rubove tih gredica. Iduće godine se tako može dio salate i ostaviti da ode u sjeme, a da ne smeta svojim većim rastom češnjaku na toj gredici. Matovilac Sije se na jesen, a na proljeće se pusti da procvate. Sjeme brzo ispada i rasijava se pa se bere dok nije potpuno zrelo, zamota u plahtu ili vrećicu i ostavi na sjenovitom i prozračnom mjestu pod krovom da dozori do kraja i osuši se. Sjeme Odabiranje najboljeg Oponašajući prirodnu selekciju, čuvamo sjeme s onih biljaka koje daju najbolje plodove, imaju najbujniji rast ili neke druge kvalitete. Na primjer, čuvanjem sjemena biljaka koje prve dozrijevaju postići ćemo da ta sorta uvijek rodi ranije. Povremenim uzgojem sorti iz drugog podneblja i dopuštanjem križanja s onim koje trajno uzgajamo možemo dobiti otpornije biljke i druge zanimljive rezultate. Čuvanje sjemena Zlatno pravilo je čuvati sjeme na što sušem i što hladnijem mjestu, a važno je i da bude u mraku. Sjeme je najbolje skladištiti u staklenkama. Vrste čija klijavost traje 1-3 godine: mrkva, luk, grah, peršin, kukuruz. Vrste čija klijavost traje do 5 godina: bosiljak, kupusnjače, celer, salata, paprika, rajčica, ... Vrste koje zadržavaju klijavost više od 5 godina: endivija, blitva, cikla, cikorija, krastavac, tikva, lubenica, neven, ... Naravno, sjeme može proklijati i nakon mnogo više godina, no vjerojatnost za to opada s godinama. Sjeme se na duže vrijeme (10 godina i više) može čuvati zamrznuto no mora biti dobro osušeno prije zamrzavanja i preporučljivo ga je zaštititi od vlage pohranom u hermetički zatvorene posude ili stavljanjem upijača (apsorbera) vlage na dno posude zamrzivača.
Sjeme je najbolje sušiti na zraku, ne preporučuje se sušiti sjeme u pećnicama jer može presušiti sjeme. Suho sjeme puca i lako se lomi, ako se savija ili je meko, nije dovoljno suho.
Kao upijači vlage mogu poslužiti: Između sjemena i upijača vlage staviti papirnati ručnik. Kod vađenja za sadnju, ostaviti sjeme 24 sata na sobnoj temperaturi da se odmrzne. Čuvanje dvogodišnjih biljaka Optimalne uvjete za čuvanje većine vrsta imaju hladni vlažni podrumi. Krumpir se tako može čuvati bez dodatne zaštite, a mrkvu, ciklu, peršin, celer, pastrnjak, repu možemo staviti u vlažni pijesak. Krajem listopada ili početkom studenog, povrće se očisti od blata, odrežu se listovi oko 1 - 2 cm iznad korijenovog vrata, i slaže između slojeva pijeska tako da se međusobno ne dodiruje.
Ne mora se sve trapiti, a ako želite sačuvati i nadzemni dio biljke (npr. peršinov list), možete presaditi biljku u posudu koju, u slučaju peršina, možete ostaviti i vani.
Pijesak ne smije biti potpuno suh ali ni previše mokar kako povrće ne bi trunulo (možemo malo zaliti ako je korijenje malo omekšalo i smežuralo se). Tako može stajati oko 6 mjeseci. Na proljeće, čim vremenski uvjeti dopuste, vadi se iz trapa i sadi u vrt.
Trap se može napraviti i na otvorenom, na malo povišenom dijelu zemlje. Svo povrće koje spremamo u trap mora biti suho, neoštećeno i bez lišća. Na tlo se položi suha slama u debljini oko 20 cm po površini ovisnoj o količini povrća koju ćemo trapiti. Na slamu slažemo korijenasto povrće u oblik stošca. Pri tome je važno is sredine trapa [horizontalno] provesti cijev za zrak (promjera 5-10 cm) ako se radi o većoj količini povrća. Kod velike hladnoće cijev treba zatvoriti slamom, a pri temperaturi > 0° C možemo staviti samo mrežicu (za zaštitu od miševa). Kada je povrće složeno, oko stošca treba ostati oko 20 cm zemlje prekrivene slamom. Tada se sve obloži dodatnom suhom slamom u debljini 20-30 cm, a nakon toga zatrpa zemljom. Zemlju za to uzimamo kopanjem jarka nekih 20 cm od tla prekrivenog slamom. Štihovi zemlje se slažu oko kupa od slame tako da se preklapaju, poput crijepa na krovu. Svaki red zemlje treba nagaziti. Na vrh se doda još dosta zemlje kako bi se kiša lagano slijevala u jarak bez prokišnjavanja do povrća. Trap otvaramo po potrebi kada je temp. > 0° C, najbolje prvo na južnoj strani (uzmemo povrća za 2-3 tjedna), a kasnije otvaramo sa svih strana i svaki put vadimo manje povrća, odnosno, za kraće vrijeme. Tijekom ožujka se trap do kraja raskopa i pokupe ostaci povrća jer, s dolaskom toplog vremena, povrće počinje trunuti. Ako imamo veću količinu korjenastog povrća koje nije prikladno za trapljenje zbog oštećenja, treba ga odmah očistiti, oprati i naribati na rezance, pa osušiti ili ukiseliti, a od mrkve, peršina, pastrnjaka i celera možemo napraviti domaću vegetu tako da sitno samljevenom povrću dodamo 10% morske soli, dobro izmiješamo i napunimo staklenke. Krumpir, ako nije u trapu, dobro je svaki tjedan promiješati, jer se na taj način usporava izbijanje klica. Smrzavanje je najlošiji oblik čuvanja plodova, jer duže uskladištena u zamrzivaču, hrana gubi vitalnu energiju koja je potrebna organizmu radi imuniteta.
Sušenje prije sadnje Sjemenke generalno treba sušiti da bi se izbjegli problemi sa plijesni, truljenjem, štetnicima i bolestima. Sjeme treba biti zrelo prije sušenja i sadnje (sjeme dobre kvalitete obično se dobiva tijekom berbe). Nezrelo sjeme će imati nižu klijavost i neće moći apsorbirati vodu, a i osjetljivije je na štetnike i bolesti. Većina sjemena bilo koje biljke cvjetnice obično nije zrela sve dok cvjetovi ne počnu umirati, a sjemenke se osuše. Kada izgleda da se plod lako odvoji od biljke, sjemenke su zrele. Sjeme treba sušiti na prozračnom mjestu i u vremenu kad je sunce blago. Ako sjeme ne pohranjujete za drugu sezonu nego sadite odmah, sušenje kod nekih biljaka i nije potrebno (npr. paprike). Sjeme nije preporučljivo dehidrirati na visokim temperaturama jer vjerojatno neće proklijati.
Općenito se suši sjeme cvijeća, povrća, grmlja i manjeg drveća. Sjeme drveća poput hrasta i kestena nije tolerantno na sušenje i obično se sadi svježe.
Sitnije sjeme će se isušiti na 8 - 10% vlage preko noći, dok će za veće sjeme trebati nekoliko dana. Sadnja sjemena Dubina sjetve ovisi o veličini sjemena. U pravilu sjeme se sije 2-3 puta dublje od veličine sjemena, a bolje je posaditi preplitko nego preduboko (neke sorte kupusa npr. trebaju svjetlo da bi proklijale pa ih ni ne treba zakapati). Vrlo krupno i krupno sjeme (tikve, graha, graška, lubenice, krastavca, dinje, cikle, špinata, pastrnjaka) sije se na dubinu 3-4 cm, srednje krupno (kupusnjača, paradajza, paprike, crnog luka) na dubinu 2 - 3 cm, a sitno i vrlo sitno sjeme (mrkve, peršina, salate, celera) na dubinu 0.5-1 cm. Osim veličine sjemena, dubina sjetve ovisi o teksturi i strukturi zemljišta, vlažnosti sjetvenog sloja i vremenskim prilikama u vrijeme sjetve. Ako je zemljište teško, zbijeno i loše pripremljeno, onda se primjenjuje plića sjetva. Dublja sjetva se izvodi ako je zemljište lako, rastresito i suho, ako je klima aridna ili ako se poslije sjetve očekuju mrazevi koji mogu oštetiti mlade biljke. Zaštita od bolesti Neke bolesti koje se prenose sjemenom možemo suzbiti tako da sjeme potapamo u vodu zagrijanu do temperature koja ubija gljivice i bakterije, a ne smanjuje klijavost. To djeluje recimo za suzbijanje suhe truleži i pjegavosti kupusa, sivu pjegavost celera i neke druge bolesti koje se prenose sjemenom. Sjeme se stavlja u platnene vrećice, zaveže i potapa u vodu kao kod kuhanja čaja. Temperatura vode mora biti precizno određena i različita je za svaku vrstu, kao i trajanje namakanja. Nakon namakanja sjeme se dobro osuši a zatim sprema u staklenke. Voće Sadnja voćaka Preporučeni razmak za velike voćke oko 7 m, za grmove manji. Ako se koristi stajsko gnojivo, kod presađivanja dno korijena se ne stavlja direktno na gnojivo - na dnu se sloj gnojiva prekrije zemljom, a gore onda zemlja i gnojivo. Sadnice najbolje saditi u jesen (studeni, prosinac, ali može i kasnije - bitno da nije smrzlo).
Ako se sadi iz sjemena u proljeće, sjeme bi trebalo stratificirati preko zime, držanjem u frižideru ili vani.
Kod kopanja rupe, najplići sloj (najbogatiji humusom) je preporučeno koristiti prvi kod zatrpavanja, tako da ide uz korijen. Prije sadnje, voćku držati u vodu ili smjesi zemlje, vode i gnojiva. Za gnojivo se uobičajeno koristi zreli stajnjak/humus (odstajali - koji ne smrdi). Na korijen stavljati usitnjenu zemlju (najbolje lagano protresati voćku prilikom stavljanja zemlje). Tlo bi nakon sadnje trebalo biti na istom nivou kao i prije, no dobro je okopati manji kanalić oko voćke gdje će se zadržavati voda. Nakon sadnje, dobro zaliti vodom radi topljenja hranjive materije, stvaranja optimalnih uvjeta za razvoj. Nije loše označiti voćku (npr. kolcem) da se slučajno ne posiječe tokom košenja trave. Nakon koštičavog voća na isto mjesto nije preporučljivo saditi koštičavu voćku već jabučastu ili jezgričavu, i obrnuto, da bi se izbjeglo naslijeđivanje bolesti. Dubine sadnje za sadnju iz sjemena tipičnih voćaka prikazane su u tablici.
VoćkaDubina sadnje
Jabuka2-4 cm
Šljiva5-6 cm
Trešnja i višnja4-6 cm
Breskva8-10 cm
Orah10 cm
Table \tbl8: Dubine sadnje voćaka Kalemljenje (cijepljenje) voćaka Kalemi se od jeseni do proljeća. Po nekima najidealnije vrijeme je početak i sredina 3. mjeseca, a nekima jesen. Inače je pravilo da koštičavo voće ide na koštičavo (voće s krupnim košticama), jabučasto na jabučasto (voće sa sitnijim košticama), jezgričavo na jezgričavo.
Koštičavo voće: šljiva, breskva, marelica, trnina, čremsa, trešnja, višnja, drenak
Jabučasto voće: jabuka, kruška, dunja, oskoruša, mušmula, glog
Jezgričavo voće: orah, lješnjak, pitomi kesten
Prvo se posadi sjeme, npr. kruške - to je podloga, a kasnije se kalemi, pri čemu na podlogu može ići i više sorti istog voća. Cijepljenje se vrši metodom "raskola" za šibe različite debljine ili "pod koru" ako se radi o šibama iste debljine. Plemke (grančice za cijep) uzimati sa zdravih, razvijenih i starijih grana, po mogućnosti s vrha stabla. Cijep voćke obavezno mora biti iznad zemlje, jer preduboka sadnja uzrokuje kržljavost i propadanje voćke zbog pomanjkanja kisika. Voćke mogu već iste godine dobiti plod, ali ako želite da se razvije stablo, bolje je plodove ubrati da mladica ne hrani plodove nego stablo.
Ako pripadate onima koji teže većoj međuovisnosti biljke i uzgajivača, onda ćete vjerojatno htjeti i prorjeđivati plodove. Prorjeđivanje plodova se vrši kada voćka prerodi te kod vrlo opterećenih grana kada plod dostigne veličinu oraha, a da se ne iscrpljuje stablo. Također se skidaju oštećeni i truli plodovi tako da ostane više hrane za zdrave i da se smanji opasnost od prenosa bolesti na zdrave plodove. Slično vrijedi i za rezidbu. Druge godine nakon cijepljenja možda ćete htjeti rezati grančice da ne guše krošnju i sl., no za stare sorte voća to generalno nije potrebno. Previše uplitanja u prirodu stvara ovisnost i posao. Da se ne gnoji pretjerano voćka ne bi prerodila, da se ne režu grane ne bi neprirodno rasle i zahtijevale ponovno rezanje da bi voćka uopće opstala, itd. U antropocentričnom pristupu, biljke i životinje ne samo da se uzgajaju već se i odgajaju tako da služe i da što više zadovolje čovjeka. No onaj tko gospodari, taj i robija - što samo po sebi ne mora biti loše ako nekoga veseli, sve dok je nenametljivo i ograničeno koliko je potrebno da bi bilo održivo.
Kalemljenje u raskol
Fig. \fig3: Kalemljenje u raskol
Kalemljenje pod koru
Fig. \fig4: Dvije varijante kalemljenja pod koru Vinova loza Šibe (reznice, odrezane od postojeće loze) u proljeće koso ukopati s pupovima okrenutim prema gore, tako da 1 ili 2 pupa vire van iz zemlje, a bar 3 budu zakopani u zemlju. Razmak između šiba oko 10 cm. Na dno rupe je preporučljivo staviti pijesak da zadržava vlagu (a i zbog otpornosti na filokseru), zatim treset pa onda rahlu iskopanu zemlju. Dobro se zalije i zagrne ostatkom zemlje te prekrije piljevinom. U sušnom razdoblju povremeno zaliti i paziti da ih ne obraste trava. Slično kao kod kalemljenja, ako se rano pojave plodovi, dobro ih je otkinuti za jačanje stabla. Borovnica
Najbolje vrijeme sadnje:rano proljeće (temp. tla za klijanje ≈16 °C)
Dubina sadnje:do 0.6 cm
Vrijeme do klijanja:do 3 mjeseca
Tlo:kiselo (ph 3.4 - 6.5), vlažno s velikim postotkom humusa, ali dobro drenirano
Način sadnje:kao samostojeći grmovi na razmaku od 0.6 m (niske sorte) do 1.5 m (visoke sorte)
Dobri susjedi:rododendron, malina, rabarbara, brusnica, rotkvica, krumpir, paprika, peršin, endivija
Vrijeme berbe:kada bobice lako otpadaju
Table \tbl9: Borovnica - podaci Sjeme se dobije od borovnica koje su bile smrznute 2-3 mjeseca, gnječenjem potpuno zrelog ploda uz ispiranje vodom. Dobiveno sjeme treba dobro osušiti i saditi odmah nakon sušenja, najbolje u tresetu/mahovini s dodatkom pijeska. Sadi se na sunčanu ili slabo osjenčanu lokaciju sa vlažnim, kiselim tlom. Sjeme na tresetu se pokrije slojem zemlje 0.6 cm.
Mahovina nema veliku hranjivu vrijednost ali je odlična za zakorijenjivanje biljaka. Tresetna mahovina apsorbira vodu i hranjive tvari ali i osigurava zadržavanje istih kod navodnjavanja ili kiše. Dodana u tlo može trajati i do nekoliko godina a kroz razgradnju pH se zadržava na 3.4 - 4.8. Osušena može se koristiti kao malč ali i za rahljenje komposta. Obično se sadnice borovnice u mahovini drže u kontroliranim uvjetima na temp. od 15.6 - 21.1 °C, a kada dosegnu oko 5 cm, presađuju se iduću jesen.
Borovnicu nije preporučljivo saditi uz zidove jer će propasti ako vapno sa zida dođe u zemlju. Ako ima podzemnih voda, trebale bi biti na dubini većoj od 1 m, ali najbolje je potpuno izbjegavati sadnju na takvoj lokaciji. Malčira se gnojem u kojem nema kalcija ni vapna, može se upotrijebiti kompost na bazi treseta, a dobar malč je i crnogorična piljevina, iglice i ostaci bora/smreke. Borovnica je otporna na zimu i može podnijeti temp. do čak -25 °C. Temperature niže od 7 °C su čak i neophodne određeno vrijeme kako bi se biološki procesi i cvatnja normalno odvijali. Smetaju joj i temperature iznad 30°C i ako se sadi u toplijim krajevima, potrebno je osigurati hlad barem jednim dijelom tokom dana (tu pomaže tlo pod nagibom zbog strujanja zraka). Kao što ne voli sušu, tako ne podnosi dobro niti obilne kiše. U tim periodima sklonija je razvijanju bolesti. Ne voli prethodnike u tlu, pa je potrebno ostaviti odabrano mjesto nekoliko godina da odmori. Idealna vlažnost tla oko 75-80 %. Najviše vlažnosti treba u fazi cvatnje, rasta i sazrijevanja plodova (od svibnja do kolovoza, ovisno o sorti). Ima dosta plitak korijen pa bi ju trebalo zalijevati u sušnim razdobljima. Oko borovnice se najpotrebnije brinuti u prvoj godini nakon sađenja, kad ju je između ostalog potrebno mnogo okopavati i plijeviti korov oko nje. Zamrznuta borovnica ne gubi na okusu i to joj je jedna od velikih prednosti. Kupina Najbolje uspijeva na dobro dreniranom tlu umjerene vlage, te toplim i sunčanim mjestima. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Može se razmnožavati položenicama - grane savinemo prema tlu i prekrijemo zemljom. Nove sadnice se presađuju u jesen ili rano proljeće. Listovi se beru dok su mladi (rano proljeće) te uoči cvatnje u svinju i lipnju, dobro se osuše i koriste za čaj. Pri tome se mogu i fermentirati kako bi razvili ugodnu aromu.
Fermentacija

Nakon branja listovi se rasprostru na pladnju i ostave kroz 24 sata da malo uvenu, potom se usitne trljanjem dlanovima te ponovno stave na plosnatu posudu u sloju od 2 cm, prekriju se vlažnom krpom i ostave na toplom mjestu kroz daljnja 24 sata. Tada se osuše pod nadstrešnicom ili u otvorenoj pećnici na oko 40 °C.
Čaj od lista kupine

Jednu ili dvije žličice suhih listova prelijemo kipućom vodom, ostavimo da odstoji 10 min. i procijedimo.
Šumska jagoda Odgovaraju joj blago kisela tla pH vrijednosti od 5 - 6.5. Najbolje uspijeva na propusnim, plodnim, humusnim i rastresitim tlima s koncentracijom humusa višom od 4%. Gljive Bukovača Bukovaču je vrlo lako uzgojiti. Dobra je za juhe, ali i za prženje na ulju i pohanje. Raste cijele godine, iako je preporučljivo saditi u proljeće, zbog tendencije rasta temperature. Najbolji prostor za uzgoj je prostor s visokom količinom vlage, svjetlosti i svježeg zraka, no ako na zemlji imate šumu (što je poželjno) najbolje sadite tamo. Od podloga, najbolje su oblice, trupci i panjevi drva (bukva, hrast, grab, breza, orah, kesten, jabuka, šljiva, ...). Vlažnost je jedan od najbitnijih faktora pa ako je uzgoj na zatvorenom a drvo je suho, dobro ga je prije sadnje ostaviti u vodi 2 dana. U tom slučaju, za optimalne uvjete poželjno je i da je pod (strop) vlažan tokom plodonošenja. Na drvetu se buše rupe promjera 1.5-3 cm i 3-10 cm dubine te se u njih sadi micelij. Kao gnojivo se mogu upotrijebiti sitna slama, sijeno i mljevena zrna (talog) kave (pomiješano s micelijem). Rupe zatvorite izrezanim drvetom. Micelij će izrasti za 2-9 mjeseci, ovisno u uvjetima.
Micelij bukovače možete jednostavno uzgojiti. Za to možete iskoristiti ubrane bukovače ili one kupljene u trgovini. U proključalu vodu potopite komadiće kartona i ostavite da se ohladi. Potom ocijedite karton i stavite sloj kartona na dno staklenke. Pri tome karton ne bi trebao biti prevlažan (tako da curi voda kada se stisne) niti previše suh. Na sloj kartona stavite rijetki sloj tanje izrezanih komadića gljive pa opet sloj kartona te ponavljajte slojeve dok ne napunite staklenku. Staklenku zatvorite poklopcem ali ga nemojte zavrtati jer je potrebno osigurati protok zraka (ili probušite rupu na poklopcu te ju ispunite vatom prije zatvaranja). Staklenku ostaviti na mračnom mjestu na temperaturi manjoj od 30 °C (viša ubija micelij), najbolje od 20-24 °C. Za prorastanje micelija na kartonu potrebno je oko 3-4 tjedna.
Drveće Nije dobro zapostaviti drveće u vrtovima. Šumska zemlja je bogata hranjivim tvarima, prozračna, poboljšava strukturu tla, stvara veću otpornost na sušu i bolesti, te povećava stopu preživljavanja presadnica. Umjesto da uzimate hranjivu zemlju i malč iz šume (te negativno utječete na šumu i bića u njoj), posadite svoju šumu pa ćete imati i kvalitetnu zemlju i prirodno malčiranje otpalim lišćem. Neka drveća, poput crne johe, bagrema i paulovnije će uz to obogaćivati tlo dušikom.
Paulovnija (Paulownia) je i najbrže rastuće stablo na svijetu, po visini i volumenu. U godinu dana može izrasti do 6 m, te za isto vrijeme absorbirati do 90 tona ugljikova dioksida iz atmosfere - što je ekvivalentno isključivanju 19 automobila iz prometa na godinu dana. Osim toga, biljka je izrazito medonosna i može podržati velike populacije oprašivača, ali je u izvornom obliku (kada se širi sjemenom) i izrazito invazivna vrsta koja uništava autohtone eko-sisteme pa je u nekim krajevima i zabranjena. Trebamo li svi sada saditi sterilne [hibride] paulovnije? Rekao bih - ne. Umjesto poticanja monokulture i industrije sterilnog bilja (industrije ovisnosti), bolje je saditi lokalne vrste. I u našim krajevima postoji relativni ekvivalent paulovnije - obični bagrem (kojeg u Slavoniji znaju zvati i dračom) raste vrlo brzo, također fiksira dušik te će, kao i paulovnija, vrlo brzo potjerati nove mladice iz panja posječenog stabla (ako nije previše staro). Med od bagrema spada u najcjenjenije vrste meda. Možda ne dostiže paulovniju po volumenu ali je također visokokalorično drvo, lako se i brzo širi (ponegdje se smatra i invazivnom vrstom) no nije ga tako teško kontrolirati i rekao bih da je to u ovom slučaju prednost u odnosu na paulovniju - sterilnu ili ne (za prvu treba kupovati sadnice a drugu je gotovo nemoguće kontrolirati). Jedno stablo bagrema će narasti možda 2-3 puta manje u godinu dana u odnosu na paulovniju, ali budući da se širi iz sjemena te često raste u paru ili po više stabala u grmu to ne mora biti nedostatak. Dapače, budući da stablo tipično nije tako velikog promjera, lakše je njim manipulirati. Ukoliko smatrate da vam bagrem, zbog tipično manjeg obujma po stablu, teško može biti dostatan za ogrjev, s aspekta održivosti, bilo bi bolje poraditi na izolaciji vašeg doma (i možda njegovoj veličini) nego saditi sterilne paulovnije ili trošiti bukve i hrastove iz sve manjih šuma.
Presađivanje Ako je to moguće, uvijek je bolje saditi iz sjemena nego presađivati biljke. Ako se pak presađuje, biljke bi trebale biti što mlađe jer s vremenom presađivanje postaje kompliciranije a vjerojatnost preživljavanja biljke se smanjuje. Svakako je poželjno malčirati tlo oko presađene biljke, najbolje suhim lišćem (kao u šumi), naročito ako biljka tokom dana nikako nije u hladovini. Pepeo drveta Pepeo drveta se može svrstati u gnojiva - sadrži dva glavna hranjiva elementa, fosfor i kalij (P i K), druge makroelemente: kalcij i magnezij (Ca i Mg), te neke mikroelemente: bakar i cink (Cu, Zn). Nije uputno koristiti samo pepeo kao izvor navedenih biljnih hranjiva, jer pepeo značajno utječe i na kemijska svojstva tla. Može se, osim u gnojiva, svrstati i u poboljšivače ili kondicionere tla. Kao gnojivo ili poboljšivač koristi se isključivo na kiselim tlima i tlima siromašnim kalijem. Njegovom primjenom dolazi do porasta pH reakcije tla. Pri pH 6 - 7 tlo postaje pogodno za uzgoj većine povrtlarskih kultura. No uporaba pepela na slabo kiselim i neutralnim tlima (viši pH), rezultirala bi pogoršanjem svojstava tla. Tada bi se biljkama smanjila pristupačnost hranjiva, prije svega fosfora, a potom i mikroelemenata što pospješuje gubitak rezervi humusa u tlu. Za neutralizaciju kiselosti se koristi u manjoj mjeri, jer se uglavnom koriste vapnenac, dolomit i karbokalk. U odnosu na vapnenac, pepeo djeluje brže no neutralizira otprilike upola manje kiselosti tla. U vrtu s povrćem djeluje i protiv puževa. Brzina rasta i procjena starosti drveća Do starosti drveća se, osim brojanjem prstena, može doći i neinvazivnom metodom iz opsega ili promjera stabla (no za veću preciznost bit će potrebno poznavati još parametara): $\displaystyle a = {O \over {2.54 \pi}} f_0 {S \over C} = {2r \over 2.54} f_0 {S \over C}$ a = starost stabla [godina]
O = opseg stabla [cm] na visini od oko 140 cm od tla
r = polumjer stabla [cm] na visini od oko 140 cm od tla
f0 = faktor rasta tokom slabe evolucije [godina / 2.54 cm]
S = faktor stresa
C = evolucijski faktor
Faktor rasta f0 za neke vrste drveća prikazan je u tablici \tbl2.
Vrstaf0Napomena
Srebrni javor3.0
Crveni javor4.5
Šećerni javor5.5
Bijela breza5.0
Crni orah4.5
Crna trešnja5.0
Crveni hrast4
Bijeli hrast5
Europska bukva4
Bijeli bor5
*Bagrem3.81Podatak je rezultat mjerenja u okolici Sl. Broda 2022. god.
*Bagrem (uz hrast)2.41Podatak je rezultat mjerenja na manjem broju primjeraka u okolici Sl. Broda 2022. god.
Table \tbl2: Faktor rasta drveća (manji faktor = brži rast) No, brzina rasta drveća strahovito ovisi o uvjetima poput dostupnosti vode, klime, stanja tla, korijenskog stresa, natjecanja za svjetlo i općenitog zdravstvenog stanja biljke, ali i o brzini evolucije (koja se pak konvencionalno uzima kao nepromjenjiva za kompleksne organizme, no, po mojim teorijama, nije) kada korelira sa brzinom rasta. Ti parametri bi se trebali odraziti u faktorima S i C, koji su za zdravu biljku u normalnim uvjetima jednaki 1.
Kvocijent S/C bi, po konvencionalnim teorijama, također trebalo mijenjati i za starija stabla - trebao bi biti veći od 1, no istraživanja pokazuju ne samo da se brzina rasta drveća općenito povećava već se brzina rasta u zadnje vrijeme ne smanjuje ni u starijoj dobi. Iako to ide u prilog teoriji ubrzane evolucije, za sada se još možda ne može pripisati promjenama na genetskoj razini, no epigenetski faktori su u ovom slučaju vjerojatno preteče genetskih promjena koje će ubrzati rast mnogo više.
*Podaci za bagrem u tablici \tbl2 su rezultat vlastitog mjerenja na lokaciji Sibinj kod Sl. Broda, 2022.03.31, gdje je za kvocijent S/C pretpostavljena vrijednost 1. Lokacija obuhvaća manju šumu bagrema bez drveća druge vrste, osim 2 hrasta (ne pretjerano stari, jedan pored drugog). Očito je da bagrem raste puno brže od ostalog drveća no vrlo zanimljiv podatak je ubrzani rast bagrema uz hrast. Stabla bagrema uz hrast su imala oko 1.6 puta veći promjer u odnosu na bagrem iste starosti ali u društvu isključivo svoje vrste. To nije slučajnost, a uzrok tome može biti veliki list hrasta koji kada otpadne pravi odličan malč na tlu, no nisu isključeni ni ostali faktori. U svakom slučaju, rezultati sugeriraju da bi dobra preporuka za uzgoj stabala za ogrjev bila šuma bagrema pomiješana s hrastom jer 1.6 puta veći promjer znači 2.51 puta veću drvnu masu za istu visinu stabla (volumen raste s kvadratom polumjera a masa je proporcionalna volumenu). No ja bih, uz hrast, dodao bar još i koju bukvu za još veći diverzitet, a time i zdraviju šumu.
Hrast Zrele žireve iz skupine bijelog hrasta kupimo u jesen i odmah sadimo. Izbjegavati žireve koji imaju rupe jer su takvima insekti vjerojatno izjeli unutrašnjost. Dobar žir ima svijetlo obojeno meso, ok je i ako je počeo klijati, sve dok meso žira nije zeleno. Žir se polaže horizontalno na dubinu 5-6 cm. Poželjno je i sjeme posaditi najmanje 6 m od ostalih stabala i zgrada jer mu je korijenov sustav snažan. Također, preporučljivo je u rupu za sadnju dodati malo šumskog tla koje se nalazi u blizini istog stabla. Ima slabu klijavost pa je potrebno saditi nekoliko žireva odjednom.
Da bi osigurali visoku klijavost, možemo žireve prije sadnje staviti u vodu pa odbaciti one koji plutaju. Također, prije sadnje na otvorenom možemo žireve staviti u prozirne vrećice sa pomalo vlažnom zemljom te ostaviti 2-3 tjedna u hladnjaku. Kada primijetimo da je izrastao korijen, biljku presađujemo van.
Pod punom sunčevom svjetlošću ne može rasti brzo kao ostala stabla, najbolja je djelomična hladovina. Uz hrast dobro rastu: jasen, glog, kesten, grab i breza. Stablo će dati prve žirove nakon 10 - 20 godina, ovisno o vrsti.
Ovaj podatak treba uzeti s rezervom. Rast stabala ovisi o uvjetima, između ostalog, o koncentraciji CO2 i temperaturi, a oba faktora se već duže vrijeme povećavaju a i u prosjeku će se povećavati ubrzano u doglednoj budućnosti. Povećanje CO2 samo po sebi omogućava stablima da koriste manje vode uz povećanje fotosinteze. No fiziološki stres zbog povećane temperature tjera stabla da koriste više vode i fotosintetiziraju manje. Generalno, više CO2 po 1°C je bolje pa je tako, za stabla, RCP8.5 scenarij buduće klime (koji je i najvjerojatniji) bolji od RCP4.5. No opet, i biljke se u većoj ili manjoj mjeri prilagođavaju te reguliraju fotosintezu, pa će reakcija na promjene ovisiti o vrsti. Kod nekih vrsta, povećanje CO2 bi moglo povećati broj jedinki dok će kod nekih dominirati povećanje mase samih jedinki. U svakom slučaju, bez velikog stresa, stabla bi trebala i brže sazrijevati pa se i prvi plodovi mogu prije očekivati. Prema eksperimentima iz 1995., povećanje CO2 sa 350 μmol/mol (350 ppm) na 700 ppm je u 5 godina rezultiralo većim stablima, u slučaju mlade bukve čak 41%, a slično bi trebalo vrijediti i za hrast koji pripada istoj porodici (Fagaceae). Razina CO2 u atmosferi u trenutku pisanja ovog članka je oko 417 ppm, što znači da bi već sada biljke trebale rasti primjetno brže nego prije 30-ak godina. Ipak takvo povećanje je reakcija na stanje u atmosferi, bez genetskih promjena u biljci, pa i nije velika. No biljke evoluiraju, a evolucija trenutno ubrzava (prema mojoj teoriji, horizontalni transfer gena među vrstama postaje dominantan), a pošto drveće pripada samo-regulirajućem sistemu planeta, u skoroj budućnosti bi stabla poput bukve i hrasta mogla rasti i dozrijevati puno brže.
Na stablima hrasta znaju se pojaviti okrugle ili nepravilne izrasline na mjestu lista ili na grani. To su žuči (šišarke ili cecidije) i ne trebaju vas zabrinjavati. Za iste zaslužni su uglavnom insekti (obično ose), ali i gljive, bakterije, grinje i oblići. Tipični predstavnici su jabučna žuč (oak apple gall) koja izgleda poput malih jabučica, i žuč ose šiškarice (okrugla crvenkasto zelena ili smeđa izraslina). U takvoj žuči se nalazi ličinka insekta koja kad odraste probuši rupu i izlazi van, žuč nakon toga potamni i obično otpada sa žirevima. Bukva Nema posebne zahtjeve za tlo, važna je samo dobra drenaža. Raste do 40 m u visinu i 300 godina starosti. Ako se presađuje, sadnice je najbolje saditi u zimskim mjesecima, kada je tlo hladno. Sade se u rupe koje su dovoljno duboke i široke tako da korjenova bala može slobodno stati unutra. Nakon što se zemlja vrati u rupe za sadnju, potrebno ju je dobro ugaziti kako unutra ne bi ostali zračni džepovi. Oko posađenih stabala je dobro oblikovati udubinu i tlo dobro natopiti vodom.
Iz mog iskustva, bukvu je puno lakše presaditi nego hrast (korijen bukve više ide u širinu nego dubinu), pa preporučujem sadnju hrasta iz žira a mladu bukvu presaditi iz šume. Za presađivanje odaberite jednu mladicu tamo gdje su gušće izrasle.
Bukva je osjetljiva na proljetne mrazove. Ako se uzgaja iz sjemena, preporučljivo je zasađena stabla redovito zalijevati nekoliko tjedana nakon sadnje ili klijanja, u količinama ovisnim o tlu i klimi. Mlada stabla imaju tanku i glatku koru maslinastozelene boje, a s vremenom kora postane pepeljastosiva i blago hrapava. Pupoljci su izduženi i spiralno poredani, dugi do 2 cm i imaju ušiljene ljuske. Listovi obične bukve su jednostavni i naizmjenično poredani, uglavnom jajastog oblika, s kratko ušiljenim vrhovima i blago zaobljenim, valovitim rubovima. Dok su mladi, listovi su dlakavi s obje strane, a kasnije ogole. Plod obične bukve je tanka crvenosmeđa sjemenka koja se nalazi unutar drvenaste ljuske koja je gusto obrasla dlačicama, a dozrijeva tijekom rujna i listopada. Plod se sastoji od grube kapsule načinjene of četiri režnja u kojima obično rastu dvije a ponekad i više sjemenki. Sjeme je trokutasto, sa smeđom ljuskom. Kapsula je u početku otvorena, ali se nakon oplodnje zatvara i stvrdnjava. Kod berbe se kapsula mora otvoriti. Kad padnu, voćne čašice same se otvore i puste sjemenke. U šumi se razmnožavanje odvija vjevericama i pticama koje transportiraju sjeme na udaljenija mjesta. Prema starijim podacima, stablo bukve ne cvjeta dok ne navrši oko 20 godina a plodove u većim količinama počinje imati u starosti od 30 godina.
Nemojte da vas to obeshrabri od sadnje bukve. Kao što je gore rečeno, bukva bi već danas mogla, poput mog hrasta, rasti i sazrijevati puno brže, a osim toga, korist bukve ide puno dalje od plodova.
Bukva nema ujednačeni prinos - obično svakih pet do osam godina izraste mnogo plodova odjednom dok su inače prinosi daleko manji a ponekad plodova ni nema. Sjemenke bukve sadrže ulje, škrob, šećer, vitamine E, trijeslovine te limunsku i jabučnu kiselinu. Dozrijevaju tijekom jeseni, a u prošlosti su se dosta često konzumirale. Prije konzumacije ih treba termički obraditi (toksin se neutralizira zagrijavanjem, prvenstveno prženjem), jer ako se u organizam unese veća količina sirovih sjemenki može doći do glavobolje, mučnine i bunila. Od prženih sjemenki bukve može se dobiti kvalitetno jestivo ulje (istiskivanjem iz ploda) koje se može koristiti i kao ulje za lampe. Pržena sjemenka može se i samljeti u brašno ili koristiti kao zamjena za kavu. Osim sjemenki, jestivi su i pupoljci, mladi listovi te unutarnji dio kore. Sasvim mladi listovi mogu se jesti u sirovom ili prokuhanom stanju. Plodovi bukve su hrana šumskoj divljači. Bez štetnih posljedica mogu ih konzumirati ptice, šumske životinje i svinje, ali kod goveda i konja količine veće od 1 kg mogu dovesti do teškog trovanja i ugibanja. Simptomi su nepravilno disanje, proširene zjenice, nemir i trzanje mišića. Pitomi kesten Kesten se može posaditi u proljeće, jesen ili zimi, ali je postupak za svako vrijeme drugačiji. Najoptimalnija sadnja kestena je tokom jeseni. Korijen sadnice se zatrpa humusom te se ne zalijeva i ostavi do proljeća da se korijenje primi u zemlju. Kesten ne podnosi kisela tla te tla bogata vapnencom, pa takve treba izbjegavati. Kako bi se korijenski sustav uspješno razvio, tlo na kojem se sadi bi trebalo biti humusno i rahlo, s dobrim otjecajnim sustavom (drenažom) da se spriječi pretjerano zadržavanje vode. Najpogodnija tla su s udijelom pijeska i ilovače jer dovoljno zadržavaju vlagu potrebnu za rast i razvoj te su rahla i opskrbljena kisikom. Kesten dozrijeva tijekom rujna kada se i bere. Plodovi su ukusniji i zreliji ako sami ispadnu iz ježinaca. Čuva se na tamnom i hladnom mjestu, bez vlage. U takvim uvjetima može izdržati do 3 mjeseca. Plod se može i skuhati te pretvoriti u pire i smrznuti kako bi se čuvao duže vrijeme, do 6 mjeseci. Plod se kuha ili peče te se jede kao grickalica. Ima dvostruko više škroba od krumpira, može se samljeti u brašno sirov te koristiti za izradu tijesta. Osim toga, kuhani plod se melje u pire koji se jede kao desert ili se dodaje u kolače i slastice. Od kestena se može raditi i sok i pivo, a neke kulture ga koriste i za izradu likera. Cijenjen je zbog svog slatkog i zemljastog okusa, a bogat je nutrijentima i vitaminima te je dobar izvor hranjivih tvari zimi. Plod kestena pomaže kod bolesti bubrega i bogat je kalijem. Čaj od lišća kestena koristi se za probleme s dišnim sustavom i astmom. Pitomi (jestivi, šumski) kesten se od divljeg (nejestivog, gradskog) može razlikovati po izgledu plodova, lišću stabla te cvatnji i ukusu. Za razliku od nejestivog, na jestivom kestenu listovi ne rastu u petici, već jedan po jedan. Na nejestivom kestenu, cvjetanje je jako izraženo dok se na jestivom može i ne primjetiti. Biljka jestivog kestena veća je od nejestivog, ovisno o vrsti, može narasti do 35 m, dok gradski rijetko prelazi visinu od 15 m (no dostiže i 25 m u pojedinim slučajevima). Jezgra jestivog kestena je manja od jezgre nejestivog. Nejestivi plodovi su prekriveni rijetkim trnjem koje se lako uklanja, dok na jestivim ima više trnja i teško je oguliti plod. Ljuska nejestivog kestena sadrži samo jedno sjeme, ponekad dva, dok kod jestivog kestena ljuska sadrži 3 - 7 sjemenki. Kod nejestivog kestena plod je gorkog okusa, dok je kod jestivog slatkast. Bagrem = Robinia pseudoacacia = black locust Svi dijelovi biljke, osim cvijeta, su otrovni. No toksini se uništavaju toplinom. Sjemenke se mogu prokuhati i koristiti kao grašak, a mogu se i pržiti pa koristiti kao nadomjestak za kavu ili kao dodatak brašnu za izradu kruha. Cvjetovi se mogu pohati, pri čemu imaju dobar mekani okus poput tikvica, no mogu se jesti i sirovi iako, kao takvi, u većim količinama mogu izazvati povraćanje i proljev. Masno ulje iz sjemenki može služiti i u tehničke svrhe. Bagrem je i odlična medonosna biljka.
Preporuča se bagremov med uzimati s čajem od kamilice, jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja.
Kao i ostale mahunarke, obogaćuje tlo fiksiranjem dušika te tako smanjuje potrebu za gnojenjem. Drvo bagrema je jako i izdržljivo, vrlo otporno na truljenje. Indijanci su ga koristili za izradu lukova za strijele. Raste u visinu obično do 30 m, debljinu do 50 cm, no može doseći i 52 m te promjer od 1.6 m. Izvrsno je drvo za ogrjev - gori sporo i na vrlo visokim temperaturama, usporedivo antracitu (ugljenu). Javor Sjeme se skuplja prije nego što se osuši na stablu, dok je još crvene ili zelene boje. Sjeme se prije sjetve namače dva dana u toploj vodi, a zatim se 3 do 5 mjeseci drži na stratifikaciji. Sjeme koje je izravno posijano, klijat će slijedećeg proljeća. Kod razmnožavanja javora reznicama (reznica je mlada ali formirana stabljika sa odrasle biljke), zelene reznice trebaju biti duge od 15 do 20 cm, a kod nižih vrsta i kraće. Reznice se tijekom jutra uzimaju s potpuno razvijenih biljaka i preporučljivo ih je saditi u mješavinu treseta i oštrog pijeska ili mješavinu perlita i treseta. Dubina sadnje treba biti oko 5 centimetara. Zakorjenjivanje obično traje oko tri tjedna, a kada korijen postigne duljinu od 5 do 8 centimetara, reznica se presađuje u lončić s rastresitim i jako propusnim supstratom. Kad reznice dodatno očvrsnu, mogu se presaditi na neko drugo mjesto. Drvo javora je izdržljivo pa se koristi za izradu parketa i stepenica, gudačkih instrumenata te furnira koji se koristi u proizvodnji žičanih instrumenata i bubnjeva. Iz korijena javorovog drveta dobiva se sirup za koji je znanstvenim istraživanjima utvrđeno da sadrži 20 ljekovitih spojeva od kojih neki imaju antibakterijska i antikancerogena svojstva. Javorov sirup je namijenjen detoksikaciji i čišćenju organizma. Obiluje antioksidansima, mineralima i vitaminima i dostojna je zamjena za šećer ili umjetne zaslađivače. Sve vrste javora sadrže slatki sok, ali za dobivanje sirupa koristi se šećerni javor. Javorov sok se skuplja krajem zime, kad temperature osciliraju od niskih noćnih do relativno visokih dnevnih. Stablo bi trebalo biti bar 25 cm širine, a izbušena rupa 3-5 cm. Da bi se dobio sirup, dobiveni sok se može ukuhavati do gustoće koja izgleda kao rijetki med. Dodano poglavlje Breza. Izmjene u poglavlju Važnost samoniklog bilja. Breza Slično kao kod javora, od breze se može dobiti sok (npr. zarezivanjem kore 2 cm u koso prema gore pa zabijanjem zašiljene grančice niz koju će curiti sok). Sok se dobiva u kraj zime ili u rano proljeće (kraj veljače, početak ožujka) iz stabala koji su bar 20 cm promjera. Nakon uzimanja soka vratiti koru na mjesto da rana zacijeli. Osušena kora se može ugrubo usitniti i samljeti u brašno. Skuplja se početkom proljeća ili krajem jeseni i suši na prozračnom i toplom mjestu. Breza apsorbira veliku količinu vlage što čini tlo neprikladnim za ostale biljke pa je bolje ne saditi ju u blizini plodonosnih usjeva. Kod sadnje reznicama, odabire se mlada već formirana stabljika od 10 - 15 cm. Dodano poglavlje Crnogorica. Manje izmjene u poglavlju Hrast. Crnogorica Sjeme se može saditi i bez stratifikacije ako je zrelo i dobro osušeno no uspješnost nije zajamčena ako šišarke nisu prezimile vani, ili u hladnjaku. Sjeme sadrže ženski češeri (šišarke) koji su dosta veći od muških i često su koncentrirani niže na stablu (iako to ovisi o vrsti). Žive nekoliko godina (muški žive samo nekoliko tjedana no sadrže pelud koji se vjetrom širi na ženske češere da bi nastalo plodno sjeme).
Kod nekih vrsta, da bi se sprječilo samooprašivanje, ženski češeri su više na stablu od muških. Inače, samooprašivanje nije poželjno jer značajno utječe na preživljavanje biljke - često dolazi do smrti još u embrionalnoj fazi razvoja što rezultira praznim sjemenom. U slučaju samooprašivanja smreke, prinos punog sjemena je najviše oko 13% prinosa unakrsnog oprašivanja. Zato ćete u blizini usamljene smreke teško vidjeti nove mladice.
Za sjeme odabiremo zatvoren ženski češer te ostavimo nekoliko dana (npr. na prozoru) na toplom da se otvori. Sjeme se zatim lako pokupi protresanjem češera.
Sjeme crnogoričnog drveća je jestivo, ima veliku nutritivnu vrijednost i sadrži vitamine B1, K, magnezij, mangan, fosfor, cink i proteine. Od iglica se može praviti čaj. Unutarnja kora sadrži tanine i bogat je izvor vitamina C, može se jesti sirova a može se i samljeti u brašno. Smola je također iskoristiva - ima antibakterijska svojstva pa se može koristiti za liječenje rana, žvakati u slučaju upale grla, kuhati za čaj ali i koristiti za impregnaciju/zaštitu drveta. Nije preporučljivo uzimati koru ili smolu za živih stabala jer su ožiljci trajni. Najbolje je iskoristiti koru i smolu sa drveća koje će se rušiti ili već srušenih stabala u roku nekoliko tjedana dok još nisu počeli trunuti.
Sjeme očistimo od krilaca te stavimo u vodu na par dana da se otvori (voda će ubrzati klijanje). Kad je sjeme spremno, zadržimo ono koje je potonulo na dno (ono što pluta neće rasti). Zemlja dobra za sadnju je rahla, sadrži mahovinu, manje grančice, iglice bora i komade kore. Ovisno o klimi, možemo odmah saditi vani ili u startere. Za startere možemo koristiti manje posudice kojima je na dnu izbušeno par rupa. Na dno stavimo par kamenčića te napunimo zemljom. Stavimo par sjemenki i malo pokrijemo zemljom - ne preduboko. Posuda se ostavi na suncu i povremeno zalijeva.
Neki ovakve starter posude prekrivaju transparentnim polietilenom (najlonom) pa kad biljka poraste skidaju najlon. Najlon tu služi kao malč i zaštita od vjetra. No, općenito, bilo bi dobro ne koristiti sintetičku plastiku jer je još uvijek teško biorazgradiva, a ja bih je izbjegavao koristiti čak i kao privremeno rješenje u ovom slučaju jer biljku lišava cirkulacije zraka a može i dovesti do prevelikih temperatura. Dugoročno je bolje misliti i na biljku a ne samo na brze i obilne prinose, pa je bolje onda i koristiti malč koji je za biljku prirodniji.
Biljke će se okretati prema suncu pa možemo okretati posudu ne bi li nastavile rasti ravno. Nastaviti zalijevati pa presaditi kad uvijeti dozvoljavaju.
VrstaBor (Pinus)Smreka (Picea)Jela (Abies)Ariš (Larix)
Igliceoštre, rastu u grupama od 2, 3, 4 ili 5.oštre, četverostrane, rastu pojedinačnomeke, dvostrane, rastu pojedinačnonajmekše, tanke, rastu u izbojima s brojnim listovima, u jesen opadaju
Struktura češeratvrdi, drvenasti, kruti, manji i širi češeri od ostalihmeki češerimeki češerimeki češeri
Smjer češerahorizontalni ili vertikalni, ovisno ovrstiusmjereni prema zemljiusmjereni prema goreusmjereni gore ili dolje, ovisno o vrsti
Strukturarjeđa populacija iglica, koncentrirana na kraju granagusta populacija iglicagusta populacija iglicarijetka populacija iglica raširenih kroz granje
Drvojeftino, rašireno, lako se oštećuje, visoka razina smoleizdržljivo, često u upotrebiizdržljivo, često u upotrebiizdržljivo, rijetko u upotrebi
Table \tbl3: Razlike crnogoričnog drveća
Čaj od grančice crnogorice

Vrh grančice sa dvadesetak iglica (ili više, u slučaju smreke/jele) prokuhati u 1/2 l vode. Ostaviti malo do odstoji te procijediti.
Čaj za jačanje imuniteta ili inhalaciju

U 2 l vode staviti 2-3 šake svježih iglica i kuhati oko pet minuta u zatvorenoj posudi. Ako se koristi za inhalaciju, otvoriti i inhalirati oko 15 min na laganoj vatri, ponavljati što češće.
Dodano poglavlje Množenje reznicama. Manje izmjene u poglavlju Crnogorica. Množenje reznicama Premda je najbolji način razmnožavanja biljaka sjemenom, mnoge biljke je moguće množiti reznicama. Reznica je mlada ali već formirana stabljika (grančica) 5-20 cm dužine koja se odreže sa postojeće biljke i posadi u zemlju. Metoda je vrlo jednostavna, ali uspješnost nije zagarantirana, naročito u slučaju većeg bilja (drveća). Obično se posadi više reznica pa se računa da će bar jedna uspjeti. Metoda je korisna u slučajevima kada je teško doći do sjemena, no treba znati da se radi o kloniranju genetskog materijala pa je preporučljivo reznice uzimati sa dobro razvijenih i zdravih biljaka (sa viših grana ako je moguće). Dobro je izbjegavati stabljike sa cvjetnim pupoljcima tako da se energija više koristi za razvoj korijena nego cvjetova te reznice uzimati od grana koje se šire po horizontali. Sa donjeg dijela reznice se odrežu listovi (u dužini od 1/3 - 1/2 dužine reznice) i reznica se u toj dužini posadi u zemlju - postojeći pupovi na reznici moraju biti orijentirani prema gore. Najbolje vrijeme za uzimanje reznica je rano jutro i najbolje ih je odmah posaditi. Često se za zakorjenjivanje koristi mješavina treseta i pijeska pa se biljka kasnije presađuje, no to nije nužno.
Primjer: Sadnja reznice smreke

Odreže se grančica oko 20 cm dužine. Rez bi trebao biti ukoso (oko 45°). Postojeće manje grančice se otklone te se odrežu iglice na oko 70% grančice. Na dijelu bez iglica se na dnu tanko skine i kora u dužini oko 2.5 cm. Po toj dužini je dobro zarezati (ali ne prorezati) crtu po sredini. Taj dio ide u zemlju.
Da bi se značajno povećala uspješnost dobro je prije sadnje na dno stabljike nanijeti sredstvo koje će stimulirati zakorjenjivanje i/ili povećati šanse preživljavanja. U tu svrhu, dno se može: Možete i kombinirati (npr. aloe vera gel i med), no ako nemate ništa od toga, pomoći će i pljuvačka (kao i cimet/kurkuma, ima anti-bakterijska i anti-gljivična svojstva). Nakon sadnje biljku zalijte i dobro malčirajte (no još bolje bi bilo saditi u već malčirano tlo). Jezerce Voda privlači brojne životinje a bioraznolikost je odlika samoodrživih zajednica pa je dobro u vrtu napraviti jezerce. Najbolje odabrati lokaciju koja je samo u prijepodnevnim satima obasjana izravnom sunčevom svjetlošću. Poslijepodnevni hlad sprječava pretjerano zagrijavanje i isparavanje vode te bujanje algi. Ne bi smjelo biti pretjerano blizu drveća zbog korijenja te trošenja kisika iz vode u procesu razgradnje otpalog lišća. Najbolje je da dubina jezerca raste postepeno a da najdublji dio nije plići od 80 cm da se voda ne bi smrzavala te da čini sklonište za životinje.
Minimalna dubina ovisi o klimi, navedena tipično vrijedi za kontinentalna područja.
Da bi se voda što duže zadržavala, tlo bi trebalo sadržavati što više gline. Ako je postotak gline bar 70%, nakon par godina upijanje vode će biti zanemarivo. Nakon iskapanja jame, tlo je dobro nabiti te zasuti pijeskom. Tlo pH tla Glinena tla imaju tendenciju da budu kisela, iako ne uvijek, a to s vremenom može štetno utjecati na biljke. Tla formirana od granita i pješčenjaka će biti vrlo kisela, dok je tlo formirano od vapnenca i krede gotovo uvijek alkalno.
Od bilja, neki od indikatora kiselkastog tla su: paprat, maslačak, štavelj, šumske jagode, borovnica.
Tlo je često zakiseljeno i lišćem koje pada na tlo i raspada se, primjerice borovi stvaraju gusti sloj iglica u blizini drveća. Neki stoga dodaju kavu koja će oksidirati kompost - kako ne bi postao previše kiseo za većinu biljaka. Korekcija suvišne kiselosti tla provodi se unošenjem vapnenih materijala kao što su živo i hidratizirano vapno, dolomit, lapor, različite otpadne vrste mulja koji su bogati kalcijem (Ca) i magnezijem (Mg). Kalcij je u tlu glavni neutralizator kiselosti, održava povoljnu reakciju tla, omogućava razvoj korisnih bakterija u tlu i potiskuje gljivice.
Kretanje elemenata u ovisnosti o pH
Fig. \fig6: Kretanje elemenata u ovisnosti o pH vrijednosti Određivanje pH tla Pomoću indikator papira Uzmite malo zemlje iz vrta i pomješajte s malo obične destilirane vode. Pustite da se slegne pa u vodu uronite komadić indikator papira za određivanje pH vrijednosti tekućina. Može se nabaviti u bilo kojem kemijskom laboratoriju ili u trgovini laboratorijskim priborom. Uz indikator papir priložena je i skala boja koja odgovara određenom stupnju kiselosti ispitivane tekućine. Tako ćete na vrlo lak, brz i jednostavan način saznati je li zemlja u vašem vrtu neutralne, kisele ili lužnate reakcije. Sukladno tome moći ćete pristupiti reguliranju pH vrijednosti tla ukoliko se to pokaže potrebnim. Neutralna reakcija ima vrijednost pH 7, kisela reakcija manje od 7, a alkalna više od 7. Bez indikator papira Potrebne su dvije tegle, malo octa, soda bikarbona i naravno, uzorak zemlje (i to dvije čaše). U svaku teglu dodajte po čašu zemlje čiju pH vrijednost utvrđujete, a potom u samo jednu teglu sipajte čašu octa (svejedno kojeg, bitna je kiselost a svi su kiseli, najviše alkoholni). Ako dođe do reakcije i mješavina se počne pjeniti – zemljište je alkalno. Ako reakcija izostane, u drugu teglu sipajte malo vode i sodu bikarbonu. Ako sada dođe do pojave mjehurića – zemlja je kisela. Ako se, pak, ni u jednom slučaju ništa nije dogodilo, zemljište je pH balansirano. Točna analiza tla ovisi o uzimanju uzoraka na određenoj parceli. Uobičajeno je da se kod uzorkovanja velikih površina uzimanje uzoraka obavlja po putanji zamišljenog slova W koje pokriva cijelu površinu. Uzorci se ne bi smjeli uzimati u područjima koja su blizu živica, ispod drveća ili su uz zgrade. Uzorci se uzimaju na različitim dubinama, ovisno za koju se kulturu radi kemijska analiza. Za jednogodišnje kulture uzimaju se uzorci do 30 cm dubine, a za višegodišnje kulture od 0-30 cm i od 30-60 cm dubine (dvije dubine). Drveće, voće i povrće za kisela tla (pH < 7) Listopadno drveće za kisela tla: Planika, Judino drvo, Glog, Bukva, Jasen, Orah, Zanovijet, Kruška, Hrast lužnjak, Bazga i Lipa. Zimzeleno drveće za kisela tla: Lovor, Cedar, Pačempres, Ginkgo biloba, Borovica, Smreka, Obični bor i Tisa. Od povrća, kisela tla (pH 6 - 6.5) vole mrkva, tikvice i rajčica, a posebno krumpir (pH 5.5 - 6). Pri visokoj reakciji alkalnog tla, kod vrsta osjetljivih na vapno, gotovo redovito se javljaju kloroze na lišću (lišće žuti) kao posljedice nedostatka fosfora, željeza, mangana i cinka. U tom slučaju, za povećanje kiselosti obično se upotrebljava: amonijev sulfat (vrlo kiseo), amonijev nitrat, kalcijev amonijev nitrat, urea (mokraćevina), gnojnica i stajski gnoj. Dodatak u poglavlju Samoniklo bilje kao indikatori tla. Samoniklo bilje kao indikatori tla Pri određivanju vrste i stanja tla pomoći će i samoniklo bilje, kako prije sadnje tako i nakon promjene tla našim intervencijama (npr. iznenadnom pojavom/dominacijom određenog korova).
Stanje tlaBiljna vrsta
Kiselo tlo, tlo siromašno kalcijem Bridasta rotkva, Raphanus raphanistrum
Paprat (bujad), Pteridium aguilinium
Heljda, Fagopyrum eskulentum
Kostrva (običan koštan), Echinochloa crus-galii
Maćuhica, Viola tricolor
Mala kiselica, Rumex acetosella
Poljski jarmen, Anthemis arvensis
Meka medunika, Holcus mollis
Podbjel, Tussilago farfara
Vrijes, Caluna vulgaris
Poljska preslica, Equisetum arvense
Tlo bogato kalcijem Divlja vodopija (cikorija), Cichorium intybus
Kraljevski kokotić, Consolida regalis
Livadna kadulja, Salvia pratensis
Ljetni gorocvijet, Adonis aestivalis
Mala krvara (zmijska trava), Sanguisorba minor
Obični dubačac, Teucrium chamaedrys
Pjeskovito tlo Jednogodišnja treskavica, Scleranthus annuus
Ljepljiva rumenika, Lychnys viscaria
Pješčarski mak, Papaver argemone
Poljski pelin, Arthemisia campestris
Sjetveni ravan, Chrysanthemum segetum
Ilovasto tlo Čekinjasta bročika, Galium aparine
Divlja vodopija (cikorija), Cichorium intybus
Sitni vjenčić, Sherardia arvensis
Esparzeta (divlji vučjak), Onobrychis viciifolia
Kamilica, Chamomilla recutita
Maslačak, Taraxacum officinale
Podbjel, Tusssilago farfara
Poljski osjak, Cirsium arvense
Poljski žabnjak, Ranunculus arvensis
Suho, lako tlo Pješčarski mak, Papaver argemone
Deltoidni klinčić, Dianthus deltoides
Gladuš, Euphorbia verna
Poljska djetelina, Trifolium arvense
Vlažno, teško tlo Petolist, Potentilla anserina
Ljubičasti gavez, Symphytum officinale
Maslačak, Taraxacum officinale
Poljska metvica, Mentha arvensis
Puzavi žabnjak, Ranunculus repens
Veliki trputac, Plantago major
Zlatica, Ranunculus ficaria
Humusno tlo (bogato hranjivima) Bijela loboda, Chenopodium album
Sitna konica, Galinsoga parviflora
Široka pepeljuga, Atriplex patula
Crna pomoćnica, Solanum nigrum
Kamilica, Chamomilla recutita
Ljekovita dimnjača (pelin morski), Fumaria officinalis
Mišjakinja (crijevac), Stellaria media
Obična i mala kopriva, Urtica dioica i Urtica urens
Poljska čestika (kravlja trava), Thlaspi arvense
Poljska gorušica, Sinapis arvensis
Rusomača, Capsella bursa-pastoris
Široka pepeljuga, Atriplex patula
Table \tbl1: Samoniklo bilje kao indikatori vrste i stanja tla Jedan od indikatora plodnog, vlažnog, umjereno kiselog tla bogatog dušikom je Puzavi žabnjak (Ranunculus repens), prikazan na slici \fig10.
Ranunculus repens
Fig. \fig10: Puzavi žabnjak Temperatura tla Temperatura zraka je možda općenito bitniji podatak, no dobro je znati kako se kreće temperatura tla jer o njoj ovisi klijanje a utječe i na korijenje biljke.
Dio biljke pod zemljom (korijenski sistem) je osjetljiviji na promjene temperature nego njen dio iznad zemlje. Recentne studije pokazuju da se biljke s većim korijenom i bržim inicijalnim širenjem korijena lakše prilagođavaju sve toplijoj klimi. Inače, optimalna temperatura za rast korijenja - apsorbiranje vode i nutrijenata, je oko 20° C.
Temperatura tla u kontinentalnom dijelu je tokom zime u pravilu nešto viša od temperature zraka, dok je tokom ljeta ona manja. Primjerice, mjerenja u Petrinji pokazuju da ta razlika na 10 cm dubine ide u prosjeku do 2° C.
Temperature u Petrinji
Fig. \fig7: Srednje mjesečne temperature u Petrinji od studenog 2012. do ožujka 2013. Na moru je pak situacija znatno drugačija - temperature tla su u pravilu niže tokom cijele godine, a razlika može biti i 5° C, čak i na 5 cm dubine. No ti podaci se odnose na tlo bez malča - kada su niske temperature on će još podići temperaturu tla, naročito u večernjim satima. Utjecaj malča Svatko tko je probao uzgoj s malčom i bez njega zna za njegovu čudesnu moć. Ne samo da na malčiranom tlu biljka ima veću vjerojatnost preživljavanja, prije će proklijati, procvjetati i primiti se (u slučaju presađivanja) a prinosi će biti veći. Sve to potvrđuju i studije. Mada studije pokazuju i da je, u pogledu prinosa, najbolji malč polietilen (politen) - to, dugoročno, sigurno nije najbolje rješenje (nije održivo). Osim što će vas plastični pokrov koštati novca, nije dobar za okoliš, ne obogaćuje zemlju a više ju iscrpljuje. Još jedna razlika između organskog malča i plastičnog je u regulaciji. Plastični malč će podići temperaturu u svakom slučaju (nema regulacije), dok organski pokrov zapravo regulira temperaturu - pri visokim temperaturama zraka, on će smanjiti temperaturu tla i do nekoliko stupnjeva, što može puno značiti u toplijoj klimi. Dodano poglavlje Vitamin B12. Vitamin B12 Ja općenito dijelim ljude na polarizirane i neutralne. Razlika među njima nije samo mentalne prirode, nego i fizičke i fiziološke. Smatram tako i da neutralni (u koje i sebe ubrajam) evoluiraju prema vrsti biljojeda. Neki od nas možda već sada u organizmu imaju mehanizme koji mogu iskoristiti B12 kojeg mikrobi sintetiziraju u tijelu (inače se on ne može iskoristiti jer se proizvodi u debelom crijevu, nizvodno od tankog crijeva - gdje se u glavnini apsorbiraju nutrijenti). No, čak i da je zaista tako, za sada još uvijek dio B12 mora doći iz hrane pa ako se hranimo isključivo biljem, moramo taj vitamin nekako nadoknaditi jer ga u bilju nema. To nije tako teško, može se postići uzimanjem dodataka ishrani, ali i jednostavnije, npr. energetskim napicima. Danas jedan od najjeftinijih energetskih napitaka sadržava 2.0 μg vitamina B12 što zadovoljava prosječne dnevne potrebe čovjeka za tim vitaminom (dnevna preporučena vrijednost je pak 2.4 μg da se zadovolje i oni s natprosječnim potrebama). Dakle, ako pijete kavu na dnevnoj bazi, zamjenom kave ovakvim napitkom biste vrlo vjerojatno zadovoljili svoje dnevne potrebe za ovim vitaminom.
Vjerujem da su zahtjevi neutralnih ljudi redovito nešto manji od 2.0 μg, no eksperimentalne dokaze trenutno nemam. U svakom slučaju, nije dobro pretjerivati u ničemu pa ni u energetskim napicima, iako se B12, za razliku od ostalih vitamina, zapravo akumulira u tijelu (u jetri) u znatnim količinama i odatle koristi po potrebi. Tako, ako prestanete konzumirati B12, obično treba 3-5 godina da se potroši onaj akumuliran u jetri i primijete problemi.
Studije pokazuju da veganima manjka i taurina a koji je inače, u znatnim količinama, također prisutan u energetskim napicima. Ipak, najbolje je da sami spravljate svoje energetske napitke, po svojim potrebama. Važnost samoniklog bilja Za sada je još moguće kod kuće imati održivi vrt, no nema bolje hrane od samoodrživog (samoniklog) bilja. Takvo bilje je danas neopravdano podcijenjeno, u stvarnosti, ne samo da postoje samonikle vrste koje mogu zamijeniti voće i povrće koje kupujemo ili iznova sadimo - takvo bilje je otpornije ali i bogatije bioaktivnim sastojcima. Samoniklo bilje redovito ima više vitamina, enzima i drugih važnih sastojaka od uzgojenog bilja a bogato je i sastojcima koji neutraliziraju otrove koje svakodnevno unosimo u organizam zrakom, vodom i hranom (u sve većim količinama).
Posebno se to odnosi na meso i ribu. Npr. ribe u svom tkivu sadržavaju sve više žive, a glavni uzrok tome su sagorijevanje fosilnih goriva (koje je još uvijek u porastu bez obzira na povećanje obnovljivih izvora energije) te živom bogate otpadne vode industrije. Na količinu žive u ribama utječe i temperatura vode pa čak i da se smanje emisije a temperatura nastavi povećavati količina žive se ne bi smanjila - npr. za porast temperature od 1° C (relativno na godinu 2000) i uz smanjenje emisija od 20%, količina žive u ribama poput tune i bakalara bi se zapravo povećala 10-20% ovisno o vrsti, a bez smanjenja emisija i do 70%.
Ratovi, fragmentirana ratovanja za resurse, pandemije - sve će to obilježiti nadolazeću budućnost polariziranog čovjeka ali i povećati važnost samoniklog bilja jer će industrijsko imati sve manju nutritivnu vrijednost a biti sve skuplje dok će uzgoj čak i starih domaćih sorti postajati sve teži - ako i ne zbog klime, onda zbog politike. No jasno je i da je divljine a time i samoniklog bilja sve manje pa bi bilo dobro proširivati ga tamo gjde živimo.
Tko zna što će sve pasti na pamet izumirućem polariziranom čovjeku koji postaje sve luđi - ne bi me iznenadilo da krene cijepiti divlje životinje, zaprašivati šume pesticidima i sl.
Zato preporučam konzultiranje literature o samoniklom bilju, poput Enciklopedije samoniklog jestivog bilja, Lj. Grlića. Neke poznatije vrste Kopriva Ima mnogobrojna ljekovita svojstva, visok udio željeza, kalija, mangana, kalcija i vitamina A, C, D i K. Dobra je za juhe i čaj (1 žlica izmrvljenog lista se prelije šalicom kipuće vode, ostavi 10 min. i procijedi). Mladi listovi se beru u rano proljeće, a mogu se koristiti i poput špinata. Košnjom cijele biljke, sušenjem i mljevenjem dobiva se brašno koje je bogato proteinom, kalcijem, fosforom. Iz stabljike mogu se koristiti vlakna za izradu užadi, mreža i grubih tkanina.
Kopriva kao špinat

Listove oprati i blanširati (kratko prokuhati) u posoljenoj vodi. Na malo ulja popržiti brašno (2-3 žlice) i sitno nasjeckani češnjak (pola glavice). Kad zgusne, dodati mlijeko (oko 200 ml), kad prokuha, dodati isjeckanu koprivu (oko 450 g) i kuhati oko 10 min. Dodati vrhnje (2-3 žlice) i 1 čajnu žlicu soli. Za veću gustoću, možemo smutiti 1-2 jaja u šalici i dodati, kuhati uz miješanje, dodati još soli po potrebi. Uz koprivu, na ovaj način, može se koristiti i drugo samoniklo bilje.
Trputac Ima ljekovita svojstva. Mladi listovi se mogu jesti sirovi i kuhani. Kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje. Tratinčica Listovi se mogu koristiti za salatu (sirovi ili kuhani). Čičak Koriste se mladi listovi. Maslačak Listovi se koriste za salatu. Najbolji su mlađi, prije cvatnje (od ožujka do svibnja), i sa biljaka u hladu. Od starijih listova najbolje je upotrijebiti samo gornji dio (donji je gorak) i skuhati (2 puta, prvu vodu baciti). Od cvjetnih glavica, uz dodatak vode, šećera i limuna, pravi se maslačkov med koji u mnogome nalikuje pravom medu.
Maslačkov med
500 cvjetova maslačka oprati u vodi. 3 limuna narezati na kriške (po želji dodati i 2-3 naranče ili pola mahune vanilije) i sve zajedno kuhati oko 2 sata u 2 litre vode. Procijediti kroz gazu i ocijeđeno kuhati još oko 30 minuta uz dodatak 2 kg šećera (može i nešto manje šećera ako od cvjetova koristimo samo latice). Miješati dok se malo ne zgusne (hlađenjem će se još dodatno zgusnuti).
Kamilica Koristi se cvijet bez peteljke, suh ili osušen (ne preko 45° C), za čaj. Čaj se ne kuha. Alat Za održivi uzgoj ne treba puno alata no nije nužno ni vraćati se u kameno doba. Ono što će najviše pomoći su vile (za skupljanje i prostiranje malča) i motika.
Motika se može iskoristiti i za košenje trave (ako nemate kosu) te krčenje grmlja (ako nemate kosir), pri čemu je poželjno da je dobro naoštrena. Najlakše ju je naoštriti brusilicom uz korištenje brusne ploče (brus-šajbe) za metal - prije čega motiku svakako fiksirati (da bude nepomična prilikom oštrenja).
Brusna ploča za metal
Fig. \fig8: Brusna ploča za metal
Od ostalog alata, dobro će poslužiti električna motorna pila manje snage - iako ne toliko za uzgoj hrane, već za druge radove, poput skupljanja drva za ogrjev.
Kod ovih pila, čest problem može biti lanac - ako je previše zategnut pila neće upaliti.
Električna motorna pila
Fig. \fig9: Električna motorna pila Na slici \fig9 je prikazan popularan model (crvene strelice pokazuju dijelove koji se koriste za uštimavanje lanca).
Teškoj mehanizaciji nema mjesta u bioraznolikom okruženju kojem ne želimo narušavati ravnotežu, eventualno nekakvi nenametljivi dronovi u budućnosti. Motori s unutrašnjim izgaranjem (općenito, glasni strojevi) nisu u skladu s ovom filozofijom, prije svega jer zagađuju okoliš prevelikom bukom. Studije pokazuju da frekventna buka ima dugotrajan učinak, ne samo na životinje, nego i na biljke - i to na način da smanjuje diverzitet, koji se u slučaju težeg zagađenja ne vraća lako ni s uklanjanjem buke. Dodano poglavlje Plan sadnje. Plan sadnje Budući da kulture imaju dobre i loše susjede te različite zahtjeve za prostorom, dobro je napraviti plan sadnje, odnosno optimalan raspored. Možete to napraviti ručno a možete koristiti aplikacije. Ja sam za svoje potrebe izradio web aplikaciju koja izbacuje optimalan plan u html i PDF formatu a može se pronaći ovdje:

https://amenoum.org/crc/uzgoj_hrane_dodatak.html Zaključak: Pogled na budućnost Pošto se klima ubrzano mijenja, uzgoj bilja će se općenito zakomplicirati ako se biljke ubrzano s klimom ne prilagode. U Hrvatskoj se, pak, u kontekstu klime, po općeprihvaćenim teorijama i modelima, ne očekuju ekstremne promjene. No sušna razdoblja će se i dalje povećavati a, iako se očekuje sve manje kiše i snijega, takve vremenske prilike će biti ekstremnije pa bi nepogode poput poplave, mraza, tuče i jakog vjetra mogle postati problem tamo gdje prije takvih problema nije bilo. Uz to, s povećanjem energije u atmosferi, vrijeme postaje nepredvidljivije. Tako će se stvoriti još veći jaz između nepolariziranih uzgajivača (koji idu u smjeru neovisnosti i samo-održivosti) i polariziranih proizvođača (koji idu za većim prinosima i sve većoj ovisnosti o industriji). Za ove druge će proizvodnja hrane postajati sve skuplja jer će skuplje postajati osiguranje - oni će biljke morati uzgajati u zatvorenim kupolama u strogo kontroliranoj atmosferi. A kad se uzme u obzir sve veća opasnost i bojazan od bolesti kod polariziranih, te kupole neće samo natkrivati bilje već i ljudske nastambe (što će vjerojatno biti i nužno zbog veće energetske efikasnosti). Za one koji ne žele odustati od divljine, preporučio bih odustajanje od hibrida i povratak uzgoju divljih vrsta koje su u pravilu puno otpornije i prilagodljivije (vjerojatno zato jer čine dio Zemljinog samo-regulirajućeg sistema). Takvi će svoj vrt polako pretvarati u samo-održivu šumu - smjer koji se sugerira i ovim štivom. Moguće je pak da fragmentacija atmosfere neće stati na polariziranima pa će i oaze divljine imati svaka svoju klimu a onda se možda i Solanum pimpinellifolium pojavi nešto više od ekvatora, u našim krajevima. Po mojim teorijama, ta budućnost ne bi trebala biti tako daleka.