Povrće
Prilagodba tla
U slučaju nepovoljnije klime i tla, oblik terena i sastav tla morat će se prilagoditi biljkama.
Na primjer, sadnja na brdu omogućuje dobru drenažu i protok zraka, no povrće nema duboko korijenje pa generalno ne podnosi dobro sušu koja ovdje može biti veći problem. Uz to, ako težimo
samoodrživosti vrta, želimo naše uplitanje, pa tako i zalijevanje, dugoročno svesti na minimum a ako je moguće i posve ga izbjeći.
Tu dosta pomaže malč (pokrov od organskog materijala), no da bi maksimalno iskoristili potencijal hvatanja oborinskih voda možemo formirati gredice (redove za sađenje) u valovitom obliku tako da
prate izohipse. S donje strane gredica na brdu možemo iskopati kanale koji će zadržavati vodu, no bolje rješenje, naročito kod lošeg tla, je izdizanje
gredica, npr. Hügelkultur metodom.
Fig. \fig1: Valovite izdignute gredice
Na mjestu gredica se iskopaju kanali dubine oko 30 cm (širine i dužine po želji i mogućnostima). U kanal se ubacuju drveni materijali poput krupnog granja, komada drveta i manjih trupaca. Na to se
dodaju organski materijali poput sijena, lišća, slame, kartona i sl. koji će tvoriti sloj od 4-6 cm iznad granja. Na kraju se dodaje kompost ili kvalitetnija zemlja. Na kraju će gredice biti
uzdignute iznad tla i tvoriti brdašca, kao na slici \fig2.
Fig. \fig2: Hügelkultur gredica (crtež: D. V. Tassell)
Kvalitetno tlo se generalno može naći u šumama a ova metoda donekle emulira formiranje tla u šumi pa bi, radi što veće održivosti bilo dobro posaditi i koje drvo (pogotovo ako uzimamo
drveće, tlo, lišće i sl. iz šume - treba vratiti Zemlji jednako ako mislimo uistinu biti održivi).
Metoda Hügelkultur poboljšava uzgojni medij, povećava površinu za bilje girifikacijom tla (što koristi i sama priroda - npr. u kori mozga, ali i u šumama) a često i eliminira
potrebu za zalijevanjem te povećava prinos sa svakom godinom.
Tokom sadnje
Iako se ovdje često navodi dubina sadnje za kulture, podatak treba shvatiti uvjetno.
Krumpir se npr. uopće ne mora ukapati, može se jednostavno staviti na golo tlo pa prekriti malčom i eventualno slojem zemlje i gnojiva, a slično vrijedi i za ostale kulture.
Za sitno sjeme, uobičajeno je iskopati redove pa sjeme posijati cijelom dužinom a onda kasnije prorjeđivati kulturu kako bi preostale biljke ojačale, no bolje je i za takvo sjeme koristiti
rupe (pliće sa nešto više sjemenki).
Jesen
U jesen treba zemlju pokriti slojem malča. Možete to napraviti i zimi, pogotovo ako pokrivate već odstajalim materijalom, ali bolje je prije.
Prvo stavljanje malča će prvenstveno služiti za čuvanje vlage, regulaciju temperature te smanjenje rasta korova.
U standardnim kontinentalnim uvjetima malču će trebati oko godinu dana da se počne raspadati dok će se potpuno raspasti u roku 3 godine. Uz dosta vlage i dobrog provjetravanja bit će to puno
prije, no nije realno očekivati veće poboljšanje tla (obogaćivanje nutrijentima) kod prve sadnje. Stoga, ako je tlo lošije, prilikom prve sadnje ne bi bilo loše popraviti tlo (npr. miješanjem sa
kvalitetnijom zemljom ili kompostom).
No to nije nužno kada se malč postavlja dosta prije sadnje - tlo će se nakon stavljanja malča vrlo brzo mijenjati, zbog znatno više vlage u tlu bit će i znatno više kišnih glista u njemu pa tlo
vrlo brzo postaje rahlije i bogatije.
Proljeće
Odgrnuti malč samo toliko da napravimo uske redove u koje će se sijati ili saditi.
Bitno je da iznad posijanog sjemena nema većeg grumena zemlje koji bi sprečavao izlazak biljke.
Malč je poželjno sačuvati na zemlji koliko god je moguće.
Biljke možemo sijati na otvorenom ili u zatvorenom prostoru pa eventualno presađivati sadnice na otvoreno.
Razlog inicijalne sadnje u zatvorenom su kontrolirani uvjeti, prvenstveno osiguranje od niskih temperatura (mraza)
jer se često radi o biljkama koje nisu autohtone na ovom području i nisu prilagođene nižim temperaturama (na koje su
najosjetljivije sjemenke u fazi klijanja, tj. najmlađe biljke).
No, domestikacija biljaka i pretjerana briga oko njih dugoročno čini te biljke slabijim i manje otpornim na stres
i bolesti. Tako bi, u smislu samoodrživosti, bilo bolje što manje brige - odnosno ići u smjeru prilagođavanja
biljke i sijati ih na otvorenom.
A da bi se izbjegla i ručna sadnja mogla bi pomoći sintetička biologija, no bez transformacije svijesti globalne
populacije i uz silu patenata teško da se tu nešto dobro može očekivati za one koji žele sami uzgajati za sebe.
Rješavanje korova
Ne vadite korov tako da ga čupate, kopate ili okrećete zemlju (osim što remetite homeostazu tla, time skrivene sjemenke korova približavate površini i potičete njegov rast) - samo podsjecite
biljke i ostavite ih na mjestu kao malč.
Dvogodišnje biljke
Dvogodišnje biljke je potrebno ostaviti da prazime u vrtu ili skladištiti gomolje, zadebljalo korijenje, lukovice i
saditi drugo proljeće kako bi procvalo i dalo sjeme.
Dvogodišnje biljke: mrkva, peršin, pastrnjak, komorač, kupusnjače (kupus, kelj, korabica, brokula, cvjetača,
raštika), repa, koraba, cikla, blitva, poriluk.
Luk
Ciklus uzgoja traje tri godine. Prve godine iz sjemena dobijemo lučicu, druge od lučice veliku lukovicu a tek treće ponovno dolazimo
do sjemena.
Manje lučice luka su najbolji sjemenski materijal i iz njih će narasti veće glavice luka.
Sadi se u proljeće (od ožujka do svibnja) ili u jesen - ovisno o klimi i tlu. Luk ne voli zadržavanje vode (može doći
do truljenja). Voli puno hranjiva pa je dobro pognojiti.
U pripremljenu gredicu dovoljno je samo lagano utisnuti lučice luka. Bitno je dobro okrenuti lučicu luka - dio koji
će potjerati korijenje prema dolje, vrh gdje će potjerati list prema gore. Razmak između lučica 10 - 20 cm.
Gredice s lukom dobro je prekriti mješavinom drvnog pepela i polurazgrađenog komposta, pa onda još slojem sijena.
Luk i češnjak vole pepeo radi kalija i jer pepeo blago alkalizira tlo. Luk bez problema niče kroz taj sloj malča, a
tako pokriveno tlo ostaje ispod rahlo i raste jako malo korova.
Na rubove gredice može ići salata.
Mrkva je odličan susjed luku - mirisom tjera lukovu muhu, luk tjera mrkvinu muhu.
Tijekom srpnja počinje berba luka posađenog na jesen ili na proljeće. Luk posađen na jesen u kontinentalnom
dijelu dozrijet će malo prije (početkom srpnja) a onaj proljetni malo kasnije (polovicom srpnja).
Da bi znali kad je luk dovršio s vegetacijom i kad je spreman za berbu, treba pratiti promjene na nadzemnom dijelu -
tzv. cimi luka. Tijekom rasta ona je uspravna, a kada luk prestane rasti i počinje dozrijevati - ona se počne
polijegati (kod nekih sorti polijeganje izostaje - zreo je kad vrh cime počne žutiti i sušiti se).
Ponekad dio luka procvate i ode u sjeme, pa tada dio luka ima karakteristične visoke stabljike s cvjetovima koje se
ne poliježu. Razlog cvatnje je najčešće nepovoljan trenutak sadnje ili predebele lučice (sadni materijal).
Luk prije spremanja osušiti na suhom prozračnom mjestu gdje ne dopiru direktne zrake sunca. Ne čuvati u prostorima
gdje preko zime dolazi do smrzavanja.
Crveni luk
Glavninu crvenog luka sadimo u rano proljeće, ali dio možemo posaditi u jesen (s bijelim lukom) koji će doći
ranije i kojeg ćemo kasnije potrošiti kao mladi luk.
Najbolji je kozjak (nema brige sa lučicama). Svaku lučicu koju odvojimo od busena možemo posaditi za novi luk iz
kojeg se ponovno formira busen.
Lučice se sade utisnute u zemlju, na razmak 10-20 cm. Da se izbjegne napad lukove muhe može se posaditi kasnije (u svibnju).
Kada biljka naraste na oko 10 cm može se potkratiti za 3-4 cm kako bi se ojačao razvoj korijena.
Bere se tokom srpnja.
Bijeli luk = češnjak
Vrijeme sadnje: | jesen (od sredine rujna do sredine listopada u kontinentalnim područjima) ili rano proljeće |
Dubina sadnje: | češnjevi: 3-4 cm (jesen), 1-2 cm (proljeće) |
Način sadnje: | razmak ≈10 cm između češnjeva |
Vrijeme berbe: | ≈kraj lipnja (za jesensku sadnju), ≈kraj kolovoza (za proljetnu sadnju) |
Table \tbl4: Bijeli luk - podaci
Sadi se u jesen (ozimi luk), nakon što je vrt pokriven sijenom, ili u rano proljeće.
Proljetni ima manju glavicu i više sitnijih češnjeva, jesenski ima veću glavicu i manji broj krupnijih češnjeva.
Za sadnju se koriste neoštećeni krupniji češnjevi, odvojeni od glavice. Češanj se okrene petom (korijenom) nadolje, utisne malo u zemlju i nagrne zemljom.
Fig. \fig5: Sadnja češnjaka
Ne podnosi monokulturu pa je preporučjivo izbjegavati sadnju tamo gdje su prethodno sađene biljke iz iste obitelji, barem nekoliko godina.
Zbog karakterističnog mirisa mnoge štetočine ga izbjegavaju pa će poslužiti i kao zaštita bilja u blizini.
Dodano poglavlje Vlasac.
Vlasac = Allium schoenoprasum
Ako želite divlji luk koji će se sam brinuti o sebi te izbjeći sadnju svake godine onda je najbolje posaditi vlasac.
Isto vrijedi i za medvjeđi luk, no on nema klasičan izgled luka i može se zamijeniti s otrovnim biljkama.
A možda ga nećete morati niti zasaditi, to je samonikla biljka i u našim krajevima - ja sam npr. vlasac našao u svojoj šumi bagrema i samo ga berem po potrebi.
Prve godine rasta, kao i kod ostalih lukova, izraste lučica i dugi plavkastozeleni šiljasti listovi a druge godine se stvara šuplja stabljika na vrhu koje se pojavljuje tučak sa cvjetovima.
Cvjetovi su kod vlasca lila ili blago ljubičaste boje, a cvatnja se odvija tokom svibnja i lipnja.
Početak cvatnje ovisi o klimi. Primjećujem u zadnje vrijeme da biljke generalno počinju cvasti ranije nego što se to navodi u literaturi. Mnoge cvatu već u travnju iako se navodi svibanj kao
prvi mjesec cvatnje.
Fig. \fig11: Vlasac u cvatnji
Lukovica je mala (oko 10 mm) pa je najbolje istu ostaviti u zemlji (u svakom slučaju, poneku treba ostaviti da se razmnožava) a koristiti samo listove.
Listove možemo brati tokom cijelog trajanja vegetacije, a učestalom berbom se potiče novo stvaranje listova i odgađa cvjetanje biljke pa možemo imati kontinuiranu i dugu berbu.
Miriše na češnjak a okus bi trebao biti blag (sličan mladom luku), no može se naići i na primjerke s vrlo jakim okusom češnjaka.
Može se jesti i kad procvjeta (uključujući pupoljke i cvjetove) no stabljike su tada čvrste i tvrde te gube aromu a okus postaje gorak.
Dodaci u poglavlju Kupusnjače. Revizija podataka o dubini sadnje, te manje izmjene drugdje.
Kupusnjače
Kupusnjače su dvogodišnje biljke pa ih preko zime ostavljamo u zemlji pokrivenoj malčom, no u slučaju ranih sorti koje nisu
tako otporne na hladnoću, ili u slučaju planinskih krajeva sa hladnim i dugotrajnim
zimama, prezimljuju u zatvorenom, korijena utrapljenog u pijesak.
Na proljeće, čim vremenske prilike dopuste, izdvajaju se najbolje i sade natrag u vrt.
Druge godine razvija se visoka razgranata stabljika sa žutim cvjetovima. Cvatnja traje i do 2 mjeseca.
Komuške (plod sa sjemenkama) ostaviti da dozriju na biljci. Ako ih poberemo ranije neće dozoriti i sjeme će biti slabe kvalitete.
Kupus
Dvogodišnja biljka. Sije se na dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke), razmak 50-60 cm, u gušćem sklopu razvijaju se manje biljke ili manje glavice.
Kelj Sibirski
Dvogodišnja biljka. Može preživjeti i najžešće zime. Prvi mraz poboljšava okus i može se brati cijele zime.
Sadi se na dubinu do 2 cm, na istu površinu nakon 3-4 godine.
Mahunarke
Mahunarke ne vole velike vrućine. Ono što ih razlikuje od ostalog povrća je mogućnost fiksacije dušika (prevođenja plinovitog dušika
iz zraka u oblik koristan biljkama) preko kvržičnih bakterija na korijenu. U takve biljke spadaju: grašak, grah, lucerna, soja, djetelina, grahorica.
Grašak
Vrijeme sadnje: | kad temperatura tla dosegne 10° C (početak travnja ako uvjeti dozvoljavaju, ili kraj kolovoza) |
Dubina sadnje: | do 3 cm |
Način sadnje: | razmak 2-3 cm između zrna ili u skupine od 4-5 zrna u rupi, razmaknute 20-30 cm |
Vrijeme od sjetve do berbe: | ≈60 dana |
Table \tbl5: Grašak - podaci
Botanički, grašak spada u voće, ali ga se u kulinarstvu tretira kao povrće. Treba sunčano mjesto i ne uspijeva u hladu.
Klija 8-10 dana (ako su povoljni vremenski uvjeti) i brzo raste.
Ne može samostalno održavati svoju stabljiku uspravno pa ga moramo nekako poduprijeti (osim ako se radi o niskoj sorti). Možemo koristiti
štapove, granje, mreže ili staviti špagu između dva štapa iznad reda pa kako grašak raste tako dodavati nove špage na većoj visini.
Sije se vrlo rano i ima kratko vrijeme vegetacije (može se saditi i više puta u godini) pa mu korov može nanijeti vrlo malo štete, zato ne
treba pretjerivati u čišćenju (stabljika graška je jako osjetljiva, najviše na mjestu gdje izlazi iz zemlje).
U principu, treba računati da se pobere u jednoj berbi. Procijeniti kada je većina mahuna popunjena, a da nije došlo
do prevelikog dozrijevanja donjih mahuna (koje su se prve formirale).
Kad su mahune pune, sjajno zelene, tad su zrna mlada i sočna, mirisna kad se skuhaju. Ako već za par dana propustite
pobrati mahune graška, one već počinju biti svjetlije, hrapave, a plodovi više nisu onako slatki i duže se kuhaju.
Dio biljaka ostavimo da dođe do potpune zrelosti i poberemo za sjeme. Treba jedino paziti da ne dođemo prekasno u berbu
jer kada sazrije, grašak sam otvara mahune i odmah se sam posije.
Grašak okruglog, glatkog zrna (P.s. var. vulgare) najčešće je rani i niski. Optorniji je na hladnoću i dozrijeva malo
ujednačenije. Onaj naboranog zrna (P.s. var. medulare) treba malo više temperature na početku vegetacije ali berba
duže traje.
Kasni kultivari su uglavnom srednje visoki i visoki te se obično podupiru granjem kako bi se viticama hvatali za
grančice.
Za razliku od prva dva obična zelena graška, grašak šećerac ima tamnosmeđa kvrgava zrna i ne stvara tvrdi sloj
unutar mahune. Zbog toga se cijele mahune kuhaju ili jedu sirove.
Grah
Vrijeme sadnje: | kad prestane opasnost od mraza (od polovice travnja, uobičajeno svibanj), temp. niža od -1° C uništava biljku |
Dubina sadnje: | do 3 cm |
Način sadnje: | skupine do 1-2 sjemenke u rupi u razmacima od 30 cm (ili 40 cm, ako će se zagrtati kasnije) |
Dobri susjedi/međukultura: | kukuruz, krastavci, cikla, salate, kupus, korabica, rajčice i tikvice |
Loši susjedi/međukultura: | luk, češnjak, poriluk, komorač i grašak |
Table \tbl6: Grah - podaci
Grah je visokokalorična namirnica, sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline pa je i dobra zamjena za meso.
Razlikujemo niski i visoki grah, visoki može narasti i preko 2 m pa je dobro napraviti konstrukciju za
penjanje (to može biti kukuruz, posađen prije na istu gredicu).
Grah se, kao i grašak, ostavi da se potpuno osuši na biljci i tek tada kupi za sjeme.
Ako imamo velike količine, možemo ga čistiti tako da ga stavimo u velike plahte, izgazimo da se odvoji ljuska i
protresamo na blagom vjetru.
Prema narodnoj predaji, odnosno stoljetnom promatranju vremenskih prilika, zadnji rok kada se može pojaviti mraz su
tzv. smrznuti (ledeni) sveci, 12.,13. i 14 svibnja, ali mogućnost mraza postoji čak i do 19.svibnja. Zato se grah
sije tako kasno, da bi u to vrijeme tek možda počeo nicati i tako ne bi propao od hladnoće. Naravno, to ne znači da
će uvijek u to doba jako zahladiti i da ne možete ranije posijati nešto i tako imati raniji urod, ali i s ranijom
sjetvom riskirate da biljke propadnu uslijed mraza ili hladnih vjetrova. Osim navedenog, grah se ne preporučuje sijati
prije jer ako je zemlja prehladna i prevlažna, sjeme može u takvim uvjetima istrunuti. U toploj zemlji grah će prije
niknuti i biti otporniji na kasnije eventualne pojave bolesti.
Da bi mahunarke prije niknule, mogu se namočiti u vodi noć prije. Grah ne morate namakati ukoliko je zemlja dovoljno
vlažna. Ako je sušno proljeće i ako ne namočite grah noć prije, nicanje se može odužiti. Namočeni grah preko noći
nabubri i prije klije od suhog, a ponekad se desi da već drugi dan tako namočeno zrnje počne klijati. Nakon sjetve
gredice graha ne treba zalijevati.
Nametnik na kojeg je dobro obratiti pozornost je grahov žižak. Više napada niski grah, a odlaže jajašca u poluzrele
mahune već u vrtu, pa da vas ne bi iznenadili žišci u grahu nekoliko mjeseci nakon berbe, najbolje je suhi grah staviti
na par dana u zamrzivač (pri temperaturi od -18° C ugibaju sve ličinke žiška), zatim posušiti na suncu i spremiti na
suho mjesto. Tako tretirani grah zadržava klijavost i može se saditi bez problema.
Tri sestre
Tradicionalna kombinacija tri sestre - kukuruza, graha i tikvi, dovela je do nastanka niza sorti posebno dobro
prilagođenih penjanju po stabljikama kukuruza i zovemo ih kuruzari.
U sredinu posijati kukuruz, oko njega grah i oko svega tikve (mogu biti i redovi - jedan pored drugog). Kukuruz je
potporanj visokom grahu, grah gnoji tlo dušikom, a tikve zasjenjuju tlo velikim lišćem, štite ga od isušivanja i ne
dozvoljavaju rast korovu. Ako i nemamo prostor za tikve, može se posijati kombinacija visokog graha i kukuruza, gdje
je kukuruz odličan za potpornje visokom grahu za penjanje. Jedino imati na umu da je kukuruz potrebno posijati nekih
2 tjedna do mjesec dana prije, kako bi bio dobar potporanj visokom grahu.
Štitarke
Mrkva
Sije se na dubinu 0.5 - 1 cm.
Prije sjetve sjeme je dobro namočiti u vodu preko noći i mokro pomiješati s vlažnim pijeskom. Time se znatno ubrza
klijanje na koje inače treba čekati i do 3 tjedna.
U prvoj godini razvije se slatko zadebljalo korijenje koje se čuva u zemlji do kasne jeseni. Nakon što prezimi
utrapljena u pijesak, mrkvu za sjeme sadimo rano u proljeće kako bi formirala štitaste cvjetove. Cvatnja traje oko
mjesec dana.
Peršin
Sadi se na dubinu 0.5 cm (2-5 sjemenki), razmak 5-6 cm. U dobrim uvjetima raste oko 40 cm u visinu.
Kao i mrkva, vrlo teško klije i od sjetve do nicanja jako je važno održati vlažnost površinskog sloja tla. Zato se
ponekad uzgaja iz presadnica. Za sjeme se uzgaja slično kao i mrkva. Otporan je na hladnoću pa može prezimiti i u
vrtu iako ga je dobro pokriti slojem slame, a može se i trapiti kao i ostalo korjenasto povrće.
Ako se sjeme ne pokupi na vrijeme može prezimiti u vrtu i zasijati se.
Razlikujemo peršin listaš i peršin korijenaš. List i jednog i drugog se koristi jednako, no korijenaš ima veći korijen.
Celer listaš
Sije se plitko u zemlju (najdublje do 0.5 cm). Vrijeme sijanja je od početka ožujka do početka svibnja. U rupu je dovoljno staviti jednu do tri sjemenke, ali kako je sjeme
vrlo sitno, odvajanje 2-3 sjemenke može biti izazov. Na otvorenom, tj. u vrtnu gredicu, sjeme se može sijati u gnijezda udaljena 30-40 cm, u povoljnim uvjetima naraste do 80 cm visine.
Podnosi nešto gušći sklop, ali ako je pregusto sijana, stabljike će se slabije razvijati. Nije preporučljivo sijati u plitke rovove, ali ako to radite razmak između sjemenki može biti
od 30-40 cm. Može se sijati i gušće, ali će biljke davati manje tanjih stabljika. Klijavost sjemena je 95% – 100%.
Tikvenjače
Najbolje vrijeme za sjetvu mahunarki i tikvenjača u kontinentalnom dijelu Hrvatske je svibanj. Kod mahunarki, to se odnosi na
sve vrste visokog i niskog graha, osim boba i graška koji se mogu i prije saditi jer nisu osjetljivi na hladnoću.
Jako dobra međukultura tikvama su grah, dragoljub, cikla, luk.
Tikve i tikvice sade se po 3-4 zrna u jamicu.
U vrijeme berbe (ljeto), za što više plodova krastavaca i tikvica, treba ih stalno brati.
Krastavac
Sadi se kad prođe opasnost od mraza, poželjno na lokaciju koja nije vjetrovita, na 20-30 cm razmaka, u dubinu do 0.5 cm (2-3 sjemenke).
Prijedlog sjetve: sjemenka pored sjemenke uzduž sredine gredice, na rubove gredice zasijati salatu.
Odličan susjed krastavcima je kopar.
Voli dosta topline, vlage i bogato pognojeno tlo. Ima vrlo osjetljivo površinsko korijenje i presađuje se samo s grudom tla, a najčešće se sije direktno na gredice. Prostor između biljaka dobro
je malčirati nekim tvrđim slojem kako bi što manje trebalo plijeviti i dirati površinsko korijenje, a i kako bi se površinski sloj tla očuvao vlažnim.
Razlikujemo dva tipa kultivara - salatne krastavce i sitne, namijenjene kiseljenju koji se još zovu kornišoni.
Krastavci se za jelo beru kada nisu potpuno zreli i zato ne možemo uzimati sjeme iz ploda koji planiramo jesti. Zreli krastavac požuti i smežura se, središte omekša i postane sluzavo, a sjemenke
očvrsnu. Najbolje ih je ostavljati da dozore na biljci, ali ako se i uberu prerano mogu se ostaviti nekoliko dana na suncu prije nego ih očistimo. Sjeme vadimo zajedno sa sluzi i pustimo da
profermentira.
Mokro čišćenje
Sočni dio ploda sa sjemenom se izvadi, stavi u posudu i ostavi tjedan dana da fermentira. Može se pokriti tanjurićem ali ne čvrstim poklopcem, da ostane dovoljno zraka.
Nakon toga se sjeme prebaci na cjediljku i ispire pod mlazom vode, te potom osuši.
Kada na vriježi ostavimo jedan ili više plodova da dozriju do kraja, ta vriježa više ne rodi pa obično beremo krastavce sve do kraja sezone i onda s najbujnijih i najrodnijih biljaka ostavljamo
dio plodova da dozori.
Dinja i lubenica
Dinje i lubenice beremo za jelo potpuno zrele, pa možemo ostaviti sjeme neke koja nam je posebno prijala.
Pomoćnice
Mnoge biljke iz ove obitelji (poput rajčice, paprike, patlidžana, peruanske jagode) su trajnice, no uzgajaju se kao jednogodišnje
biljke zbog klimatskih uvjeta.
Tako ih svake godine u rano proljeće uzgajamo iznova iz sjemenki a u kasnu jesen unište ih prvi mrazovi.
Da ne bi sadili iz sjemena svake godine, biljke možemo spremiti na zimovanje.
Prije nego ih jači mrazevi unište (otprilike krajem listopada, pratiti prognozu), biljke se izvade iz zemlje.
Sa korijenja se makne većina zemlje i svo korijenje malo prikrati - na taj način biljkama usporavamo rast i biljka uzima
manje hranjiva iz tla. Time potičemo i stvaranje novih korijenovih izboja dok biljka počne dalje rasti na proljeće. Nakon toga
potrebno je prikratiti i stabljiku. Svo lišće, cvjetove i pupoljke treba ukloniti. Pravilo je da se ostavi toliko dugi nadzemni
dio – stabljika koliko je dugačak i korijen. No ako se stabiljka ostavi i malo duža nije velika greška.
Nakon toga se biljke posade u tegle. Pri tome je bitno da zemlja ima što manje hranjivih tvari, da se biljka ne potiče na rast nego
na zimski san.
Tegle s biljkama se spremaju u slabo grijanu prostoriju preko zime. Ne treba biti puno svjetla a zalijeva se u malim
količinama, maksimalno 1-2 puta mjesečno.
Rajčica
Sadi se na dubinu 0.5 - 1 cm u razmacima od 80 - 100 cm.
Sjeme se vadi iz potpuno zrelih i zdravih plodova zajedno sa sluzavim sokom i ostavi nekoliko dana da fermentira (mokro čišćenje).
Najčešća bolest rajčice je plamenjača i ona se prenosi sjemenom kao i neke druge poput koncentrične pjegavosti.
Gljivice mogu biti na površini ili unutar sjemenke. Namakanjem u vodu zagrijanu na 50 °C kroz 20 min. može se suzbiti
plamenjača sa sjemenki iako neće zaštititi mlade biljke od naknadne zaraze iz tla. Biljke možemo preventivno
tretirati čajem od preslice.
Vrlo otporne vrste, pa i na plamenjaču, koje se mogu brati sve do kasne jeseni (do prvog mraza): mali crveni jabučar, velika
crvena koktel rajčica, tamna koktel rajčica, sitna koktel rajčica, Litchi rajčica (Solanum sisymbriifolium).
U prirodi, rajčica je grmolika biljka, grane se šire vodoravno na sve strane te ukorjenjuju pri dodiru s tlom. Tako se može i uzgajati
u krajevima bez puno vlage koja pogoduje širenju gljivičnih bolesti, poput plamenjače.
U protivnom, treba osigurati potpornje (npr. drvene kolce) na koje ćemo vezati rajčicu tokom rasta.
Paprika
Paprike se mogu jesti i kad nisu potpuno zrele, pa ako želimo sjeme, trebamo znati točne karakteristike pojedine sorte, npr. kakve je
boje u punoj zrelosti. Najveći broj sorti prolazi kroz cijeli semafor od zelene preko žute do crvene, ali ima i žutih i žuto
narančastih. Sjeme jednostavno uzmemo iz zrelih plodova i ostavimo nekoliko dana da se prosuši.
Sorte paprike razmaknuti bar 30 m ako želimo sprječiti križanje.
Kultivare sitnih plodova zovemo feferoni.
Krumpir
Vrijeme sadnje: | kad temperatura tla dosegne 6-8° C (prva sadnja nakon mraza, u kontinentalnom području sredinom ožujka do travnja) |
Dubina sadnje: | do 10 cm |
Način sadnje: | ovisno o veličini gomolja, razmak od 30-50 cm u redu, između redova 40-50 cm |
Table \tbl7: Krumpir - podaci
Prvi sjemenski krumpir (gomolj iz kojeg je niknula klica) možemo kupiti u sjemenari. Dobro podnosi kiselije tlo.
Prilikom vađenja krumpira, kada otvorimo rovicu, vidimo da li se radi o biljci sa bogatim ili slabim urodom i
da li je možda neka bolest napala gomolj. Ako su gomolji zdravi i prinos dobar, iz te rovice odaberemo
krumpire čija je veličina primjerena za sadnju (sitniji, od veličine šljive do veličine jajeta) i stavimo u posebnu kantu. Tako skupljen
krumpir spremit ćemo za sadnju iduće sezone. Kako bi najduže trajao skladišten, važno je da se nadzemna
stabljika osuši i uvene te da plod stvori tvrđu koricu prije skladištenja.
Svaka se sorta vadi u različito vrijeme: rane se vade već krajem travnja, kasnije koncem ljeta dok se one
najkasnije mogu vaditi u rujnu ili listopadu.
Zlatice koje napadaju biljku dovoljno je kupiti 2-3 puta tjedno. No ako one i do kraja pojedu nadzemni dio tokom sezone, ne
znači da nema gomolja, samo neće biti veliki.
No zlatice se mogu izbjeći ako se krumpir ne sadi u rupe nego se prilikom sadnje stavlja na golo tlo pa prekriva malčom (zlatice se inače skrivaju u zemlji).
Kod takve sadnje, najbolje je krumpir prekriti već odstajalim malčom (kojeg već imamo na tlu od jeseni) a kad stabljika izraste nekih 10-15 cm dodati još svježeg malča tako
da viri oko 3 cm stabljike. To se ponovi još par puta - svaki put kad stabljika izraste 10 - 15 cm. Tjedan dana nakon što procvate, mladi krumpiri se
mogu vaditi. Ne treba čupati cijelu biljku, samo razgrnuti malč i pokupiti gomolje. Manje možemo ostaviti i ponovno zagrnuti slamom da dalje rastu, a
tjedan dana nakon što se posuši cima, povade se i oni.
Poželjno je da se krumpir ne bere za vrijeme vrućina kada je tlo vruće jer mu se time znatno skraćuje trajnost.
Oštećene je nabolje potrošiti odmah jer brzo počnu propadati.
Zahtjevna je biljka ukoliko se prije nje sadi patlidžan, rajčica ili duhan te tada ne donosi obilan plod.
Najbolji predusjevi za krumpir su lucerna, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak i lupina, dok su žitarice nešto nepovoljniji predusjevi.
Dobar je predusjev za ostale usjeve jer korijenom i gomoljima dobro rahli tlo i ostavlja ga bez korova.
Preko zime se može ostaviti u vlažnom podrumu, trapljenje mu ne odgovara. Bitno je da nije izložen svjetlošću jer se u gomoljima počne razvijati
solanin, štetan po zdravlje.
Da bi sprječili prerano klijanje dobro ga je držati vani (u šupi, garaži, ... na vanjskoj temperaturi) do pojave prvih mrazova, prije nego se
skladišti u podrum (u jesen je u podrumu toplije nego vani). Ako počne klijati tokom zime, redovitom kontrolom možemo otkidati klice pa ga tako
koristiti sve do proljeća.
Plamenjača, najčešća bolest krumpira, prenosi se zaraženim gomoljima, pa ih je dobro što prije izdvojiti.
Mogu se prepoznati po tome što trunu i stravično smrde. Krumpiri na dobro (ali ne previše) pognojenim i malčiranim gredicama
bit će otporniji na plamenjaču.
Salata
Sijemo obično u hladnije doba godine - na proljeće samo ljetne vrste salata, a krajem ljeta zimske vrste.
Lisnate, poput Hrastovog lista, obično se siju 0.5 - 1 cm u dubinu, razmak oko 30 cm.
Može se sijati u vlastite gredice, no preporučljivo je sijati na rubove postojećih gredica mahunarki, kupusnjača, mrkve, luka i sl.
Ukoliko se na jesen sadi luk ili češnjak, idealna kombinacija je posaditi salatu na rubove tih gredica. Iduće godine se tako može dio salate i ostaviti da
ode u sjeme, a da ne smeta svojim većim rastom češnjaku na toj gredici.
Matovilac
Sije se na jesen, a na proljeće se pusti da procvate. Sjeme brzo ispada i rasijava se pa se bere dok nije potpuno zrelo, zamota u
plahtu ili vrećicu i ostavi na sjenovitom i prozračnom mjestu pod krovom da dozori do kraja i osuši se.
Sjeme
Odabiranje najboljeg
Oponašajući prirodnu selekciju, čuvamo sjeme s onih biljaka koje daju najbolje plodove, imaju najbujniji rast ili neke druge kvalitete.
Na primjer, čuvanjem sjemena biljaka koje prve dozrijevaju postići ćemo da ta sorta uvijek rodi ranije.
Povremenim uzgojem sorti iz drugog podneblja i dopuštanjem križanja s onim koje trajno uzgajamo možemo dobiti otpornije biljke i druge zanimljive rezultate.
Čuvanje sjemena
Zlatno pravilo je čuvati sjeme na što sušem i što hladnijem mjestu, a važno je i da bude u mraku. Sjeme je najbolje skladištiti u staklenkama.
Vrste čija klijavost traje 1-3 godine: mrkva, luk, grah, peršin, kukuruz.
Vrste čija klijavost traje do 5 godina: bosiljak, kupusnjače, celer, salata, paprika, rajčica, ...
Vrste koje zadržavaju klijavost više od 5 godina: endivija, blitva, cikla, cikorija, krastavac, tikva, lubenica, neven, ...
Naravno, sjeme može proklijati i nakon mnogo više godina, no vjerojatnost za to opada s godinama.
Sjeme se na duže vrijeme (10 godina i više) može čuvati zamrznuto no mora biti dobro osušeno prije zamrzavanja i preporučljivo ga je
zaštititi od vlage pohranom u hermetički zatvorene posude ili stavljanjem upijača (apsorbera) vlage na dno posude zamrzivača.
Sjeme je najbolje sušiti na zraku, ne preporučuje se sušiti sjeme u pećnicama jer može presušiti sjeme.
Suho sjeme puca i lako se lomi, ako se savija ili je meko, nije dovoljno suho.
Kao upijači vlage mogu poslužiti:
- vrećice silica gela,
- suha riža,
- mlijeko u prahu.
Između sjemena i upijača vlage staviti papirnati ručnik. Kod vađenja za sadnju, ostaviti sjeme 24 sata na sobnoj temperaturi da se odmrzne.
Čuvanje dvogodišnjih biljaka
Optimalne uvjete za čuvanje većine vrsta imaju hladni vlažni podrumi. Krumpir se tako može čuvati bez dodatne
zaštite, a mrkvu, ciklu, peršin, celer, pastrnjak, repu možemo staviti u vlažni pijesak.
Krajem listopada ili početkom studenog, povrće se očisti od blata, odrežu se listovi oko 1 - 2 cm iznad
korijenovog vrata, i slaže između slojeva pijeska tako da se međusobno ne dodiruje.
Ne mora se sve trapiti, a ako želite sačuvati i nadzemni dio biljke (npr. peršinov list), možete presaditi biljku u posudu koju, u slučaju
peršina, možete ostaviti i vani.
Pijesak ne smije biti potpuno suh ali ni previše mokar kako povrće ne bi trunulo (možemo malo zaliti ako je korijenje
malo omekšalo i smežuralo se). Tako može stajati oko 6 mjeseci. Na proljeće, čim vremenski uvjeti dopuste, vadi se iz
trapa i sadi u vrt.
Trap se može napraviti i na otvorenom, na malo povišenom dijelu zemlje.
Svo povrće koje spremamo u trap mora biti suho, neoštećeno i bez lišća.
Na tlo se položi suha slama u debljini oko 20 cm po površini ovisnoj o količini povrća koju ćemo trapiti.
Na slamu slažemo korijenasto povrće u oblik stošca. Pri tome je važno is sredine trapa [horizontalno] provesti cijev
za zrak (promjera 5-10 cm) ako se radi o većoj količini povrća. Kod velike hladnoće cijev treba zatvoriti slamom, a pri
temperaturi > 0° C možemo staviti samo mrežicu (za zaštitu od miševa).
Kada je povrće složeno, oko stošca treba ostati oko 20 cm zemlje prekrivene slamom. Tada se sve obloži dodatnom suhom
slamom u debljini 20-30 cm, a nakon toga zatrpa zemljom. Zemlju za to uzimamo kopanjem jarka nekih 20 cm od tla prekrivenog
slamom. Štihovi zemlje se slažu oko kupa od slame tako da se preklapaju, poput crijepa na krovu. Svaki red zemlje treba
nagaziti. Na vrh se doda još dosta zemlje kako bi se kiša lagano slijevala u jarak bez prokišnjavanja do povrća.
Trap otvaramo po potrebi kada je temp. > 0° C, najbolje prvo na južnoj strani (uzmemo povrća za 2-3 tjedna), a kasnije otvaramo
sa svih strana i svaki put vadimo manje povrća, odnosno, za kraće vrijeme.
Tijekom ožujka se trap do kraja raskopa i pokupe ostaci povrća jer, s dolaskom toplog vremena, povrće počinje trunuti.
Ako imamo veću količinu korjenastog povrća koje nije prikladno za trapljenje zbog oštećenja, treba ga odmah očistiti, oprati
i naribati na rezance, pa osušiti ili ukiseliti, a od mrkve, peršina, pastrnjaka i celera možemo napraviti domaću vegetu tako
da sitno samljevenom povrću dodamo 10% morske soli, dobro izmiješamo i napunimo staklenke.
Krumpir, ako nije u trapu, dobro je svaki tjedan promiješati, jer se na taj način usporava izbijanje klica.
Smrzavanje je najlošiji oblik čuvanja plodova, jer duže uskladištena u zamrzivaču, hrana gubi vitalnu energiju koja je potrebna
organizmu radi imuniteta.
Sušenje prije sadnje
Sjemenke generalno treba sušiti da bi se izbjegli problemi sa plijesni, truljenjem, štetnicima i bolestima.
Sjeme treba biti zrelo prije sušenja i sadnje (sjeme dobre kvalitete obično se dobiva tijekom berbe). Nezrelo sjeme
će imati nižu klijavost i neće moći apsorbirati vodu, a i osjetljivije je na štetnike i bolesti.
Većina sjemena bilo koje biljke cvjetnice obično nije zrela sve dok cvjetovi ne počnu umirati, a sjemenke se osuše.
Kada izgleda da se plod lako odvoji od biljke, sjemenke su zrele.
Sjeme treba sušiti na prozračnom mjestu i u vremenu kad je sunce blago.
Ako sjeme ne pohranjujete za drugu sezonu nego sadite odmah, sušenje kod nekih biljaka i nije potrebno (npr. paprike).
Sjeme nije preporučljivo dehidrirati na visokim temperaturama jer vjerojatno neće proklijati.
Općenito se suši sjeme cvijeća, povrća, grmlja i manjeg drveća. Sjeme drveća poput hrasta i kestena nije tolerantno
na sušenje i obično se sadi svježe.
Sitnije sjeme će se isušiti na 8 - 10% vlage preko noći, dok će za veće sjeme trebati nekoliko dana.
Sadnja sjemena
Dubina sjetve ovisi o veličini sjemena. U pravilu sjeme se sije 2-3 puta dublje od veličine sjemena, a bolje je posaditi
preplitko nego preduboko (neke sorte kupusa npr. trebaju svjetlo da bi proklijale pa ih ni ne treba zakapati).
Vrlo krupno i krupno sjeme (tikve, graha, graška, lubenice, krastavca, dinje, cikle, špinata, pastrnjaka) sije se na
dubinu 3-4 cm, srednje krupno (kupusnjača, paradajza, paprike, crnog luka) na dubinu 2 - 3 cm, a sitno i vrlo sitno
sjeme (mrkve, peršina, salate, celera) na dubinu 0.5-1 cm.
Osim veličine sjemena, dubina sjetve ovisi o teksturi i strukturi zemljišta, vlažnosti sjetvenog sloja i vremenskim
prilikama u vrijeme sjetve. Ako je zemljište teško, zbijeno i loše pripremljeno, onda se primjenjuje plića sjetva.
Dublja sjetva se izvodi ako je zemljište lako, rastresito i suho, ako je klima aridna ili ako se poslije sjetve
očekuju mrazevi koji mogu oštetiti mlade biljke.
Zaštita od bolesti
Neke bolesti koje se prenose sjemenom možemo suzbiti tako da sjeme potapamo u vodu zagrijanu do temperature koja ubija
gljivice i bakterije, a ne smanjuje klijavost. To djeluje recimo za suzbijanje suhe truleži i pjegavosti kupusa, sivu
pjegavost celera i neke druge bolesti koje se prenose sjemenom. Sjeme se stavlja u platnene vrećice, zaveže i potapa u
vodu kao kod kuhanja čaja. Temperatura vode mora biti precizno određena i različita je za svaku vrstu, kao i trajanje
namakanja.
- 15 min na 50 °C – radič,
- 20 min na 50 °C – krastavac, rajčica, brokula, cvjetača, kelj, mrkva,
- 25 min na 50 °C – patliđan, špinat, kelj pupčar, repa,
- 25 min na 20 °C – kupus,
- 30 min na 48 °C – salata, celer, paprika.
Nakon namakanja sjeme se dobro osuši a zatim sprema u staklenke.
Voće
Sadnja voćaka
Preporučeni razmak za velike voćke oko 7 m, za grmove manji.
Ako se koristi stajsko gnojivo, kod presađivanja dno korijena se ne stavlja direktno na gnojivo - na dnu se sloj gnojiva prekrije zemljom, a gore
onda zemlja i gnojivo. Sadnice najbolje saditi u jesen (studeni, prosinac, ali može i kasnije - bitno da nije smrzlo).
Ako se sadi iz sjemena u proljeće, sjeme bi trebalo stratificirati preko zime, držanjem u frižideru ili vani.
Kod kopanja rupe, najplići sloj (najbogatiji humusom) je preporučeno koristiti prvi kod zatrpavanja, tako da ide uz korijen.
Prije sadnje, voćku držati u vodu ili smjesi zemlje, vode i gnojiva. Za gnojivo se uobičajeno koristi zreli stajnjak/humus (odstajali - koji ne smrdi). Na korijen
stavljati usitnjenu zemlju (najbolje lagano protresati voćku prilikom stavljanja zemlje).
Tlo bi nakon sadnje trebalo biti na istom nivou kao i prije, no dobro je okopati manji kanalić oko voćke gdje će se zadržavati voda.
Nakon sadnje, dobro zaliti vodom radi topljenja hranjive materije, stvaranja optimalnih uvjeta za razvoj.
Nije loše označiti voćku (npr. kolcem) da se slučajno ne posiječe tokom košenja trave.
Nakon koštičavog voća na isto mjesto nije preporučljivo saditi koštičavu voćku već jabučastu ili jezgričavu, i obrnuto, da bi se izbjeglo naslijeđivanje bolesti.
Dubine sadnje za sadnju iz sjemena tipičnih voćaka prikazane su u tablici.
Voćka | Dubina sadnje |
Jabuka | 2-4 cm |
Šljiva | 5-6 cm |
Trešnja i višnja | 4-6 cm |
Breskva | 8-10 cm |
Orah | 10 cm |
Table \tbl8: Dubine sadnje voćaka
Kalemljenje (cijepljenje) voćaka
Kalemi se od jeseni do proljeća. Po nekima najidealnije vrijeme je početak i sredina 3. mjeseca, a nekima jesen.
Inače je pravilo da koštičavo voće ide na koštičavo (voće s krupnim košticama), jabučasto na jabučasto (voće sa
sitnijim košticama), jezgričavo na jezgričavo.
Koštičavo voće: | šljiva, breskva, marelica, trnina, čremsa, trešnja, višnja, drenak |
Jabučasto voće: | jabuka, kruška, dunja, oskoruša, mušmula, glog |
Jezgričavo voće: | orah, lješnjak, pitomi kesten |
Prvo se posadi sjeme, npr. kruške - to je podloga, a kasnije se kalemi, pri čemu na podlogu može ići i više sorti
istog voća.
Cijepljenje se vrši metodom "raskola" za šibe različite debljine ili "pod koru" ako se radi o šibama iste debljine.
Plemke (grančice za cijep) uzimati sa zdravih, razvijenih i starijih grana, po mogućnosti s vrha stabla.
Cijep voćke obavezno mora biti iznad zemlje, jer preduboka sadnja uzrokuje kržljavost i propadanje voćke zbog
pomanjkanja kisika.
Voćke mogu već iste godine dobiti plod, ali ako želite da se razvije stablo, bolje je plodove ubrati da mladica ne
hrani plodove nego stablo.
Ako pripadate onima koji teže većoj međuovisnosti biljke i uzgajivača, onda ćete vjerojatno htjeti i prorjeđivati
plodove.
Prorjeđivanje plodova se vrši kada voćka prerodi te kod vrlo opterećenih grana kada plod dostigne veličinu oraha, a da
se ne iscrpljuje stablo. Također se skidaju oštećeni i truli plodovi tako da ostane više hrane za zdrave i da se smanji
opasnost od prenosa bolesti na zdrave plodove.
Slično vrijedi i za rezidbu. Druge godine nakon cijepljenja možda ćete htjeti rezati grančice da ne guše krošnju
i sl., no za stare sorte voća to generalno nije potrebno.
Previše uplitanja u prirodu stvara ovisnost i posao.
Da se ne gnoji pretjerano voćka ne bi prerodila, da se ne režu grane ne bi neprirodno rasle i zahtijevale ponovno
rezanje da bi voćka uopće opstala, itd.
U antropocentričnom pristupu, biljke i životinje ne samo da se uzgajaju već se i odgajaju tako da služe i da
što više zadovolje čovjeka. No onaj tko gospodari, taj i robija - što samo po sebi ne mora biti loše ako nekoga
veseli, sve dok je nenametljivo i ograničeno koliko je potrebno da bi bilo održivo.

Fig. \fig3: Kalemljenje u raskol
Fig. \fig4: Dvije varijante kalemljenja pod koru
Vinova loza
Šibe (reznice, odrezane od postojeće loze) u proljeće koso ukopati s pupovima okrenutim prema gore, tako da 1 ili 2 pupa vire van iz zemlje, a bar 3 budu zakopani u
zemlju. Razmak između šiba oko 10 cm. Na dno rupe je preporučljivo staviti pijesak da zadržava vlagu (a i zbog otpornosti na filokseru), zatim treset pa onda rahlu iskopanu zemlju. Dobro se
zalije i zagrne ostatkom zemlje te prekrije piljevinom. U sušnom razdoblju povremeno zaliti i paziti da ih ne obraste trava.
Slično kao kod kalemljenja, ako se rano pojave plodovi, dobro ih je otkinuti za jačanje stabla.
Borovnica
Najbolje vrijeme sadnje: | rano proljeće (temp. tla za klijanje ≈16 °C) |
Dubina sadnje: | do 0.6 cm |
Vrijeme do klijanja: | do 3 mjeseca |
Tlo: | kiselo (ph 3.4 - 6.5), vlažno s velikim postotkom humusa, ali dobro drenirano |
Način sadnje: | kao samostojeći grmovi na razmaku od 0.6 m (niske sorte) do 1.5 m (visoke sorte) |
Dobri susjedi: | rododendron, malina, rabarbara, brusnica, rotkvica, krumpir, paprika, peršin, endivija |
Vrijeme berbe: | kada bobice lako otpadaju |
Table \tbl9: Borovnica - podaci
Sjeme se dobije od borovnica koje su bile smrznute 2-3 mjeseca, gnječenjem potpuno zrelog ploda uz ispiranje vodom.
Dobiveno sjeme treba dobro osušiti i saditi odmah nakon sušenja, najbolje u tresetu/mahovini s dodatkom pijeska. Sadi se na sunčanu ili slabo osjenčanu lokaciju sa vlažnim, kiselim tlom.
Sjeme na tresetu se pokrije slojem zemlje 0.6 cm.
Mahovina nema veliku hranjivu vrijednost ali je odlična za zakorijenjivanje biljaka. Tresetna mahovina apsorbira vodu i hranjive tvari ali i osigurava zadržavanje istih kod navodnjavanja
ili kiše. Dodana u tlo može trajati i do nekoliko godina a kroz razgradnju pH se zadržava na 3.4 - 4.8. Osušena može se koristiti kao malč ali i za rahljenje komposta.
Obično se sadnice borovnice u mahovini drže u kontroliranim uvjetima na temp. od 15.6 - 21.1 °C, a kada dosegnu oko 5 cm, presađuju se iduću jesen.
Borovnicu nije preporučljivo saditi uz zidove jer će propasti ako vapno sa zida dođe u zemlju. Ako ima podzemnih voda, trebale bi biti na dubini većoj od 1 m, ali najbolje je potpuno izbjegavati
sadnju na takvoj lokaciji.
Malčira se gnojem u kojem nema kalcija ni vapna, može se upotrijebiti kompost na bazi treseta, a dobar malč je i crnogorična piljevina, iglice i ostaci bora/smreke.
Borovnica je otporna na zimu i može podnijeti temp. do čak -25 °C. Temperature niže od 7 °C su čak i neophodne određeno vrijeme kako bi se biološki procesi i cvatnja normalno odvijali.
Smetaju joj i temperature iznad 30°C i ako se sadi u toplijim krajevima, potrebno je osigurati hlad barem jednim dijelom tokom dana (tu pomaže tlo pod nagibom zbog strujanja zraka).
Kao što ne voli sušu, tako ne podnosi dobro niti obilne kiše. U tim periodima sklonija je razvijanju bolesti.
Ne voli prethodnike u tlu, pa je potrebno ostaviti odabrano mjesto nekoliko godina da odmori.
Idealna vlažnost tla oko 75-80 %. Najviše vlažnosti treba u fazi cvatnje, rasta i sazrijevanja plodova (od svibnja do
kolovoza, ovisno o sorti). Ima dosta plitak korijen pa bi ju trebalo zalijevati u sušnim razdobljima.
Oko borovnice se najpotrebnije brinuti u prvoj godini nakon sađenja, kad ju je između ostalog potrebno mnogo
okopavati i plijeviti korov oko nje.
Zamrznuta borovnica ne gubi na okusu i to joj je jedna od velikih prednosti.
Kupina
Najbolje uspijeva na dobro dreniranom tlu umjerene vlage, te toplim i sunčanim mjestima.
Cvjeta od lipnja do kolovoza.
Može se razmnožavati položenicama - grane savinemo prema tlu i prekrijemo zemljom.
Nove sadnice se presađuju u jesen ili rano proljeće.
Listovi se beru dok su mladi (rano proljeće) te uoči cvatnje u svinju i lipnju, dobro se osuše i koriste za čaj. Pri tome se mogu i fermentirati kako bi razvili ugodnu aromu.
Fermentacija
Nakon branja listovi se rasprostru na pladnju i ostave kroz 24 sata da malo uvenu, potom se usitne trljanjem dlanovima te
ponovno stave na plosnatu posudu u sloju od 2 cm, prekriju se vlažnom krpom i ostave na toplom mjestu kroz daljnja 24 sata. Tada se osuše pod nadstrešnicom ili u otvorenoj pećnici na oko 40 °C.
Čaj od lista kupine
Jednu ili dvije žličice suhih listova prelijemo kipućom vodom, ostavimo da odstoji 10 min. i procijedimo.
Šumska jagoda
Odgovaraju joj blago kisela tla pH vrijednosti od 5 - 6.5. Najbolje uspijeva na propusnim, plodnim, humusnim i rastresitim tlima s koncentracijom humusa višom od 4%.
Gljive
Bukovača
Bukovaču je vrlo lako uzgojiti.
Dobra je za juhe, ali i za prženje na ulju i pohanje.
Raste cijele godine, iako je preporučljivo saditi u proljeće, zbog tendencije rasta temperature.
Najbolji prostor za uzgoj je prostor s visokom količinom vlage, svjetlosti i svježeg zraka, no ako na zemlji imate šumu (što je poželjno) najbolje sadite tamo.
Od podloga, najbolje su oblice, trupci i panjevi drva (bukva, hrast, grab, breza, orah, kesten, jabuka, šljiva, ...).
Vlažnost je jedan od najbitnijih faktora pa ako je uzgoj na zatvorenom a drvo je suho, dobro ga je prije sadnje ostaviti u vodi 2 dana. U tom slučaju, za optimalne uvjete poželjno je i da je
pod (strop) vlažan tokom plodonošenja.
Na drvetu se buše rupe promjera 1.5-3 cm i 3-10 cm dubine te se u njih sadi micelij. Kao gnojivo se mogu upotrijebiti sitna slama, sijeno i mljevena zrna (talog) kave (pomiješano s micelijem). Rupe
zatvorite izrezanim drvetom.
Micelij će izrasti za 2-9 mjeseci, ovisno u uvjetima.
Micelij bukovače možete jednostavno uzgojiti. Za to možete iskoristiti ubrane bukovače ili one kupljene u trgovini.
U proključalu vodu
potopite
komadiće kartona i ostavite da se ohladi. Potom ocijedite karton i stavite sloj kartona na dno staklenke. Pri tome karton ne bi trebao biti prevlažan (tako da curi
voda kada se stisne) niti previše suh. Na sloj kartona stavite rijetki sloj tanje izrezanih komadića gljive pa opet sloj kartona te ponavljajte slojeve dok ne napunite staklenku.
Staklenku zatvorite poklopcem ali ga nemojte zavrtati jer je potrebno osigurati protok zraka (ili probušite rupu na poklopcu te ju ispunite vatom prije zatvaranja).
Staklenku ostaviti na mračnom mjestu na temperaturi manjoj od 30 °C (viša ubija micelij), najbolje od 20-24 °C.
Za prorastanje micelija na kartonu potrebno je oko 3-4 tjedna.
Drveće
Nije dobro zapostaviti drveće u vrtovima.
Šumska zemlja je bogata hranjivim tvarima, prozračna, poboljšava strukturu tla, stvara veću otpornost na sušu i bolesti, te povećava stopu preživljavanja presadnica.
Umjesto da uzimate hranjivu zemlju i malč iz šume (te negativno utječete na šumu i bića u njoj), posadite svoju šumu pa ćete imati i kvalitetnu zemlju i prirodno malčiranje otpalim lišćem.
Neka drveća, poput crne johe, bagrema i paulovnije će uz to obogaćivati tlo dušikom.
Paulovnija (
Paulownia) je i najbrže rastuće stablo na svijetu, po visini i volumenu. U godinu dana
može
izrasti do 6 m, te za isto vrijeme absorbirati do 90 tona ugljikova dioksida iz atmosfere - što je ekvivalentno isključivanju 19 automobila iz prometa na godinu dana.
Osim toga, biljka je izrazito medonosna i može podržati velike populacije oprašivača, ali je u izvornom obliku (kada se širi sjemenom) i izrazito invazivna vrsta koja uništava
autohtone eko-sisteme pa je u nekim krajevima i zabranjena.
Trebamo li svi sada saditi sterilne [hibride] paulovnije?
Rekao bih - ne. Umjesto poticanja monokulture i industrije sterilnog bilja (industrije ovisnosti), bolje je saditi lokalne vrste. I u našim krajevima postoji relativni ekvivalent paulovnije - obični bagrem (kojeg u Slavoniji znaju
zvati i dračom) raste vrlo brzo, također fiksira dušik te će, kao i paulovnija, vrlo brzo potjerati nove mladice iz panja posječenog stabla (ako nije previše staro). Med od bagrema spada u
najcjenjenije vrste meda.
Možda ne dostiže paulovniju po volumenu ali je također visokokalorično drvo, lako se i brzo širi (ponegdje se smatra i invazivnom vrstom) no nije ga tako teško kontrolirati i rekao bih da je
to u ovom slučaju prednost u odnosu na paulovniju - sterilnu ili ne (za prvu treba kupovati sadnice a drugu je gotovo nemoguće kontrolirati). Jedno stablo bagrema će narasti možda 2-3 puta manje
u godinu dana u odnosu na paulovniju, ali budući da se širi iz sjemena te često raste u paru ili po više stabala u
grmu to ne mora biti nedostatak. Dapače, budući da stablo tipično nije
tako velikog promjera, lakše je njim manipulirati.
Ukoliko smatrate da vam bagrem, zbog tipično manjeg obujma po stablu, teško može biti dostatan za ogrjev, s aspekta održivosti, bilo bi bolje poraditi na izolaciji vašeg doma (i možda njegovoj
veličini) nego saditi sterilne paulovnije ili trošiti bukve i hrastove iz sve manjih šuma.
Presađivanje
Ako je to moguće, uvijek je bolje saditi iz sjemena nego presađivati biljke. Ako se pak presađuje, biljke bi trebale biti što mlađe jer s vremenom presađivanje postaje kompliciranije a
vjerojatnost preživljavanja biljke se smanjuje.
Svakako je poželjno malčirati tlo oko presađene biljke, najbolje suhim lišćem (kao u šumi), naročito ako biljka tokom dana nikako nije u hladovini.
Pepeo drveta
Pepeo drveta se može svrstati u gnojiva - sadrži dva glavna hranjiva elementa, fosfor i kalij (P i K), druge makroelemente: kalcij i magnezij (Ca i Mg), te neke mikroelemente: bakar i cink (Cu, Zn).
Nije uputno koristiti samo pepeo kao izvor navedenih biljnih hranjiva, jer pepeo značajno utječe i na kemijska svojstva tla. Može se, osim u gnojiva, svrstati i u poboljšivače ili kondicionere tla.
Kao gnojivo ili poboljšivač koristi se isključivo na kiselim tlima i tlima siromašnim kalijem. Njegovom primjenom dolazi do porasta pH reakcije tla. Pri pH 6 - 7 tlo postaje pogodno za uzgoj
većine povrtlarskih kultura.
No uporaba pepela na slabo kiselim i neutralnim tlima (viši pH), rezultirala bi pogoršanjem svojstava tla. Tada bi se biljkama smanjila pristupačnost hranjiva, prije svega fosfora, a potom i
mikroelemenata što pospješuje gubitak rezervi humusa u tlu.
Za neutralizaciju kiselosti se koristi u manjoj mjeri, jer se uglavnom koriste vapnenac, dolomit i karbokalk. U odnosu na vapnenac, pepeo djeluje brže no neutralizira otprilike upola manje
kiselosti tla.
U vrtu s povrćem djeluje i protiv puževa.
Brzina rasta i procjena starosti drveća
Do starosti drveća se, osim brojanjem prstena, može doći i neinvazivnom metodom iz opsega ili promjera stabla (no za veću preciznost bit će potrebno poznavati još parametara):
$\displaystyle a = {O \over {2.54 \pi}} f_0 {S \over C} = {2r \over 2.54} f_0 {S \over C}$
a = starost stabla [godina]
O = opseg stabla [cm] na visini od oko 140 cm od tla
r = polumjer stabla [cm] na visini od oko 140 cm od tla
f0 = faktor rasta tokom slabe evolucije [godina / 2.54 cm]
S = faktor stresa
C = evolucijski faktor
Faktor rasta f0 za neke vrste drveća prikazan je u tablici \tbl2.
Vrsta | f0 | Napomena |
Srebrni javor | 3.0 | |
Crveni javor | 4.5 | |
Šećerni javor | 5.5 | |
Bijela breza | 5.0 | |
Crni orah | 4.5 | |
Crna trešnja | 5.0 | |
Crveni hrast | 4 | |
Bijeli hrast | 5 | |
Europska bukva | 4 | |
Bijeli bor | 5 | |
*Bagrem | 3.81 | Podatak je rezultat mjerenja u okolici Sl. Broda 2022. god. |
*Bagrem (uz hrast) | 2.41 | Podatak je rezultat mjerenja na manjem broju primjeraka u okolici Sl. Broda 2022. god. |
Table \tbl2: Faktor rasta drveća (manji faktor = brži rast)
No, brzina rasta drveća strahovito ovisi o uvjetima poput dostupnosti vode, klime, stanja tla, korijenskog stresa, natjecanja za svjetlo i općenitog zdravstvenog stanja biljke, ali i o brzini
evolucije (koja se pak konvencionalno uzima kao nepromjenjiva za kompleksne organizme, no, po mojim teorijama, nije) kada korelira sa brzinom rasta.
Ti parametri bi se trebali odraziti u faktorima S i C, koji su za zdravu biljku u normalnim uvjetima jednaki 1.
*Podaci za bagrem u tablici \tbl2 su rezultat vlastitog mjerenja na lokaciji Sibinj kod Sl. Broda, 2022.03.31, gdje je za kvocijent S/C pretpostavljena vrijednost 1.
Lokacija obuhvaća manju šumu bagrema bez drveća druge vrste, osim 2 hrasta (ne pretjerano stari, jedan pored drugog).
Očito je da bagrem raste puno brže od ostalog drveća no vrlo zanimljiv podatak je ubrzani rast bagrema uz hrast. Stabla bagrema uz hrast su imala oko 1.6 puta veći promjer u odnosu na bagrem iste
starosti ali u društvu isključivo svoje vrste.
To nije slučajnost, a uzrok tome može biti veliki list hrasta koji kada otpadne pravi odličan malč na tlu, no nisu isključeni ni ostali faktori.
U svakom slučaju, rezultati sugeriraju da bi dobra preporuka za uzgoj stabala za ogrjev bila šuma bagrema pomiješana s hrastom jer 1.6 puta veći promjer znači 2.51 puta veću drvnu masu za istu
visinu stabla (volumen raste s kvadratom polumjera a masa je proporcionalna volumenu).
No ja bih, uz hrast, dodao bar još i koju bukvu za još veći diverzitet, a time i zdraviju šumu.
Hrast
Zrele žireve iz skupine bijelog hrasta kupimo u jesen i odmah sadimo.
Izbjegavati žireve koji imaju rupe jer su takvima insekti vjerojatno izjeli unutrašnjost.
Dobar žir ima svijetlo obojeno meso, ok je i ako je počeo klijati, sve dok meso žira nije zeleno. Žir se
polaže horizontalno na dubinu 5-6 cm. Poželjno je i sjeme posaditi najmanje 6 m od ostalih stabala i zgrada jer mu je korijenov sustav snažan.
Također, preporučljivo je u rupu za sadnju dodati malo šumskog tla koje se nalazi u blizini istog stabla. Ima slabu
klijavost pa je potrebno saditi nekoliko žireva odjednom.
Da bi osigurali visoku klijavost, možemo žireve prije sadnje staviti u vodu pa odbaciti one koji plutaju.
Također, prije sadnje na otvorenom možemo žireve staviti u prozirne vrećice sa pomalo vlažnom zemljom te ostaviti 2-3 tjedna u hladnjaku.
Kada primijetimo da je izrastao korijen, biljku presađujemo van.
Pod punom sunčevom svjetlošću ne može rasti brzo kao ostala stabla, najbolja je djelomična hladovina.
Uz hrast dobro rastu: jasen, glog, kesten, grab i breza.
Stablo će dati prve žirove nakon 10 - 20 godina, ovisno o vrsti.
Ovaj podatak treba uzeti s rezervom. Rast stabala ovisi o uvjetima, između ostalog, o koncentraciji CO
2 i temperaturi, a oba
faktora se već duže vrijeme povećavaju a i u prosjeku će se povećavati ubrzano u doglednoj budućnosti.
Povećanje CO
2 samo po sebi omogućava stablima da koriste manje vode uz povećanje fotosinteze.
No fiziološki stres zbog povećane temperature tjera stabla da koriste više vode i fotosintetiziraju manje.
Generalno, više CO
2 po 1°C je bolje pa je tako, za stabla, RCP8.5 scenarij buduće klime (koji je i
najvjerojatniji) bolji od RCP4.5.
No opet, i biljke se u većoj ili manjoj mjeri prilagođavaju te reguliraju fotosintezu, pa će reakcija na promjene
ovisiti o vrsti. Kod nekih vrsta, povećanje CO
2 bi moglo povećati broj jedinki dok će kod nekih dominirati
povećanje mase samih jedinki. U svakom slučaju, bez velikog stresa, stabla bi trebala i brže sazrijevati pa se i
prvi plodovi mogu prije očekivati.
Prema eksperimentima iz 1995.,
povećanje CO2 sa
350 μmol/mol (350 ppm) na 700 ppm je u 5 godina rezultiralo većim stablima, u slučaju mlade bukve čak 41%, a
slično bi trebalo vrijediti i za hrast koji pripada istoj porodici (
Fagaceae).
Razina CO
2 u atmosferi u trenutku pisanja ovog članka je oko 417 ppm, što znači da bi već sada biljke trebale rasti primjetno brže nego prije 30-ak godina.
Ipak takvo povećanje je reakcija na stanje u atmosferi, bez genetskih promjena u biljci, pa i nije velika.
No biljke evoluiraju, a evolucija trenutno ubrzava (prema mojoj teoriji, horizontalni transfer gena među vrstama postaje
dominantan), a pošto drveće pripada samo-regulirajućem sistemu planeta, u skoroj budućnosti bi stabla poput bukve i hrasta
mogla rasti i dozrijevati puno brže.
Na stablima hrasta znaju se pojaviti okrugle ili nepravilne izrasline na mjestu lista ili na grani. To su žuči (šišarke ili cecidije) i ne trebaju vas zabrinjavati. Za iste zaslužni su uglavnom
insekti (obično ose), ali i gljive, bakterije, grinje i oblići. Tipični predstavnici su jabučna žuč (oak apple gall) koja izgleda poput malih jabučica, i žuč ose šiškarice (okrugla
crvenkasto zelena ili smeđa izraslina). U takvoj žuči se nalazi ličinka insekta koja kad odraste probuši rupu i izlazi van, žuč nakon toga potamni i obično otpada sa žirevima.
Bukva
Nema posebne zahtjeve za tlo, važna je samo dobra drenaža. Raste do 40 m u visinu i 300 godina starosti.
Ako se presađuje, sadnice je najbolje saditi u zimskim mjesecima, kada je tlo hladno. Sade se u rupe koje su dovoljno
duboke i široke tako da korjenova bala može slobodno stati unutra. Nakon što se zemlja vrati u rupe za sadnju,
potrebno ju je dobro ugaziti kako unutra ne bi ostali zračni džepovi. Oko posađenih stabala je dobro oblikovati udubinu
i tlo dobro natopiti vodom.
Iz mog iskustva, bukvu je puno lakše presaditi nego hrast (korijen bukve više ide u širinu nego dubinu), pa preporučujem
sadnju hrasta iz žira a mladu bukvu presaditi iz šume. Za presađivanje odaberite jednu mladicu tamo gdje
su gušće izrasle.
Bukva je osjetljiva na proljetne mrazove. Ako se uzgaja iz sjemena, preporučljivo je zasađena stabla redovito
zalijevati nekoliko tjedana nakon sadnje ili klijanja, u količinama ovisnim o tlu i klimi.
Mlada stabla imaju tanku i glatku koru maslinastozelene boje, a s vremenom kora postane pepeljastosiva i blago
hrapava. Pupoljci su izduženi i spiralno poredani, dugi do 2 cm i imaju ušiljene ljuske.
Listovi obične bukve su jednostavni i naizmjenično poredani, uglavnom jajastog oblika, s kratko ušiljenim vrhovima i
blago zaobljenim, valovitim rubovima. Dok su mladi, listovi su dlakavi s obje strane, a kasnije ogole.
Plod obične bukve je tanka crvenosmeđa sjemenka koja se nalazi unutar drvenaste ljuske koja je gusto obrasla
dlačicama, a dozrijeva tijekom rujna i listopada.
Plod se sastoji od grube kapsule načinjene of četiri režnja u kojima obično rastu dvije a ponekad i više
sjemenki. Sjeme je trokutasto, sa smeđom ljuskom.
Kapsula je u početku otvorena, ali se nakon oplodnje zatvara i stvrdnjava. Kod berbe se kapsula mora otvoriti. Kad
padnu, voćne čašice same se otvore i puste sjemenke.
U šumi se razmnožavanje odvija vjevericama i pticama koje transportiraju sjeme na udaljenija mjesta.
Prema starijim podacima, stablo bukve ne cvjeta dok ne navrši oko 20 godina a plodove u većim količinama počinje
imati u starosti od 30 godina.
Nemojte da vas to obeshrabri od sadnje bukve. Kao što je gore rečeno, bukva bi već danas mogla, poput mog
hrasta, rasti i sazrijevati puno brže, a osim toga, korist bukve ide puno dalje od plodova.
Bukva nema ujednačeni prinos - obično svakih pet do osam godina izraste mnogo plodova odjednom dok su inače prinosi
daleko manji a ponekad plodova ni nema.
Sjemenke bukve sadrže ulje, škrob, šećer, vitamine E, trijeslovine te limunsku i jabučnu kiselinu. Dozrijevaju
tijekom jeseni, a u prošlosti su se dosta često konzumirale. Prije konzumacije ih treba termički
obraditi (toksin se neutralizira zagrijavanjem, prvenstveno prženjem), jer ako se u organizam unese veća količina
sirovih sjemenki može doći do glavobolje, mučnine i bunila.
Od prženih sjemenki bukve može se dobiti kvalitetno jestivo ulje (istiskivanjem iz ploda) koje se može koristiti i
kao ulje za lampe. Pržena sjemenka može se i samljeti u brašno ili koristiti kao zamjena za kavu. Osim sjemenki,
jestivi su i pupoljci, mladi listovi te unutarnji dio kore. Sasvim mladi listovi mogu se jesti u sirovom ili
prokuhanom stanju.
Plodovi bukve su hrana šumskoj divljači. Bez štetnih posljedica mogu ih konzumirati ptice, šumske životinje i
svinje, ali kod goveda i konja količine veće od 1 kg mogu dovesti do teškog trovanja i ugibanja. Simptomi su
nepravilno disanje, proširene zjenice, nemir i trzanje mišića.
Pitomi kesten
Kesten se može posaditi u proljeće, jesen ili zimi, ali je postupak za svako vrijeme drugačiji.
Najoptimalnija sadnja kestena je tokom jeseni. Korijen sadnice se zatrpa humusom te se ne zalijeva i ostavi do proljeća da se korijenje primi u zemlju.
Kesten ne podnosi kisela tla te tla bogata vapnencom, pa takve treba izbjegavati. Kako bi se korijenski sustav uspješno razvio, tlo na kojem se sadi bi trebalo biti humusno i rahlo, s dobrim
otjecajnim sustavom (drenažom) da se spriječi pretjerano zadržavanje vode. Najpogodnija tla su s udijelom pijeska i ilovače jer dovoljno zadržavaju vlagu potrebnu za rast i razvoj te su
rahla i opskrbljena kisikom.
Kesten dozrijeva tijekom rujna kada se i bere. Plodovi su ukusniji i zreliji ako sami ispadnu iz ježinaca.
Čuva se na tamnom i hladnom mjestu, bez vlage. U takvim uvjetima može izdržati do 3 mjeseca.
Plod se može i skuhati te pretvoriti u pire i smrznuti kako bi se čuvao duže vrijeme, do 6 mjeseci.
Plod se kuha ili peče te se jede kao grickalica. Ima dvostruko više škroba od krumpira, može se samljeti u brašno sirov te koristiti za izradu tijesta. Osim toga, kuhani plod se melje u pire
koji se jede kao desert ili se dodaje u kolače i slastice.
Od kestena se može raditi i sok i pivo, a neke kulture ga koriste i za izradu likera. Cijenjen je zbog svog slatkog i zemljastog okusa, a bogat je nutrijentima i vitaminima te je dobar izvor
hranjivih tvari zimi.
Plod kestena pomaže kod bolesti bubrega i bogat je kalijem. Čaj od lišća kestena koristi se za probleme s dišnim sustavom i astmom.
Pitomi (jestivi, šumski) kesten se od divljeg (nejestivog, gradskog) može razlikovati po izgledu plodova, lišću stabla te cvatnji i ukusu.
Za razliku od nejestivog, na jestivom kestenu listovi ne rastu u petici, već jedan po jedan. Na nejestivom kestenu, cvjetanje je jako izraženo dok se na jestivom može i ne primjetiti.
Biljka jestivog kestena veća je od nejestivog, ovisno o vrsti, može narasti do 35 m, dok gradski rijetko prelazi visinu od 15 m (no dostiže i 25 m u pojedinim slučajevima).
Jezgra jestivog kestena je manja od jezgre nejestivog. Nejestivi plodovi su prekriveni rijetkim trnjem koje se lako uklanja, dok na jestivim ima više trnja i teško je oguliti plod.
Ljuska nejestivog kestena sadrži samo jedno sjeme, ponekad dva, dok kod jestivog kestena ljuska sadrži 3 - 7 sjemenki.
Kod nejestivog kestena plod je gorkog okusa, dok je kod jestivog slatkast.
Bagrem = Robinia pseudoacacia = black locust
Svi dijelovi biljke, osim cvijeta, su otrovni. No toksini se uništavaju toplinom.
Sjemenke se mogu prokuhati i koristiti kao grašak, a mogu se i pržiti pa koristiti kao nadomjestak za kavu ili kao
dodatak brašnu za izradu kruha.
Cvjetovi se mogu pohati, pri čemu imaju dobar mekani okus poput tikvica, no mogu se jesti i sirovi iako, kao
takvi, u većim količinama mogu izazvati povraćanje i proljev.
Masno ulje iz sjemenki može služiti i u tehničke svrhe.
Bagrem je i odlična medonosna biljka.
Preporuča se bagremov med uzimati s čajem od kamilice, jer se tako pojačava djelovanje meda i čaja.
Kao i ostale mahunarke, obogaćuje tlo fiksiranjem dušika te tako smanjuje potrebu za gnojenjem.
Drvo bagrema je jako i izdržljivo, vrlo otporno na truljenje. Indijanci su ga koristili za izradu
lukova za strijele.
Raste u visinu obično do 30 m, debljinu do 50 cm, no može doseći i 52 m te promjer od 1.6 m.
Izvrsno je drvo za ogrjev - gori sporo i na vrlo visokim temperaturama, usporedivo antracitu (ugljenu).
Javor
Sjeme se skuplja prije nego što se osuši na stablu, dok je još crvene ili zelene boje. Sjeme se prije sjetve namače dva dana u toploj vodi, a zatim se 3 do 5 mjeseci drži na stratifikaciji. Sjeme
koje je izravno posijano, klijat će slijedećeg proljeća.
Kod razmnožavanja javora reznicama (reznica je mlada ali formirana stabljika sa odrasle biljke), zelene reznice trebaju biti duge od 15 do 20 cm, a kod nižih vrsta i kraće. Reznice se tijekom
jutra uzimaju s potpuno razvijenih biljaka i preporučljivo ih je saditi u mješavinu treseta i oštrog pijeska ili mješavinu perlita i treseta. Dubina sadnje treba biti oko 5 centimetara.
Zakorjenjivanje obično traje oko tri tjedna, a kada korijen postigne duljinu od 5 do 8 centimetara, reznica se presađuje u lončić s rastresitim i jako propusnim supstratom. Kad reznice dodatno
očvrsnu, mogu se presaditi na neko drugo mjesto.
Drvo javora je izdržljivo pa se koristi za izradu parketa i stepenica, gudačkih instrumenata te furnira koji se koristi u proizvodnji žičanih instrumenata i bubnjeva.
Iz korijena javorovog drveta dobiva se sirup za koji je znanstvenim istraživanjima utvrđeno da sadrži 20 ljekovitih spojeva od kojih neki imaju antibakterijska i antikancerogena svojstva. Javorov
sirup je namijenjen detoksikaciji i čišćenju organizma. Obiluje antioksidansima, mineralima i vitaminima i dostojna je zamjena za šećer ili umjetne zaslađivače.
Sve vrste javora sadrže slatki sok, ali za dobivanje sirupa koristi se šećerni javor. Javorov sok se skuplja krajem zime, kad temperature osciliraju od niskih noćnih do relativno
visokih dnevnih. Stablo bi trebalo biti bar 25 cm širine, a izbušena rupa 3-5 cm. Da bi se dobio sirup, dobiveni sok se može ukuhavati do gustoće koja izgleda kao rijetki med.
Dodano poglavlje Breza. Izmjene u poglavlju Važnost samoniklog bilja.
Breza
Slično kao kod javora, od breze se može dobiti sok (npr. zarezivanjem kore 2 cm u koso prema gore pa zabijanjem zašiljene grančice niz koju će curiti sok). Sok se dobiva u kraj zime ili
u rano proljeće (kraj veljače, početak ožujka) iz stabala koji su bar 20 cm promjera. Nakon uzimanja soka vratiti koru na mjesto da rana zacijeli.
Osušena kora se može ugrubo usitniti i samljeti u brašno. Skuplja se početkom proljeća ili krajem jeseni i suši na prozračnom i toplom mjestu.
Breza apsorbira veliku količinu vlage što čini tlo neprikladnim za ostale biljke pa je bolje ne saditi ju u blizini plodonosnih usjeva.
Kod sadnje reznicama, odabire se mlada već formirana stabljika od 10 - 15 cm.
Dodano poglavlje Crnogorica. Manje izmjene u poglavlju Hrast.
Crnogorica
Sjeme se može saditi i bez stratifikacije ako je zrelo i dobro osušeno no uspješnost nije zajamčena ako šišarke nisu prezimile vani, ili u hladnjaku.
Sjeme sadrže ženski češeri (šišarke) koji su dosta veći od muških i često su koncentrirani niže na stablu (iako to ovisi o vrsti). Žive nekoliko godina (muški žive samo nekoliko
tjedana no sadrže pelud koji se vjetrom širi na ženske češere da bi nastalo plodno sjeme).
Kod nekih vrsta, da bi se sprječilo samooprašivanje, ženski češeri su više na stablu od muških. Inače, samooprašivanje nije poželjno jer značajno utječe na preživljavanje biljke - često dolazi
do smrti još u embrionalnoj fazi razvoja što rezultira praznim sjemenom. U slučaju samooprašivanja smreke, prinos punog sjemena je najviše oko 13% prinosa unakrsnog oprašivanja.
Zato ćete u blizini usamljene smreke teško vidjeti nove mladice.
Za sjeme odabiremo zatvoren ženski češer te ostavimo nekoliko dana (npr. na prozoru) na toplom da se otvori.
Sjeme se zatim lako pokupi protresanjem češera.
Sjeme crnogoričnog drveća je jestivo, ima veliku nutritivnu vrijednost i sadrži vitamine B1, K, magnezij, mangan,
fosfor, cink i proteine. Od iglica se može praviti čaj.
Unutarnja kora sadrži tanine i bogat je izvor vitamina C, može se jesti sirova a može se i samljeti u brašno.
Smola je također iskoristiva - ima antibakterijska svojstva pa se može koristiti za liječenje rana, žvakati u
slučaju upale grla, kuhati za čaj ali i koristiti za impregnaciju/zaštitu drveta.
Nije preporučljivo uzimati koru ili smolu za živih stabala jer su ožiljci trajni. Najbolje je iskoristiti koru
i smolu sa drveća koje će se rušiti ili već srušenih stabala u roku nekoliko tjedana dok još nisu počeli trunuti.
Sjeme očistimo od krilaca te stavimo u vodu na par dana da se otvori (voda će ubrzati klijanje). Kad je sjeme spremno, zadržimo ono koje
je potonulo na dno (ono što pluta neće rasti).
Zemlja dobra za sadnju je rahla, sadrži mahovinu, manje grančice, iglice bora i komade kore.
Ovisno o klimi, možemo odmah saditi vani ili u startere.
Za startere možemo koristiti manje posudice kojima je na dnu izbušeno par rupa.
Na dno stavimo par kamenčića te napunimo zemljom. Stavimo par sjemenki i malo pokrijemo zemljom - ne preduboko.
Posuda se ostavi na suncu i povremeno zalijeva.
Neki ovakve starter posude prekrivaju transparentnim polietilenom (najlonom) pa kad biljka poraste skidaju najlon.
Najlon tu služi kao malč i zaštita od vjetra. No, općenito, bilo bi dobro ne koristiti sintetičku plastiku jer je još uvijek teško
biorazgradiva, a ja bih je izbjegavao koristiti čak i kao privremeno rješenje u ovom slučaju jer biljku lišava cirkulacije zraka a može i dovesti
do prevelikih temperatura. Dugoročno je bolje misliti i na biljku a ne samo na brze i obilne prinose, pa je bolje onda i koristiti
malč koji je za biljku prirodniji.
Biljke će se okretati prema suncu pa možemo okretati posudu ne bi li nastavile rasti ravno.
Nastaviti zalijevati pa presaditi kad uvijeti dozvoljavaju.
Vrsta | Bor (Pinus) | Smreka (Picea) | Jela (Abies) | Ariš (Larix) |
Iglice | oštre, rastu u grupama od 2, 3, 4 ili 5. | oštre, četverostrane, rastu pojedinačno | meke, dvostrane, rastu pojedinačno | najmekše, tanke, rastu u izbojima s brojnim listovima, u jesen opadaju |
Struktura češera | tvrdi, drvenasti, kruti, manji i širi češeri od ostalih | meki češeri | meki češeri | meki češeri |
Smjer češera | horizontalni ili vertikalni, ovisno ovrsti | usmjereni prema zemlji | usmjereni prema gore | usmjereni gore ili dolje, ovisno o vrsti |
Struktura | rjeđa populacija iglica, koncentrirana na kraju grana | gusta populacija iglica | gusta populacija iglica | rijetka populacija iglica raširenih kroz granje |
Drvo | jeftino, rašireno, lako se oštećuje, visoka razina smole | izdržljivo, često u upotrebi | izdržljivo, često u upotrebi | izdržljivo, rijetko u upotrebi |
Table \tbl3: Razlike crnogoričnog drveća
Čaj od grančice crnogorice
Vrh grančice sa dvadesetak iglica (ili više, u slučaju smreke/jele) prokuhati u 1/2 l vode. Ostaviti malo do odstoji te procijediti.
Čaj za jačanje imuniteta ili inhalaciju
U 2 l vode staviti 2-3 šake svježih iglica i kuhati oko pet minuta u zatvorenoj posudi. Ako se koristi za
inhalaciju, otvoriti i inhalirati oko 15 min na laganoj vatri, ponavljati što češće.
Dodano poglavlje Množenje reznicama. Manje izmjene u poglavlju Crnogorica.
Množenje reznicama
Premda je najbolji način razmnožavanja biljaka sjemenom, mnoge biljke je moguće množiti reznicama. Reznica je mlada ali već formirana stabljika (grančica) 5-20 cm dužine koja se odreže sa postojeće
biljke i posadi u zemlju.
Metoda je vrlo jednostavna, ali uspješnost nije zagarantirana, naročito u slučaju većeg bilja (drveća). Obično se posadi više reznica pa se računa da će bar jedna uspjeti. Metoda je korisna u
slučajevima kada je teško doći do sjemena, no treba znati da se radi o kloniranju genetskog materijala pa je preporučljivo reznice uzimati sa dobro razvijenih i zdravih biljaka (sa viših grana
ako je moguće). Dobro je izbjegavati stabljike sa cvjetnim pupoljcima tako da se energija više koristi za razvoj korijena nego cvjetova te reznice uzimati od grana koje se šire po horizontali.
Sa donjeg dijela reznice se odrežu listovi (u dužini od 1/3 - 1/2 dužine reznice) i reznica se u toj dužini posadi u zemlju - postojeći pupovi na reznici moraju biti orijentirani prema gore.
Najbolje vrijeme za uzimanje reznica je rano jutro i najbolje ih je odmah posaditi. Često se za zakorjenjivanje koristi mješavina treseta i pijeska pa se biljka kasnije presađuje, no to nije
nužno.
Primjer: Sadnja reznice smreke
Odreže se grančica oko 20 cm dužine. Rez bi trebao biti ukoso (oko 45°). Postojeće manje grančice se otklone te se odrežu iglice na oko 70% grančice. Na dijelu bez iglica se na dnu tanko skine i
kora u dužini oko 2.5 cm. Po toj dužini je dobro zarezati (ali ne prorezati) crtu po sredini. Taj dio ide u zemlju.
Da bi se značajno povećala uspješnost dobro je prije sadnje na dno stabljike nanijeti sredstvo koje će stimulirati zakorjenjivanje i/ili povećati šanse preživljavanja. U tu svrhu, dno se
može:
- natrljati cimetom, ili
- natrljati kurkumom, ili
- umočiti u dosta razrijeđeni jabučni ocat (5 kapi octa na pola šalice vode, previše octa će imati suprotan efekt), ili
- umočiti u razrijeđeni med (pola čajne žličice meda na šalicu kipuće vode, ne kuhati nakon dodavanja meda, samo promiješati i ostaviti da se ohladi prije upotrebe), ili
- umočiti u gel aloe vere (dobije se iz lista).
Možete i kombinirati (npr. aloe vera gel i med), no ako nemate ništa od toga, pomoći će i pljuvačka (kao i cimet/kurkuma, ima anti-bakterijska i anti-gljivična svojstva).
Nakon sadnje biljku zalijte i dobro malčirajte (no još bolje bi bilo saditi u već malčirano tlo).
Jezerce
Voda privlači brojne životinje a bioraznolikost je odlika samoodrživih zajednica pa je dobro u vrtu napraviti jezerce.
Najbolje odabrati lokaciju koja je samo u prijepodnevnim satima obasjana izravnom sunčevom svjetlošću. Poslijepodnevni hlad sprječava pretjerano zagrijavanje i isparavanje vode te bujanje algi.
Ne bi smjelo biti pretjerano blizu drveća zbog korijenja te trošenja kisika iz vode u procesu razgradnje otpalog lišća.
Najbolje je da dubina jezerca raste postepeno a da najdublji dio nije plići od 80 cm da se voda ne bi smrzavala te da čini sklonište za životinje.
Minimalna dubina ovisi o klimi, navedena tipično vrijedi za kontinentalna područja.
Da bi se voda što duže zadržavala, tlo bi trebalo sadržavati što više gline. Ako je postotak gline bar 70%, nakon par godina upijanje vode će biti zanemarivo.
Nakon iskapanja jame, tlo je dobro nabiti te zasuti pijeskom.
Tlo
pH tla
Glinena tla imaju tendenciju da budu kisela, iako ne uvijek, a to s vremenom može štetno utjecati na biljke.
Tla formirana od granita i pješčenjaka će biti vrlo kisela, dok je tlo formirano od vapnenca i krede gotovo uvijek alkalno.
Od bilja, neki od indikatora kiselkastog tla su: paprat, maslačak, štavelj, šumske jagode, borovnica.
Tlo je često zakiseljeno i lišćem koje pada na tlo i raspada se, primjerice borovi stvaraju gusti sloj iglica u blizini drveća. Neki stoga dodaju kavu koja će oksidirati kompost - kako ne bi
postao previše kiseo za većinu biljaka. Korekcija suvišne kiselosti tla provodi se unošenjem vapnenih materijala kao što su živo i hidratizirano vapno, dolomit, lapor, različite otpadne vrste
mulja koji su bogati kalcijem (Ca) i magnezijem (Mg).
Kalcij je u tlu glavni neutralizator kiselosti, održava povoljnu reakciju tla, omogućava razvoj korisnih bakterija u tlu i potiskuje gljivice.
Fig. \fig6: Kretanje elemenata u ovisnosti o pH vrijednosti
Određivanje pH tla
Pomoću indikator papira
Uzmite malo zemlje iz vrta i pomješajte s malo obične destilirane vode. Pustite da se slegne pa u vodu uronite komadić indikator papira za određivanje pH vrijednosti tekućina. Može se nabaviti
u bilo kojem kemijskom laboratoriju ili u trgovini laboratorijskim priborom. Uz indikator papir priložena je i skala boja koja odgovara određenom stupnju kiselosti ispitivane tekućine.
Tako ćete na vrlo lak, brz i jednostavan način saznati je li zemlja u vašem vrtu neutralne, kisele ili lužnate reakcije. Sukladno tome moći ćete pristupiti reguliranju pH vrijednosti tla ukoliko
se to pokaže potrebnim.
Neutralna reakcija ima vrijednost pH 7, kisela reakcija manje od 7, a alkalna više od 7.
Bez indikator papira
Potrebne su dvije tegle, malo octa, soda bikarbona i naravno, uzorak zemlje (i to dvije čaše).
U svaku teglu dodajte po čašu zemlje čiju pH vrijednost utvrđujete, a potom u samo jednu teglu sipajte čašu octa (svejedno kojeg, bitna je kiselost a svi su kiseli, najviše alkoholni). Ako dođe
do reakcije i mješavina se počne pjeniti – zemljište je alkalno. Ako reakcija izostane, u drugu teglu sipajte malo vode i sodu bikarbonu. Ako sada dođe do pojave mjehurića – zemlja je kisela. Ako
se, pak, ni u jednom slučaju ništa nije dogodilo, zemljište je pH balansirano.
Točna analiza tla ovisi o uzimanju uzoraka na određenoj parceli. Uobičajeno je da se kod uzorkovanja velikih površina uzimanje uzoraka obavlja po putanji zamišljenog slova W koje pokriva
cijelu površinu. Uzorci se ne bi smjeli uzimati u područjima koja su blizu živica, ispod drveća ili su uz zgrade.
Uzorci se uzimaju na različitim dubinama, ovisno za koju se kulturu radi kemijska analiza. Za jednogodišnje kulture uzimaju se uzorci do 30 cm dubine, a za višegodišnje kulture
od 0-30 cm i od 30-60 cm dubine (dvije dubine).
Drveće, voće i povrće za kisela tla (pH < 7)
Listopadno drveće za kisela tla: Planika, Judino drvo, Glog, Bukva, Jasen, Orah, Zanovijet, Kruška, Hrast lužnjak, Bazga i Lipa.
Zimzeleno drveće za kisela tla: Lovor, Cedar, Pačempres, Ginkgo biloba, Borovica, Smreka, Obični bor i Tisa.
Od povrća, kisela tla (pH 6 - 6.5) vole mrkva, tikvice i rajčica, a posebno krumpir (pH 5.5 - 6).
Pri visokoj reakciji alkalnog tla, kod vrsta osjetljivih na vapno, gotovo redovito se javljaju kloroze na lišću (lišće žuti) kao posljedice nedostatka
fosfora, željeza, mangana i cinka.
U tom slučaju, za povećanje kiselosti obično se upotrebljava: amonijev sulfat (vrlo kiseo), amonijev nitrat, kalcijev amonijev nitrat, urea (mokraćevina), gnojnica i stajski gnoj.
Dodatak u poglavlju Samoniklo bilje kao indikatori tla.
Samoniklo bilje kao indikatori tla
Pri određivanju vrste i stanja tla pomoći će i samoniklo bilje, kako prije sadnje tako i nakon promjene tla našim intervencijama (npr. iznenadnom pojavom/dominacijom određenog korova).
Stanje tla | Biljna vrsta |
Kiselo tlo, tlo siromašno kalcijem |
Bridasta rotkva, Raphanus raphanistrum
Paprat (bujad), Pteridium aguilinium
Heljda, Fagopyrum eskulentum
Kostrva (običan koštan), Echinochloa crus-galii
Maćuhica, Viola tricolor
Mala kiselica, Rumex acetosella
Poljski jarmen, Anthemis arvensis
Meka medunika, Holcus mollis
Podbjel, Tussilago farfara
Vrijes, Caluna vulgaris
Poljska preslica, Equisetum arvense
|
Tlo bogato kalcijem |
Divlja vodopija (cikorija), Cichorium intybus
Kraljevski kokotić, Consolida regalis
Livadna kadulja, Salvia pratensis
Ljetni gorocvijet, Adonis aestivalis
Mala krvara (zmijska trava), Sanguisorba minor
Obični dubačac, Teucrium chamaedrys
|
Pjeskovito tlo |
Jednogodišnja treskavica, Scleranthus annuus
Ljepljiva rumenika, Lychnys viscaria
Pješčarski mak, Papaver argemone
Poljski pelin, Arthemisia campestris
Sjetveni ravan, Chrysanthemum segetum
|
Ilovasto tlo |
Čekinjasta bročika, Galium aparine
Divlja vodopija (cikorija), Cichorium intybus
Sitni vjenčić, Sherardia arvensis
Esparzeta (divlji vučjak), Onobrychis viciifolia
Kamilica, Chamomilla recutita
Maslačak, Taraxacum officinale
Podbjel, Tusssilago farfara
Poljski osjak, Cirsium arvense
Poljski žabnjak, Ranunculus arvensis
|
Suho, lako tlo |
Pješčarski mak, Papaver argemone
Deltoidni klinčić, Dianthus deltoides
Gladuš, Euphorbia verna
Poljska djetelina, Trifolium arvense
|
Vlažno, teško tlo |
Petolist, Potentilla anserina
Ljubičasti gavez, Symphytum officinale
Maslačak, Taraxacum officinale
Poljska metvica, Mentha arvensis
Puzavi žabnjak, Ranunculus repens
Veliki trputac, Plantago major
Zlatica, Ranunculus ficaria
|
Humusno tlo (bogato hranjivima) |
Bijela loboda, Chenopodium album
Sitna konica, Galinsoga parviflora
Široka pepeljuga, Atriplex patula
Crna pomoćnica, Solanum nigrum
Kamilica, Chamomilla recutita
Ljekovita dimnjača (pelin morski), Fumaria officinalis
Mišjakinja (crijevac), Stellaria media
Obična i mala kopriva, Urtica dioica i Urtica urens
Poljska čestika (kravlja trava), Thlaspi arvense
Poljska gorušica, Sinapis arvensis
Rusomača, Capsella bursa-pastoris
Široka pepeljuga, Atriplex patula
|
Table \tbl1: Samoniklo bilje kao indikatori vrste i stanja tla
Jedan od indikatora plodnog, vlažnog, umjereno kiselog tla bogatog dušikom je Puzavi žabnjak (Ranunculus repens), prikazan na slici \fig10.
Fig. \fig10: Puzavi žabnjak
Temperatura tla
Temperatura zraka je možda općenito bitniji podatak, no dobro je znati kako se kreće temperatura tla jer o njoj ovisi klijanje a utječe i na korijenje biljke.
Temperatura tla u kontinentalnom dijelu je tokom zime u pravilu nešto viša od temperature zraka, dok je tokom ljeta ona manja.
Primjerice, mjerenja u Petrinji pokazuju da ta razlika na 10 cm dubine ide u prosjeku do 2° C.
Fig. \fig7: Srednje mjesečne temperature u Petrinji od studenog 2012. do ožujka 2013.
Na moru je pak situacija znatno drugačija - temperature tla su u pravilu niže tokom cijele godine, a razlika može biti i 5° C, čak i na 5 cm dubine.
No ti podaci se odnose na tlo bez malča - kada su niske temperature on će još podići temperaturu tla, naročito u večernjim satima.
Utjecaj malča
Svatko tko je probao uzgoj s malčom i bez njega zna za njegovu čudesnu moć. Ne samo da na malčiranom tlu biljka ima veću vjerojatnost preživljavanja, prije će proklijati, procvjetati i
primiti se (u slučaju presađivanja) a prinosi će biti veći.
Sve to
potvrđuju i studije.
Mada studije pokazuju i da je, u pogledu prinosa, najbolji malč polietilen (politen) - to, dugoročno, sigurno nije najbolje rješenje (nije održivo). Osim što će vas plastični pokrov
koštati novca, nije dobar za okoliš, ne obogaćuje zemlju a više ju iscrpljuje.
Još jedna razlika između organskog malča i plastičnog je u regulaciji. Plastični malč će podići temperaturu u svakom slučaju (nema regulacije), dok organski pokrov zapravo regulira
temperaturu - pri visokim temperaturama zraka, on će smanjiti temperaturu tla i do nekoliko stupnjeva, što može puno značiti u toplijoj klimi.
Dodano poglavlje Vitamin B12.
Vitamin B12
Ja općenito dijelim ljude na polarizirane i neutralne. Razlika među njima nije samo mentalne
prirode, nego i fizičke i fiziološke. Smatram tako i da neutralni (u koje i sebe ubrajam) evoluiraju prema vrsti biljojeda. Neki od nas možda već sada u organizmu imaju mehanizme koji mogu
iskoristiti B12 kojeg mikrobi sintetiziraju u tijelu (inače se on ne može iskoristiti jer se proizvodi u debelom crijevu, nizvodno od tankog crijeva - gdje se u glavnini apsorbiraju
nutrijenti).
No, čak i da je zaista tako, za sada još uvijek dio B12 mora doći iz hrane pa ako se hranimo isključivo biljem, moramo taj vitamin nekako nadoknaditi jer ga u bilju nema. To nije tako
teško, može se postići uzimanjem dodataka ishrani, ali i jednostavnije, npr. energetskim napicima. Danas jedan od najjeftinijih energetskih napitaka sadržava 2.0 μg vitamina B12 što
zadovoljava prosječne dnevne potrebe čovjeka za tim vitaminom (dnevna preporučena vrijednost je pak 2.4 μg da se zadovolje i oni s natprosječnim potrebama).
Dakle, ako pijete kavu na dnevnoj bazi, zamjenom kave ovakvim napitkom biste vrlo vjerojatno zadovoljili svoje dnevne potrebe za ovim vitaminom.
Vjerujem da su zahtjevi neutralnih ljudi redovito nešto manji od 2.0 μg, no eksperimentalne dokaze trenutno nemam.
U svakom slučaju, nije dobro pretjerivati u ničemu pa ni u energetskim napicima, iako se B
12, za razliku od ostalih vitamina, zapravo
akumulira
u tijelu (u jetri) u znatnim količinama i odatle koristi po potrebi.
Tako, ako prestanete konzumirati B
12, obično treba 3-5 godina da se potroši onaj akumuliran u jetri i primijete problemi.
Studije pokazuju da veganima manjka i taurina a koji je
inače, u znatnim količinama, također prisutan u energetskim napicima. Ipak, najbolje je da sami spravljate svoje energetske napitke, po svojim potrebama.
Važnost samoniklog bilja
Za sada je još moguće kod kuće imati održivi vrt, no nema bolje hrane od samoodrživog (samoniklog) bilja.
Takvo bilje je danas neopravdano podcijenjeno, u stvarnosti, ne samo da postoje samonikle vrste koje mogu zamijeniti voće i povrće koje kupujemo ili iznova sadimo - takvo bilje je
otpornije ali i bogatije bioaktivnim sastojcima.
Samoniklo bilje redovito ima više vitamina, enzima i drugih važnih sastojaka od uzgojenog bilja a bogato je i
sastojcima koji neutraliziraju otrove koje svakodnevno unosimo u organizam zrakom, vodom i hranom (u sve većim količinama).
Ratovi, fragmentirana ratovanja za resurse, pandemije - sve će to obilježiti nadolazeću budućnost polariziranog čovjeka ali i povećati važnost samoniklog bilja jer će industrijsko imati
sve manju nutritivnu vrijednost a biti sve skuplje dok će uzgoj čak i starih domaćih sorti postajati sve teži - ako i ne zbog klime, onda zbog politike.
No jasno je i da je divljine a time i samoniklog bilja sve manje pa bi bilo dobro proširivati ga tamo gjde živimo.
Tko zna što će sve pasti na pamet izumirućem polariziranom čovjeku koji postaje sve luđi - ne bi me iznenadilo da krene cijepiti divlje životinje, zaprašivati šume pesticidima i sl.
Zato preporučam konzultiranje literature o samoniklom bilju, poput Enciklopedije samoniklog jestivog bilja, Lj. Grlića.
Neke poznatije vrste
Kopriva
Ima mnogobrojna ljekovita svojstva, visok udio željeza, kalija, mangana, kalcija i vitamina A, C, D i K. Dobra je za juhe i čaj (1 žlica izmrvljenog lista se prelije šalicom kipuće
vode, ostavi 10 min. i procijedi).
Mladi listovi se beru u rano proljeće, a mogu se koristiti i poput špinata.
Košnjom cijele biljke, sušenjem i mljevenjem dobiva se brašno koje je bogato proteinom, kalcijem, fosforom.
Iz stabljike mogu se koristiti vlakna za izradu užadi, mreža i grubih tkanina.
Kopriva kao špinat
Listove oprati i blanširati (kratko prokuhati) u posoljenoj vodi.
Na malo ulja popržiti brašno (2-3 žlice) i sitno nasjeckani češnjak (pola glavice). Kad zgusne, dodati mlijeko (oko 200 ml), kad prokuha, dodati isjeckanu koprivu (oko 450 g) i kuhati oko 10 min.
Dodati vrhnje (2-3 žlice) i 1 čajnu žlicu soli.
Za veću gustoću, možemo smutiti 1-2 jaja u šalici i dodati, kuhati uz miješanje, dodati još soli po potrebi.
Uz koprivu, na ovaj način, može se koristiti i drugo samoniklo bilje.
Trputac
Ima ljekovita svojstva. Mladi listovi se mogu jesti sirovi i kuhani. Kuhanjem poprimaju ugodan miris i okus na vrganje.
Tratinčica
Listovi se mogu koristiti za salatu (sirovi ili kuhani).
Čičak
Koriste se mladi listovi.
Maslačak
Listovi se koriste za salatu. Najbolji su mlađi, prije cvatnje (od ožujka do svibnja), i sa biljaka u hladu. Od starijih listova najbolje je upotrijebiti samo gornji dio (donji je
gorak) i skuhati (2 puta, prvu vodu baciti).
Od cvjetnih glavica, uz dodatak vode, šećera i limuna, pravi se maslačkov med koji u mnogome nalikuje pravom medu.
Maslačkov med
500 cvjetova maslačka oprati u vodi. 3 limuna narezati na kriške (po želji dodati i 2-3 naranče ili pola mahune vanilije) i sve zajedno kuhati oko 2 sata u 2 litre
vode. Procijediti kroz gazu i ocijeđeno kuhati još oko 30 minuta uz dodatak 2 kg šećera (može i nešto manje šećera ako od cvjetova koristimo samo latice). Miješati dok se malo ne
zgusne (hlađenjem će se još dodatno zgusnuti).
Kamilica
Koristi se cvijet bez peteljke, suh ili osušen (ne preko 45° C), za čaj. Čaj se ne kuha.
Alat
Za održivi uzgoj ne treba puno alata no nije nužno ni vraćati se u kameno doba.
Ono što će najviše pomoći su vile (za skupljanje i prostiranje malča) i motika.
Motika se može iskoristiti i za košenje trave (ako nemate kosu) te krčenje grmlja (ako nemate kosir), pri čemu je poželjno da je dobro naoštrena.
Najlakše ju je naoštriti brusilicom uz korištenje brusne ploče (brus-šajbe) za metal - prije čega motiku svakako fiksirati (da bude nepomična prilikom oštrenja).
Fig. \fig8: Brusna ploča za metal
Od ostalog alata, dobro će poslužiti električna motorna pila manje snage - iako ne toliko za uzgoj hrane, već za druge radove, poput skupljanja drva za ogrjev.
Kod ovih pila, čest problem može biti lanac - ako je previše zategnut pila neće upaliti.
Fig. \fig9: Električna motorna pila
Na slici \fig9 je prikazan popularan model (crvene strelice pokazuju dijelove koji se koriste za uštimavanje lanca).
Teškoj mehanizaciji nema mjesta u bioraznolikom okruženju kojem ne želimo narušavati ravnotežu, eventualno nekakvi nenametljivi dronovi u budućnosti.
Motori s unutrašnjim izgaranjem (općenito, glasni strojevi) nisu u skladu s ovom filozofijom, prije svega jer zagađuju okoliš prevelikom bukom.
Studije pokazuju
da frekventna buka ima dugotrajan učinak, ne samo na životinje, nego i na biljke - i to na način da smanjuje
diverzitet, koji se u slučaju težeg zagađenja ne vraća lako ni s uklanjanjem buke.
Dodano poglavlje Plan sadnje.
Plan sadnje
Budući da kulture imaju dobre i loše susjede te različite zahtjeve za prostorom, dobro je napraviti plan sadnje, odnosno optimalan raspored.
Možete to napraviti ručno a možete koristiti aplikacije. Ja sam za svoje potrebe izradio web aplikaciju koja izbacuje optimalan plan u html i
PDF formatu a može se pronaći ovdje:
https://amenoum.org/crc/uzgoj_hrane_dodatak.html
Zaključak: Pogled na budućnost
Pošto se klima ubrzano mijenja, uzgoj bilja će se općenito zakomplicirati ako se biljke ubrzano s klimom ne prilagode.
U Hrvatskoj se, pak, u kontekstu klime, po općeprihvaćenim teorijama i modelima, ne očekuju ekstremne promjene. No sušna razdoblja
će se i dalje povećavati a, iako se očekuje sve manje kiše i snijega, takve vremenske prilike će biti ekstremnije pa bi nepogode
poput poplave, mraza, tuče i jakog vjetra mogle postati problem tamo gdje prije takvih problema nije bilo.
Uz to, s povećanjem energije u atmosferi, vrijeme postaje nepredvidljivije.
Tako će se stvoriti još veći jaz između nepolariziranih uzgajivača (koji idu u smjeru neovisnosti i samo-održivosti) i polariziranih
proizvođača (koji idu za većim prinosima i sve većoj ovisnosti o industriji).
Za ove druge će proizvodnja hrane postajati sve skuplja jer će skuplje postajati osiguranje - oni će biljke morati uzgajati u zatvorenim kupolama
u strogo kontroliranoj atmosferi. A kad se uzme u obzir sve veća opasnost i bojazan od bolesti kod polariziranih, te kupole neće samo
natkrivati bilje već i ljudske nastambe (što će vjerojatno biti i nužno zbog veće energetske efikasnosti).
Za one koji ne žele odustati od divljine, preporučio bih odustajanje od hibrida i povratak uzgoju divljih vrsta koje su u pravilu puno otpornije i
prilagodljivije (vjerojatno zato jer čine dio Zemljinog samo-regulirajućeg sistema).
Takvi će svoj vrt polako pretvarati u samo-održivu šumu - smjer koji se sugerira i ovim štivom.
Moguće je pak da fragmentacija atmosfere neće stati na polariziranima pa će i oaze divljine imati svaka svoju klimu a onda se možda i Solanum
pimpinellifolium pojavi nešto više od ekvatora, u našim krajevima.
Po mojim teorijama, ta budućnost ne bi trebala biti tako daleka.